Studenti svih univerziteta u Srbiji, koji već nekoliko meseci blokiraju fakultete tražeći od vlasti da ispuni njihove zahteve u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu koja je usmrtila 15 i teško povredila dvoje ljudi, pozvali su sve građane na subotnji miran protest u Beogradu.
Zbog nezabeleženo velikog nezadovoljstva građana, izazvanog ignorisanjem studentskih zahteva, ali i zbog poteza srpskih vlasti koji samo podstiču podele u društvu, mirni protest na koji su pozvali studenti mnogi unapred upoređuju sa protestom građana Srbije 5. oktobra 2000. godine kada je srušen režim Slobodana Miloševića ili „Danom D“ kada je u Drugom svetskom ratu otvoren i drugi veliki front u Evropi koji je doveo do konačnog poraza nacizma i fašizma.
list of 4 items
end of list
Evo šta znamo o protestu koji mnogi već percipiraju kao najznačajnije okupljanje građana u modernoj istoriji Srbije.
Koji su studentski zahtjevi?
Studenti, pre svega, zahtevaju da se objavi kompletna dokumentacija u vezi sa rekonstrukcijom Železničke stanice u Novom Sadu. U do sada objavljenim dokumentima nedostaje ključna dokumentacija neophodna za utvrđivanje krivične odgovornosti ljudi koji su rukovodili rekonstrukcijom Železničke stanice i bila na njoj angažovani. Nedostaju ugovori koji pokazuju ko je šta radio na Železničkoj stanici i koliko je to koštalo, zašto je cena rekonstrukcije skočila pet puta, kao i ko je odgovoran što je Železnička stanica dva puta svečano otvarana bez upotrebne dozvole.
Osim toga, studenti zahtevaju da nadležni organi zvanično potvrde koji su sve ljudi osumnjičeni da su fizički napadali studente i profesore tokom mirnih studentskih protesta i da pokrenu krivične postupke protiv njih. Traže i da ti ljudi budu razrešeni ukoliko se pokaže da su javni funkcioneri.
Studenti traže i da budu odbačene krivične prijave protiv uhapšenih i privedenih studenata na protestima i obustavu već pokrenutih krivičnih postupaka. Iako vlast tvrdi da su svi učesnici građanskih protesta pušteni na slobodu, studenti ne smatraju da je time ispunjen njihov zahtev, jer puštanje na slobodu iz pritvora ne garantuje da oni koji su hapšeni i privedeni neće biti krivično gonjeni, ni da protiv njih neće biti doneta osuđujuća presuda.
Poslednji studentski zahtev je da novčana sredstava za državne fakultete budu povećana za 20 odsto. Vlast tvrdi da je nedavno usvojenim izmene Zakona o visokom obrazovanju taj zahtev ispunila.
Šta od protesta očekuju protivnici aktuelne vlasti?
Protest 15. marta samo je logičan nastavak nekoliko masovnih studentskih protesta u kojima je učestvovalo više desetina hiljada ljudi koji su najpre organizovali višečasovne dostojanstvene i mirne blokade najpre ključnih beogradskih saobraćajnica i trgova, a zatim i celodnevne blokade ostalih najvećih gradova u Srbiji – Novog Sada, Kragujevca i Niša.
Poručujući vlastima da je vreme da svi odgovorni za tragediju u Novom Sadu i napade na studente budu izvedeni pred lice pravde, studenti, ali i svi politički protivnici režima očekuju da državno tužilaštvo i ostale nadležne institucije počnu da rade svoj posao, odnosno da se konačno oslobode od nezamislivog pritiska vlasti. Međutim, svakim novim objavljivanjem delova dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice u Novom Sadu postaju sve jasnije da koruptivne radnje u tom slučaju vode do samog vrha vlasti, pa bi nesmetan rad državnog tužilaštva značio između ostalog i istragu koja bi odvela u smeru koji režim nikako ne želi.
