Nekoć je bila dragulj Europe, drevno, bespremačno milenijsko Bosansko kraljevstvo na Balkanu, a danas huda zarobljenica vlastitih institucija kojima se šepure humanoidni čobani i tjeraju svoju kraljevsku gospodaricu svaki dan da bude sluškinja njihovim prizemnim i krajnje sebičnim interesima. Samo što joj još nisu spustili glavu na panj, ali nikako da se dogovore koja od njenih institucija je nadležna da joj, najzad, odfikari glavu.
Piše: Akademik Rešid Hafizović
Dva njena zakleta dušmanina, zadrigli Vožd iz Laktaša i Kameleon-Poglavnik iz Mostara uporno joj zatežu lance, a ‘trojkaši’, kao usputni pomagači – ‘našisti’, ‘nipisti’ i ‘sdepisti’ joj bezočno navlače povez na oči kako sirotica, valjda, ne bi vidjela ko joj to odsijeca glavu, a ko podmuklo, onako pride, zariva nož u leđa.
Sva ta ujdurma nikada, možda, nije bila vidljivija nego li ovih dana dok se odvijao tobožnji lov na bjegunca od pravde – Zadribatinu, kako ga neki zovu, i na njegove odmetnute hajdučke pobratime.
Diplomatski i politički fijasko
Dok su se naime državne institucije naduravale ko je nadležan da izvrši rečeni lov, dotle su politički akteri u Federaciji BiH, baš oni koji u šaci drže sve institucije zakonodavne, tužilačke i izvršne vlasti ove zemlje, zaslijepljeni u svojoj gramzivosti i neutaživoj sebičnosti, gledali kako najbolje da istrguju i rasprodaju još ono malo što je ostalo od dostojanstva ove zemlje.
Kada su najzad Zadribatini obilato isporučili novce građana Federacije, Kanton Sarajevo kao ekonomsko srce zemlje i samu Federaciju BiH su doveli na prosjački štap. Poglavniku iz Mostara su predali ključ države, ključ ustavnog suda Federacije, a UZP-u ovih dana i javni servis Federacije.
Ostalo je još samo da Poglavniku izruče i Izborni zakon na koji ovaj parazitski juriša baš sada dok je kriza u državi veća nego ikada, odlika koja je njegova i najviša ‘vrlina’, jer on to redovito čini baš u času kada država tetura i posrće, dok je ‘trojkaši’ nepovratno odvode na stratište.
Koliku god štetu Zadribatina i Poglavnik nanose ovoj zemlji, evo već tridesetak potonjih godina, premala je ona u usporedbi sa štetom koju joj ‘trojkaši’ nanose posljednje dvije godine svoje ‘vladavine’.
Njihov diplomatski i politički fijasko, njihova kozmička nesposobnost, njih i državnih institucija koje vode i beskorisno troše posljednje novce građana, rodoljuba ove zemlje, na bjelodan način su to pokazali u posljednji petnaestak dana.
Šta su građani ove zemlje uopće i mogli očekivati od gorespomenutih otvorenih dušmana ove zemlje? Isto tako, šta su oni mogli očekivati i od ovih kvazipolitičara ‘našista’, ‘nipista’ i ‘sdepista’ za koje ni dvije godine nakon održanih izbora u BiH ne znamo ko je uopće za njih glasao. Bosanski Srbi sigurno nisu, bosanski Hrvati još manje, a Bošnjaci ni u ludilu, barem ne oni koji drže do sebe, a pojedinačni izborni rezultati ‘našista’, ‘nipista’ i ‘sdepista’ su tako minorni da ih pod lupom tražiti treba. Da ih Murphy i Schmidt ne ubaciše u političko sedlo ove zemlje, nakon što su ovi tako ponizno i nedostojno obijali vrata raznih stranih ambasada, teško da bi ‘trojkaši’ ikada imali političko žezlo u svojim rukama i na najmanjem parčiću ove zemlje.
Dvorske lude
Znaju to i sami ‘trojkaši’, veoma dobro to znaju, stoga tako panično love nove političke partnere, spremni da i sa crnim vragom savez sklope, samo da im se tron ispod nekog dijela tijela ne izmakne i političko šezlo ne oduzme iz ruku. A gdje to oni traže nove političke partnere, samo da bi i dalje vladali i politički preživjeli? Pa tamo gdje ima najmanje onih koji vole ovu zemlju. Naporedo s tim ‘trojkaši’ se bezočno svete istinskim rodoljubima, državi, posebno Bošnjacima kao najbrojnijem narodu ove zemlje, koji nisu glasali za njih. U svojoj antidržavnoj, antibosanskoj i antibošnjačkoj histeriji tako bjesomučno povlače antidržavne i antirodoljubne poteze, da im neprijatelji ove zemlje mogu samo aplaudirati.
Što se tiče ‘odgovornih’ u državnim institucijama ove zemlje, oni se ponašaju kao dvorske lude, uzajamno se sudaraju i stvaraju privid kako nešto ‘korisno’ rade, ali nikako da se uhavizaju jesu li uopće pošli ili su došli.