U ožujku će biti održani predsjednički izbori u Rusiji, početkom lipnja izbori za Europski parlament, a početkom studenoga oni najvažniji – američki predsjednički izbori. Svi će, na svoj način, utjecati na rat u Ukrajini kojemu se ne nazire skori kraj.
Već su nedavni izbori u geopolitički marginalnoj Slovačkoj, gdje se na vlast vratio Robert Fico zauzevši “orbanovski” stav i retoriku prema susjednoj Ukrajini, pokazali da se rasklimala europska potpora Kijevu nakon 22 mjeseca rata koji nije rezultirao ni ruskim blitzkriegom, ali ni dugoročnim uspjesima ukrajinskih protuofenziva.
Da je zamor Zapada ratom u Ukrajini sve veći i da nije konstrukt ruske propagande, vidljivo je već u vodećim zapadnim medijima. Na portalima CNN-a, BBC-ja i Fox Newsa već neko vrijeme nema svakodnevnog “livea” iz Ukrajine, ali ima objava “iz minute u minutu” sukoba u Gazi koji je posve preuzeo globalnu medijsku pažnju. Sky News, recimo, i dalje drži “live” s vijestima iz Ukrajine, ali ne kao donedvno iz minute u minutu, nego iz sata u sat, s tim da razmaci između vijesti budu i po nekoliko sati. U Njemačkoj, primjerice, Bild i dalje uredno ažurira “live”, ali Die Zeit ne.
Očekivanja Zapada bila su nerealna
Ono što je vidljivije u medijima, u diplomatskim krugovima više se iščitava između redaka, a glasi: Zapad je umoran od rata u Ukrajini. To još uvijek ne znači da ne daje čvrstu podršku Ukrajini, ali pred nju, kako se čini, postavlja sve više uvjeta.
“Talijanska premijerka nedavno je izjavila da je Zapad umoran od rata u Ukrajini. To je nepobitna činjenica. U američkom Kongresu i američkoj javnosti vode se rasprave o tome hoće li SAD nakon predsjedničkih izbora i dalje podržavati Ukrajinu ako pobijedi Donald Trump. Jasno je da će u tom slučaju doći do promjene američke politike prema Ukrajini”, rekao nam je Božo Kovačević, vanjskopolitički analitičar i bivši veleposlanik u Ruskoj Federaciji.
“Prvo, očekivalo se da će sankcije dovesti do ekonomskog sloma Rusije, što se nije dogodilo jer se sankcijama nije pridružio veći dio svijeta. Drugo, pritisak na ruske oligarhe nije rezultirao ozbiljnim poremećajima u vrhu ruske vlasti, što je također bio jedan od ciljeva Zapada. Treće i najopćenitije, nerealna su bila očekivanja od ukrajinske ofenzive i brze pobjede u ratu. Očekivalo se da Ukrajina oslobodi okupirane teritorije, a pritom joj nije isporučeno sve što je bilo nužno za uspjeh te ofenzive”, kaže Kovačević.
“SAD teret rata u Ukrajini prepušta EU-u”
Na posve konkretno pitanje, zašto Zapad posustaje u podršci Ukrajini, Kovačević kaže da je ključ odgovora s druge strane Atlantika.
“Amerika je svoje strateške ciljeve u Europi već ostvarila. Učinila je Europu potpuno ovisnom o sebi u energetskom, sigurnosnom i politikom pogledu. NATO ima dvije nove članice – Finska je ušla, Švedska će ući. Kohezija NATO saveza i uloga SAD-a u njemu je povećana, tako da nema više motiva da se odatno angažira u Europi pa teret rata u Ukrajini polako prepušta Europskoj uniji. A nije sigurno da je EU to voljna prihvatiti i iznijeti na svojim leđima. S obzirom na način odlučivanja u EU, jasno je da iz toga mogu proizaći daljnje poteškoće za Ukrajinu”, ističe.
Sve to, dodaje on, ne znači da će Zapad u potpunosti odustati od Ukrajine, ali napominje kako je Zapad putem NATO-a već poslao Ukrajini poruku koja nije povoljna za Volodimira Zelenskog.
“Ta poruka glasi: Ukrajina će ući u NATO kad završi rat. Ali nije definirano kakav ishod rata se očekuje, tako da je Zelenskij pred užasnom dilemom. Najjednostavnije rečeno, ako hoće u NATO mora Rusiji prepustiti okupirane teritorije”, kaže.
Rusija spremna pregovarati samo o jednome
Što se tiče utjecaja predstojeće “superizborne” godine u svijetu na situaciju u Ukrajini, američki predsjednički izbori bit će puno važniji, jer je ishod onih ruskih posve izvjestan.
“Priprema za predsjedničke izbore u Rusiji bili su lokalni i regionalni izbori održani u rujnu ove godine. Na njima je nadmoćno pobijedila Putinova stranka Jedinstvena Rusija, a u rijetkim slučajevima gdje su pobjeđivali drugi, opet se radilo o prokremaljskim strankama koje nisu prava opozicija. Ishod izbora je, dakle, jasan, a time je jasna i politika Rusije prema Ukrajini. Ona se svodi na to da je Moskva spremna pregovarati s Ukrajinom, ali samo ako predmet pregovora nisu ni Krim ni Donjeck ni Luhansk ni Herson ni Zaporožje. Time bi Ukrajina morala pristati na poraz”, kaže.
O čemu bi onda Rusija uopće bila spremna pregovarati? O međunarodnom statusu Ukrajine, kaže Kovačević, odnosno o tome može li ona u NATO ili ne.
Kijev treba imati na umu što se dogodilo 2015.
Prema svemu tome, Ukrajina je trenutno u nimalo sjajnom položaju. Osjete to i sami Ukrajinci, čemu svjedoči anketa koju je u listopadu proveo Međunarodni institut za sociologiju iz Kijeva, a prema kojoj se, u odnosu na razdoblje prije godinu dana, udvostručio broj onih koji smatraju da opada podrška Zapada njihovoj zemlji. U prosincu prošle godine u to je bilo uvjereno 15 posto Ukrajinaca, a sada u listopadu – 30 posto.
“Treba reći i to da Zapad nije na odgovarajući način regirao na aneksiju Krima. Godine 2015. sve zapadne stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska) podržale su Rezoluciju 2202 kojom je zapravo ozakonjen sporazum Minsk 2. Tadašnji ukrajinski predsjednik Porošenko zamolio je Angelu Merkel da na dnevni red pregovora s Putinom stavi postizanje mirovnog sporazuma. Rezultat pregovora s Putinom u kojemu su sudjelovali Merkel, tadašnji francuski predsjednik Hollande i tadašnji britanski premijer Cameron bio je sporazum Minsk 2 i Rezolucija 2202.
A u toj rezoluciji Krim se ne spominje. Na neki način, Zapad je neizravno poručio da je spreman priznati aneksiju Krima i to bi sadašnja vlast u Kijevu također trebala imati na umu”, upozorio je Kovačević.