Da pojednostavim stvari do kraja – na ovom suđenju može pobijediti ili Bosna i Hercegovina ili Milorad Dodik. Ne može oboje i nema trećeg. Jer ako Dodik dobije proces, značiće to kraj ionako rovitog sudskog sistema i samim tim smrtonosni rez po kojem će se cijepati država.
Ako ovih dana u internet pretraživač ukucate riječi “suđenje“, “smrad“, “cirkus“, “kreten“, “sr**e“, rezultat pretraživanja vam neće biti nikakav patos -rijaliti, niti pojmovnik vezan za kič, šund ili agresivno kafansko djelovanje-čitaj tuču.
Da, nepogrešivo vam je jasno da ćete se u digitalnom svijetu naći oči u oči sa Miloradom Dodikom i suđenjem, kako ga već sad zovu, 21. vijeka u Bosni i Hercegovini.
To što se izrazi koje ne treba ponavljati nalaze u pretraživaču i vezani su za suđenje jednom političaru na poziciji moći, trebate zahvaliti Miloradu Dodiku koji sve što dotakne pretvara u najjeftiniji rijaliti. Ovaj put je na udaru Sud BiH, sudski sistem Bosne i Hercegovine i ako ćemo pravo (ponovno) cijela Bosna i Hercegovina.
Dodiku bi teže pala zabrana političkog djelovanja i od zatvora?
Da vas podsjetim, Miloradu Dodiku se sudi zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Tako su Dodik i direktor Službenog glasnika RS-a Miloš Lukić optuženi za krivično djelo neprovođenja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice, za što im u slučaju osuđujuće presude prijeti kazna u rasponu od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Osuđujuća presuda znači i automatsku zabranu obnašanja dužnosti na kojima se Dodik nalazi, a pored toga bit će mu zabranjeno i vršenje bilo koje dužnosti u bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično finansira iz budžeta.
A ovo zadnje je jako bitno.
Zašto?
Pa zato što bi se, ako izgubi na sudu, Milorad Dodik mogao suočiti sa najvećom mogućom kaznom po njega, a to nije čak ni zatvorska. Riječ je o zabrani njegovog javnog (političkog) djelovanja. Nemojte zaboraviti da je njemu javnost i (po)javnost sve. On je izgradio sebe kao figuru sirovog balkanskog rijaliti političara, nabusitog i uskogrudog čovjeka, koji diže ton kad mu padne na pamet, koji je bahat, nekulturna i maliciozan, i koji kao takav vlada preko populističko-nacionalističkih matrica koje su mu dostupne. Reklo bi se idealan rijaliti takmičar, samo što se na nesreću BiH građana Dodik nije uselio u kuću kakvog “Velikog brata“, nego u naše života isisavajući esenciju iz njih bezmalo četvrt vijeka.
“Sklonite Schmidta i (veleposlanika SAD Michaela) Murphyja i ta sr***a, dernja se tako Dodik kao zadnji primitivac, dok svjetina ište još. Jer se on toliko saživio sa svojom ulogom (što mu uopšte nije bilo teško) da sam sebi podiže ili bolje kazano spušta ljestvicu primitivizma svaki dan. Pa onda nakon psovki i uvreda nastavlja nazivajući visokog predstavnika “smradom”, a američkog veleposlanika “kretenom”. Naravno, svjetina a i on hoće još, pa Dodik u scenskom nastupu zahtijeva da se policajac koji je pored njega u sudnici skloni. Ni to nije dovoljno, ne naravno, pa Dodik umjesto da ustane sjedi pokazujući nepoštovanje prema sudu.
I budite uvjereni da će se njegov otužni šou program nastaviti. Iz ročišta u ročište, iz dana u dan, iz termina u termin. Stvar je u tome koliko će blata i taloga iz sudnice biti prezentovano javnosti i hoće li sud dopustiti da se rijaliti izlije iz prostorija u tu istu javnost.
Kad se od suda namjenski pravi sprdnja
Na ovom ročištu je Dodik, vidjeli ste to svi, doveo svoje stranačke poslušnike koji su okupirali nekoliko sudnica, koji su aplaudirali šefu, koji su zviždali i od suda pravili sprdnju kako im je naređeno.
Jednom riječju, sve što stoji u ovom tekst može stajati i u svakom budućem jer to Dodik tako radi. Ponavljam, do suda je hoće li dozvoliti totalnu rijalitizaciju procesa. Ako dopusti, taj isti BiH sud sebi zabija dva autogola: Prvi je omalovažavanje vlastitog rada a drugi je igra na “Dodikovim terenu“ a to je blato rijalitija, igra u kojoj sud u startu gubi.
