Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)
Gledam jutros ratnog zločinca Vojislava Šešelja, kako nešto drvi i smatra sa ratnim huškačem Milomirom Marićem o strašnom ubistvu beogradske djece. I ne, nemojte se zavaravati, ovo je najgledanija TV emisija, ovo je presjek javnog mnijenja ovo je mozak averidž gledatelja, ovo je zvanični polusvijet koji na državnoj frekvenciji treba da kaže nešto. Jedan je, ponavljam, ratni zločinac, a drugi ratni huškač koji ima svoju rijaliti ergelu za proizvodnju digitalnog smeća, koje nakon toga iznjedri nasilje, nasilnike i na koncu ono zlo na Vračaru.
Ne, nema u studiju psihologa, psihijatara, nema sociologa, pedagoga, nema socijalnih psihologa, nema socijalnih radnika. Jer, šta će oni u eteru u zemlji koja je ionako premrežena kulturom mačizma, kulturom zločinaca, nasilja i nasilnika. Kad može kriminalac Kristijan Golubović biti kako kaže “novi učitelj“ sve sa zvaničnim dopuštenjem da uđe u školu i snima nešto, a što ne bi ratni zločinac objašnjavao šta i kako treba dalje glede masakra djece.
I onda mi ništa drugo ne pada na pamet do li riječi novinarke Danice Nikolić koja sjajno kaže:
“Šta tačno još treba da se desi da se ukapira da nije “sistem zakazao”? Ovo je sistem.“
Da, nije sistem zakazao-to je sistem Srbije danas. Gledamo ga, nikad podmazanijeg. To je sistem u kome djeca, druga djeca nakon masovnog ubista žele kopirati dječaka-psihopatu, to je sistem u kome najmlađi školarci najavljuju pohode krvavim stazama svoga novog idola.
To je zemlja Srbija danas. Zemlja starleta, kokaina, nasilja i ubistava, zemlja Belivuka, ljudskih ćevapa u prajm tajmu državnih televizija, zemlja u kojoj su klošari, prijateljice noći, mafijaši i neočetnici istinske zvijezde, a onda sistem na sve to kaže, kako je problem, pazite sad u “zapadnim vrijednostima“. I to ne kaže bilo ko, to ne kaže neki pijani krezavac ispred kafane, to kaže srbijanski ministar prosvjete Branko Ružić.
Ehej, ministar prosvjete!
A ministru Ružiću nije problem Šešelj, Šljivančanin, nije mu problem Ratko Mladić na beogradskim muralima, nisu mu problem masovne grobnice po Srbiji, negiranje genocida, ne smeta njemu Kristijan Šoumen Golubović u školi, ne siječe mu pamet srednjovjekovlje Crkve Srbije, ne smetaju mu militantni nedavači Kosova, voditelji i voditeljke koje se nafotkavaju sa pištoljima i dugim automatskim cijevima? Jok. To mu ne smeta, ali mu mrska Amerika, eto smeta.
Ne smeta Ružiću i svim Ružićima političkog sistema Srbije što djeca od 14 godina nekažnjeno idu u strijeljane, tamo pucaju dok ih sa postera gleda ratni zločinac Putin. Ne, to mu ne smeta. Dapače, on bi sa svojim sistemom baš tako, njegovao “neke druge vrednosti“ kako reče.
Ne smeta mu što se po Srbiji prave srpsko-ruski vojni paramilitarni kampovi za djecu, ni to mu ne smeta?
Podsjetiću vas, poznat je slučaj sa Zlatibora iz 2018, kad su proruske službe organizovale omladinsko-patriotski kamp za djecu i mlade od 14. do 24. godine. Inače, kamp je nastao u saradnji sa ruskom desničarskom organizacijom “ENOT Corp” o radu ovih “humanitaraca” dovoljno je kazati da ih je zbog brutalnosti i kriminala i Rusija ovakva kakva jeste kažnjavala.
Pa ću vas podsjetiti kako je u okolini Kruševca u centralnoj Srbiju prošle godine u maju mjesecu oformljen dječiji “sportski” kamp, sve pod ruskom zastavom.
“Deca školskog uzrasta, postavljeni šatori, istaknute zastave Rusije i Srbije, predstavnici kontroverznog centra koji drže obuku iz prve pomoći, neki su od detalja sa dečijeg kampa održanog na jugu Srbije u organizaciji nekoliko udruženja ratnih veterana Srbije, ali i zvaničnih predstavnika Rusije” navodi se u slikovitom objašnjenju RSE.
Ima toliko toga na šta bih vas mogao podsjetiti, stalo bi eventualno u višetomnu enciklopediju beščašća. U jedan tekst ne može.
A sistem?
Sistem funkcioniše upravo savršeno, kao podmazan! Sistem stvara sve nove generacije nasilnika, sistem proizvodi mačističko- nacionalističku i kompetitivnu kulturu smrti, sistem preporučuje oružje, kao modni asesoar.
Baš je sistem taj koji je obezvrijedio nauku, koji je na mjesto ministara postavio tukce i gotovane, sistem je taj koji je otjerao iz zemlje najbolje, a napravio snobovsku kompeticiju među osrednji i lošim. Sistem je taj koji na državnoj frekvenciji umjesto psihologa favorizuje ratne zločince.
Pandorina kutija je otvorena, balon je pukao tamo gdje je najbolnije, na nevinoj djeci. A nadati se da će ovaj sistem Srbije koji je proizvodi zlo, otkloniti zlo koje je napravio, jednako je vjeri da će piroman ugasiti požar.
Na strašnu žalost svih nas!