Tek kad završi ova pandemija, kad se zbroje sve žrtve, tek ćemo onda moći reći koliko smo se uspješno nosili s krizom i balansirali između života i zdravlja ljudi, ekonomije i građanskih sloboda.
Nameće se pitanje o čemu sve ovisi smrtnost od COVID-19 ili od njega u državama koje najlošije stoje na ljestvici Worldometera, uključujući i našu? Jesu li presudne epidemiološke mjere, ponašanje i odgovornost građana, pripremljenost zdravstvenog sustava za nošenje s pandemijom, starost stanovništva ili nešto treće? 2000 umrlih na milijun Gore od Hrvatske, koja ima 2000 umrlih na milijun stanovnika, u Europskoj uniji po broju umrlih na milijun stanovnika su Mađarska, Češka, Bugarska, Slovačka, Belgija, Slovenija i Italija. Inače, prema Worldometeru, čije smo podatke uzeli od srijede jer su ažurirani za sve države, računa se da imamo 4,08 milijuna stanovnika. No, u stvarnosti mi imamo ispod 4 milijuna stanovnika, a prema procjenama demografa, najvjerojatnije 3,8 milijuna ljudi. Prvih pet država na svijetu koje su zabilježile rekordan broj umrlih na milijun stanovnika su Peru, Mađarska, BiH, Češka te Brazil. Zanimljivo je da se među 15 država s najvećim brojem umrlih nalaze četiri države bivše Jugoslavije, uz Hrvatsku, i Slovenija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, piše Večernji list.
Luka Čičin-Šain, virusni imunolog iz Centra za infektološka istraživanja u Braunschweigu, na pitanje da prokomentira poredak država koje imaju najveću smrtnost od COVID-19 na milijun stanovnika u svijetu te u Europskoj uniji ističe sljedeće: – Smrtnost sigurno izravno ovisi o broju zaraženih, pogotovo o broju zaraženih u kratkom razdoblju, što preopterećuje zdravstveni sustav. Osoba koja završi na respiratoru danas ima daleko bolje šanse da preživi od osobe koja je bila na respiratoru na vrhuncu drugog ili trećeg vala, kada su jedinice intenzivnog liječenja bile preopterećene pa je zdravstveno osoblje trčalo od jednog pacijenta do drugog. Stoga u pravilu zemlje koje su imale manje zaraženih su i zemlje koje su imale nižu smrtnost.
Drugi faktor je efikasnost zdravstvenog sustava – broj kreveta u bolnicama (na milijun stanovnika) i pogotovo broj kreveta na odjelu intenzivne medicine. Stoga su bogatije zemlje bolje prošle od onih koje su manje imućne, čak i onda kad im je incidencija bila ista – govori Čičin-Šain.
Treći faktor, dodaje, koji utječe na smrtnost je demografska slika – zemlje sa starijim stanovništvom imat će višu stopu smrtnosti jer je smrtnost viša kod starih osoba. Hrvatska se, nažalost, ubraja među najstarije nacije svijeta. – Zemlje s vrlo mladim stanovništvom, npr. u Pakistanu ili Africi, imat će nižu stopu smrtnosti ukupno čak ako je stopa smrtnosti među starijima visoka.
A četvrti faktor je dijagnostika. Zemlje koje su toliko siromašne da nemaju novca testirati sve sumnjive slučajeve zemlje su gdje ljudi mogu umrijeti od COVID-19, a da ih nisu dijagnosticirali, primjerice u favelama i slamovima.
U tom je slučaju stopa smrtnosti koju prijavljuju niža od one realne. Hrvatska je zemlja s relativno dobrom dijagnostikom, starim stanovništvom, zdravstvenim sustavom u koji već desetljećima nije dovoljno ulagano i dva vala koji su znatno preopteretili naše kapacitete.
Stoga je i stopa smrtnosti prilično visoka – komentira za Večernji list Čičin-Šain. Najviše umrlih od 1945. Inače, lani je, prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku, umrlo čak 57.922 ljudi, što je najviše umrlih u Hrvatskoj od 1945. što, također, dovoljno govori o utjecaju korone na veliku smrtnost ljudi u Hrvatskoj. Također, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prva četiri mjeseca 2021. umrlo je 21.773 hrvatskih građana, a čak 5615 osoba umrlo je u travnju što je rekordni broj umrlih u tom mjesecu u proteklom desetljeću. Zbog posljedica bolesti COVID-19 umrlih je 17,4% više u prvom kvartalu ove godine nego u prva četiri mjeseca lani. Inače, pandemija koronavirusa u svijetu je dosad uzela 3,849 milijuna života.