Brakovi u Bosni i Hercegovini danas se značajno razlikuju od onih prije nekoliko decenija. Ljudi se sve rjeđe odlučuju na sklapanje braka, a istovremeno raste broj razvoda u odnosu na broj vjenčanja. Iza statistike stoje promjene u načinu života, drugačija očekivanja od partnerskih odnosa, ali i širi demografski trendovi koji mijenjaju sliku porodice u našoj zemlji.
Ogledalo krize
Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da su 2004. godine u našoj zemlji sklopljena 22.252 braka, dok je 20 godina kasnije, odnosno 2024. taj broj pao na 16.213. Broj razvoda je sa 1.523 u 2004. porastao na 2.913 u 2024. godini.
– To znači da je broj razvoda na 1.000 sklopljenih brakova porastao sa 68 u 2004. na 180 u 2024. godini, odnosno da se više nego udvostručio, istakao je za Oslobođenje Radoslav Ćorović, pomoćnik direktora u Sektoru za demografiju i socijalne statistike Agencije za statistiku BiH.
Za 2025. godinu dostupni su, kako navodi Ćorović, samo prethodni podaci, prema kojima je registrovano 15.168 sklopljenih i 2.052 razvedena braka.
Slični trendovi vidljivi su i u Republici Srpskoj. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u tom bh. entitetu je tokom 2025. sklopljen 4.921 brak, što je za 175 brakova manje nego prethodne godine. Istovremeno, razvedeno je 856 parova, a prosječno trajanje braka prije razvoda iznosilo je 12,7 godina.
Prema istom izvještaju, od ukupnog broja razvedenih brakova, 24,4 posto parova razvelo se u prve četiri godine braka, dok se 20,8 posto razvoda dogodilo između pete i devete godine zajedničkog života. U prvoj godini braka razvelo se 3,3 posto parova, dok je 15,2 posto brakova završilo nakon 25 i više godina.
Posebnu pažnju privukao je podatak da je najkraći brak zabilježen u 2025. godini – trajao svega 35 dana. Iz Republičkog zavoda za statistiku RS-a uz ovu informaciju su se na društvenim mrežama osvrnuli i duhovitim komentarom: “Rekli su: ‘Dok nas smrt ne rastavi’, a ispalo je: ‘Vidimo se za 35 dana’”, navodeći da je 35 dana dovoljno da se raspakuju koferi nakon medenog mjeseca, ali ne i da se proslavi prva godišnjica.
Brojevi, međutim, ne pričaju cijelu priču. Kako ističe Ćorović, ove promjene moraju se posmatrati i kroz prizmu smanjenja broja stanovnika.
Iza ovih brojki kriju se dublje društvene promjene. Kada analiziramo ovaj fenomen, kako ističe dr. Mirjana Čeko Serdar, sociologinja, statistika je tu samo ogledalo tranzicione krize, poljuljanog sistema vrijednosti i opšte društvene letargije.
– Brak, kao bazična ćelija društva, danas trpi i spoljne i unutrašnje pritiske. S jedne strane, kroz medijski i digitalni prostor agresivno nam se nameće kultura instant-zadovoljenja i ekstremnog egocentrizma, zbog čega pojedinci ulaze u bračne odnose psihološki nepripremljeni na kompromis i odgovornost. S druge strane, društvo pati od hronične nesposobnosti da problem prepozna i rješava preventivno, pa se na bračnu disfunkciju reaguje tek onda kada je razvod jedini preostali ishod, kaže Čeko Serdar.
Porast broja razvoda, dodaje, ima dvostruko lice.
– Činjenica je da su brakovi danas manje stabilni, ali ovaj trend je pokazatelj i toga da pojedinci (a naročito žene) više ne pristaju da budu prisiljeni na nefunkcionalne i toksične odnose. Tradicionalni kalupi koji su nekada primoravali ljude da zarad lažnog mira u kući trpe različite oblike nasilja polako pucaju. Međutim, problem je što smo iz krajnosti rigidnog trpljenja prešli u krajnost olakog odustajanja pri prvoj ozbiljnijoj prepreci, jer kao zajednica nismo naučili pojedince kako da grade stabilne odnose, upozorava sociologinja.