Emotivne ucjene i pasivna agresija kao vidovi pritiska na sud
A u stvarnosti, mimo ove odurne fasade kiča, šta se zaista dešava u onoj pravnoj stvarnosti?
Da pojednostavim do kraja-na ovom suđenju može pobijediti ili Bosna i Hercegovina ili Milorad Dodik. Ne može oboje i nema trećeg. Jer ako Dodik dobije proces, značiće to kraj ionako rovitog sudskog sistema i samim tim smrtonosni rez kojim će se cijepati država. Ako sud, red, zakon i pravda pobjede, značiće to da smo dobili prvog “BiH Sanadera“ i da je “krupna riba“, jedna od najkrupnijih odgovarala za svoja nedjela. I toga je odlično svjestan Milorad Dodik, kad pokušava izvrnuti činjenice i fakte naročito kad kaže da sudski proces doživljava više kao suđenje BiH, a ne njemu lično.
A vidite o čemu se radi, Milorad Dodik stjeran u pravni ćošak pokušava pasivnom agresijom i emotivnim ucjenama da se poigrava sa vaskolikom javnošću ne bi li delegitimisao Sud. Prvo je sebe izjednačio sa cijelim entitetom Republika Srpska i taj znak jednakosti mu je dovaljan za entitetsko tržište, jer mu je tamo glasačka baza i jer tamo treba da se predstavi mučenikom čijom kaznom bi, po njemu, bio kažnjen i cijeli entitet što je suludo, ali u šta je uvjerio većinu javnosti u RS-u. Sa druge strane pak, za međunarodnu javnost, za legaliste i pravnike diljem regiona, Dodik pokušava da se predstavi kao nevin čovjek pred sudom, što i jeste korijen demokraije, ali on tu istu demokratiju zloupotrebljava preko svake mjere.
Tako će advokat i član pravnog savjetničkog tima Milorada Dodika, Anto Nobilo kazati između ostalog, ako je “ovaj je sud nepopravljivo kontaminiran“, dodavši kako očekuje da će Vijeće u konačnici ipak dopustiti da se proces vodi u Banjoj Luci.
A sva stvar je u tome što je sudski sistem u BiH zajedno sa Sudom BiH, decenijama pokazivao metiljavost i politikantsko sužanjstvo i što mu je ovo možda prva velika prilika da svojim objektivnim radom pokaže da NIJE “nepopravljivo kontaminiran“. Dakle, stvar je upravo suprotna od one kako je predstavlja Nobilo.
Imamo jasno raspoređene figure prije (konačne) pravne bitke
Nego, kako bi zaista Dodik tumačio rezultat sudskog spora?
“Sasvim sigurno da presudu, ako bude nepovoljna po njega, neće prihvatiti. Pobjedu će prikazati kao veliki historijski događaj u kojem je pobijedio ne samo državu [Bosnu i Hercegovinu] koju ne priznaje već i međunarodnu zajednicu oličenu u OHR-u [Ured visokog predstavnika]. U drugom slučaju bi zahtijevao zatvaranje OHR-a, tako da je eskalacija mogući ishod u oba scenarija“, kazaće analitičarka Tanja Topić Al Jazeeri.
I ne samo to, dodao bih, u slučaju Dodikove pobjede vrlo vjerovatno bi uslijedila i njegova kontratužba sa eksplicitnim zahtjevom da se ukine i Tužilaštvo BiH i Ustavni sud BiH, a to bi značilo pravni kraj BiH kao države.
Sa druge strane, Dodikov poraz se već razmatra u timu Milorada Dodika. Jer da nije tako, ne bi Dodik već sad najavio da će u slučaju tog poraza osnovati “Udruženje za nezavisnost Republike Srpske.“, koje će biti neka vrta paravladajuće strukture.
Da je ovo uobičajen kraj teksta negdje u uređenom dijelu svijeta, moglo bi se zaključiti da će sedmice ili eventualno mjeseci pokazati kako će se okončati “najvažniji sudski spor 21. vijeka“. Samo se bojim da će u našem slučaju sve trajati mnogo, mnogo duže i da će ova sudska trakavica sa Dodikom okupirati naše živote na neodređeni period.
A volio bih da griješim!
Piše: Dragan Bursać / AJB