Gray navodi da je Trumpova, kako ju je sam nazvao, “mala ekskurzija” u Iranu prerasla u ozbiljan strateški promašaj i “marš ka katastrofi”.
Prema njegovim riječima, američka vojna operacija, koja je prvobitno imala za cilj spriječiti Iran da razvije nuklearne kapacitete, za koje je Trump ranije tvrdio da su “uništeni”, sada se svela na pokušaj deblokade Hormuškog moreuza i vraćanje situacije na stanje prije početka sukoba.
Autor upozorava da takav povratak više nije moguć.
“Trump ne može proglasiti pobjedu i povući se, a da pritom ne prepusti ključni pomorski prolaz Iranu”, ističe Gray. Dodaje da je upravo Iran, zahvaljujući sposobnosti da poremeti globalnu ekonomiju, već počeo proces koji naziva “konačnim raspadom američke imperijalne moći”.
U tekstu se naglašava da je rat na Bliskom istoku potkopao finansijske temelje američke hegemonije. Bez obzira na ishod sukoba, smatra Gray, Iran će se ponovo pojaviti kao velika sila, s presudnom ulogom u globalnoj naftnoj ekonomiji, posebno kao kontrolor prolaza kroz Hormuški moreuz.
Posebno upozorava na mogućnost dodatne eskalacije. Ako Trump odluči “dovršiti posao” pokretanjem kopnene operacije, Sjedinjene Američke Države bi se mogle naći u sukobu većem od ratova u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku zajedno.
Gray također tvrdi da je transatlantski savez ozbiljno uzdrman. Iako NATO formalno postoji, smatra da je operativno nefunkcionalan, dok se SAD sve više udaljavaju od Evrope i vraćaju geopolitičkom kursu iz perioda prije Prvog svjetskog rata.
U analizi se otvara i pitanje globalnih posljedica, posebno u kontekstu Rusije i Kine. Autor upozorava da bi ovakva situacija mogla pružiti priliku liderima poput Vladimira Putina i Xi Jinpinga da dodatno ojačaju svoje pozicije, bilo kroz pojačane hibridne operacije u Evropi ili kroz potencijalno rješavanje pitanja Tajvana bez direktnog vojnog sukoba.
Na kraju, Gray ide i korak dalje, tvrdeći da se Trumpova politika ne može objasniti samo kroz geopolitiku, već i kroz psihološke obrasce ponašanja. Pozivajući se na teorije Sigmunda Freuda, opisuje Trumpovo djelovanje kao “prisilu ponavljanja”, nesvjesni pokušaj ponovnog oblikovanja prošlosti i potvrđivanja vlastite moći.
“U dubljem smislu nego što se obično priznaje, Donald Trump ne zna šta radi”, zaključuje Gray, ocjenjujući da je ova američka intervencija “tačka bez povratka” u povlačenju SAD-a kao globalne sile.