Osvrćući se na činjenicu da mladi sve kasnije stupaju u brak, pojašnjava da na takvu odluku podjednako utiču materijalne barijere i promjena životnih prioriteta.
– Ekonomska nesigurnost, nepredvidivo tržište rada i stambeno pitanje koje vodi u višedecenijsko dužničko ropstvo predstavljaju surovu realnost i očigledan propust sistema. Ipak, ne smijemo zanemariti ni to da danas odgajamo generacije u duhu radikalnog individualizma, gdje se preuzimanje odgovornosti za drugoga često posmatra kao teret, a ne kao zrelost, podsjeća Čeko Serdar, dodajući da dok god nam sistem i društvo ne ponude egzistencijalnu stabilnost, ali i ne naučimo da je lična odgovornost vrlina, imaćemo sve više situacija bježanja od zrelosti i opštu demografsku pasivnost.
Dok sociolozi ove promjene posmatraju kroz širi društveni i ekonomski kontekst, psiholozi pažnju usmjeravaju na promjene u samim partnerskim odnosima, očekivanjima i načinu komunikacije među supružnicima.
Nermina Vehabović Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja, smatra da se iza sve češćih problema u brakovima krije opći pad kvaliteta međuljudskih odnosa, ali i promjena očekivanja od partnerskog života.
– Generalno se radi o smanjenju kvaliteta međuljudskih odnosa, što se definitivno odražava i na kvalitet bračnih odnosa, kaže Vehabović Rudež.
Ističe da se kod mladih ljudi sve češće primjećuju nestrpljenje, manja spremnost na ulaganje u odnos i velika očekivanja od braka.
Primjeri iz prakse
– Nekako bih rekla da je, u kolokvijalnom smislu, cjelokupno ulaganje u brak zapravo ulaganje u svadbu i objavu slika. Mladi često ne znaju šta ih čeka u braku, a kako smo sve više usmjereni na sebe, najvažnije postaje ono kako je meni, navodi ona.
Kaže da joj se u praksi sve češće javljaju parovi koji se odlučuju na razvod nakon samo nekoliko mjeseci braka.
– Često je riječ o pogrešnoj procjeni partnera i nedefinisanim očekivanjima. Ljudi nekad uđu u brak sa stavom: “Nakon četiri godine veze, red je da se vjenčamo”, ali nakon toga ne nastave ulagati u odnos, objašnjava.
Problem vidi i u tome što partneri prije braka rijetko razgovaraju o tome kako zamišljaju zajednički život.
– Svi u brak ulazimo sa sopstvenim idejama, nekad prema onome što smo vidjeli kod svojih roditelja, a nekad potpuno suprotno tome. Problem je što o tim očekivanjima često ne razgovaramo, pa se o njima prvi put govori tek u psihoterapijskoj ordinaciji, kaže Vehabović Rudež.
Dodaje da ni jaka ljubav sama po sebi nije garancija opstanka braka, jer se mnogi odnosi raspadaju zbog nemogućnosti partnera da prevaziđu sukobe i pronađu kompromis. Ističe da su nekada i brakovi s manje emocija opstajali zahvaljujući većoj spremnosti na očuvanje odnosa, dok danas dodatne izazove predstavljaju stres, društvene mreže, zavisnosti i prevare.
Vehabović Rudež upozorava da društvene mreže često stvaraju idealizovanu sliku odnosa koja nije u skladu sa stvarnim životom, pa partneri ulaze u brak sa idealizovanim očekivanjima. Statistika o brakovima i razvodima, zaključuju sagovornice, samo je odraz širih promjena koje se dešavaju u društvu i porodici.