Kroz aktivnost svog ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana, koji se zalaže za antievropske i anticivilizacijske principe tvrdeći da je “legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda” temelj države Bosne i Hercegovine, zvanični Zagreb nastavlja sa miješanjem u unutrašnje stvari BiH.
U svojoj nesmotrenosti, Grlić Radman je direktno priznao aktivno uplitanje Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, čak prijeteći da, ako ne bude onako kako to Hrvatska želi, u narednoj, 2022. godini može doći do blokade institucija Bosne i Hercegovine.
Time je definitivno priznao da sadašnja politika Dragana Čovića i HDZ-a BiH, u kojoj oni zdušno blokiraju sve što se u Bosni i Hercegovini može blokirati, i to onda kada im njihovi politički ciljevi izmaknu iz ruku, zapravo dolazi iz zvaničnog Zagreba, koji nastoji da kroz izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine obezbijedi takvu situaciju u kojoj bi susjedna i “prijateljska” Hrvatska imala neupitnu kontrolu nad svim unutrašnjim pitanjima u Bosni i Hercegovini.
Svojim nedavnim pismom zvaničnicima Evropske unije to je priznao upravo Gordan Grlić Radman, ministar u Vladi Republike Hrvatske. Dakle, Hrvatskoj bježi iz ruku kontrola nad svim procesima odlučivanja u Bosni i Hercegovini pa povlače poteze očajnika pokušavajući da u mirnodopskim uslovima realiziraju ciljeve koje je Međunarodni sud u Haagu (ICTY) okarakterizirao kao udruženi zločinački poduhvat, u kojem je aktivno učešće imalo i tadašnje vodstvo Hrvatske.
Kada Grlić Radman kaže da je načelo “legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda” temelj Bosne i Hercegovine, onda bi on trebao znati da to tako nije utvrđeno sadašnjim Ustavom Bosne Hercegovine i niti jednom presudom Ustavnog suda BiH, pa ni u toj davno implementiranoj presudi u predmetu “Ljubić”.
Ono što jeste tačno odnosi se na to da je zaštita kolektivnih prava, ovako kako ih vidi Grlić Radman, ali i pojedini u Bosni i Hercegovini, izraz nekadašnjeg SSSR-a, a kako to i sam ruski ambasador u BiH kaže, to je izraz tradicije same Rusije. Onda se može izvesti logičan zaključak da sve što radi susjedna i “prijateljska” Hrvatska, ima koordinaciju s ruskim interesima na Zapadnom Balkanu.
Nasuprot toga stoji zaštita individualnih građanskih prava, na kojima je utemeljena Evropska unija.
Zato se sa pravom postavlja pitanje da li kroz svoju tendenciju u Bosni Hercegovini susjedna i “prijateljska” Hrvatska, zapravo, udara na same temelje Evropske unije, odnosno njene bazične vrijednosti.
Jer, ako bi sama Evropska unija pristala na nešto što nije ugrađeno u njene temelje, kao što su zamislili iz Hrvatske, onda bi ona samu sebe dovela u neizvjesnost.
To je jedan od razloga što je nedavno Savezna Republika Njemačka, kao autoritet u Evropskoj uniji, jasno rekla da “legitimno političko predstavljanje naroda” u Bosni i Hercegovini stvara realnu mogućnost daljnjih etničkih podjela i da je to za Njemačku neprihvatljivo.
Bit će veoma interesantno vidjeti kako će se prema tome postaviti Johann Sattler, šef Delegacije EU u BiH, odnosno hoće li implementirati evropske norme i vrijednosti u okviru razgovora o ograničenoj ustavnoj reformi i izmjeni Izbornog zakona BiH ili će pristati na antievropske i proruske stavove dva HDZ-a, onog iz Hrvatske i onog iz Bosne i Hercegovine.
Poziv na pomoć ili svjedočenje koje je prema međunarodnoj zajednici uputio Dragan Čović radi implementacije onog drugog dijela Mostarskog sporazuma, u kojem se govori o legitimnom političkom predstavljanju konstitutivnih naroda, kojem je kumovao i sam Sattler, treba shvatiti tako i nikako drugačije. Ako će sam Johann Sattler podrivati temelje Evropske unije kako bi vodio prorusku politiku i podilazio raznim HDZ-ovima, onda Evropska unija ima ozbiljan problem.