Građani se nadaju da vlasti neće moći da ignorišu protest u glavnom gradu Srbije kao što su to delimično uspešno uradile sa prethodnim velikim protestima u drugim gradovima, jer misle da će svojom brojnošću, za koju čak i najveću skeptici prognoziraju da će biti istorijska, naterati Vučića da ispuni studentske zahteve.
„Uspešno suprotstavljanje Vučićevim režimu je maraton. To su studenti dobro shvatili i zato ga efikasno, iako polako, teraju u ugao iz koga ne može da izađe. On je vešt u agresivnim igrama, ali nemoćan kada se suoči sa mirnim, a upornim otporom“, ocenio je Dragomir Anđelković, politički analitičar, u izjavi za srpske medije.
Politička opozicija koja se, na insistiranje studenata, drži podalje od organizacionih aspekata protesta, ali ga snažno podržava i učestvovaće u njemu, nada se da bi Vučić pod pritiskom mogao čak da pristane i na ono za šta tvrdi da nikada neće prihvatiti – stvaranje prelazne vlade koja će organizovati poštene izbore.
Šta od protesta očekuju vlasti?
Svojim izjavama da će nasilje na protestu biti „neizbežno“ i da će ga izazvati opozicija, Vučić se nada da će odgovoriti ljude da se pojave na protestu.
Takav scenario najviše bi odgovarao vlastima, jer bi to bio dokaz da su Vučićevi politički protivnici ljudi nečasnih poriva koji su tragediju u Novom Sadu neuspešno pokušali da iskoriste za vaninstitucionalnu promenu političke volje građana Srbije i da su tu njihovu navodnu nameru građani prozreli time što se nisu pojavili na protestu.
Istovremeno, ukoliko bi Vučić svojim najavama o „neizbežnom“ nasilju zaista uspeo da odgovori ljude da se pojave na protestu to bi na dugo vremena u potpunosti skrajnulo, možda čak i potpuno ugasilo, sve opoziciono usmerene inicijative i ojačalo autokratiju u Srbiji.
„Za hapšenje nasilnika trebaće 15 minuta, sat vremena ili dva, jer će država umeti da ponaša kao država i tu nema nikakve filozofije“, poručio je Vučić, iako studenti nisu najavili nikakav nasilan scenario za dan protesta.
Čemu se nadaju protivnici Vučićevog režima?
Na protestu će kao obezbeđenje biti angažovano mnogo pripadnika svih policijskih jedinica koji već mesecima širom Srbije pokušavaju da spreče ljutite građane da preuzmu, pre svega lokalne institucije za koje smatraju da ih je vlast otela od naroda.
Bez obzira na to što u tim slučajevima demonstranti ne primenjuju nikakva sredstva koja bi mogla da ugroze živote tih policajaca, skoro svakodnevna je pojava da građani policiju, nekad i ne birajući reči, podsećaju da im je osnovni zadatak da štite narod, a ne vlast, a te poruke neretko su propraćene i salvama jaja.
Protivnici Vučićevog režima potajno se nadaju da bi policija konačno mogla da shvati da joj je dužnost zaista da štiti narod, a ne vlast, i da će policajcima dozlogrditi ponižavanje koje trpe, zbog čega će spustiti štitove i skinuti kacige i prikloniti se narodu, odnosno protivnicima režima.
Najoptimističniji među protivnicima režima nadaju se i da bi Vučićevi saradnici, u želji da se umile onima koji će preuzeti vlast – uhapsiti Vučića.
Čemu se potajno nada Vučić?
Čitava vladavina Aleksandra Vučića zasnovana je na konfliktu i prikrivenom ili otvorenom nasilju, pa se i u slučaju protesta 15. marta on nada da bi moglo da dođe do nasilja koje bi mu dalo odrešene ruke da primeni silu prema neistomišljenicima.
U tu svrhu Vučić je čak organizovao i grupu ljudi koji se predstavljaju kao „studenti koji žele da uče“, kao protivtežu studentima koji blokiraju fakultete. Oni su postavili svoj kamp tačno ispred kabineta predsednika Srbije čime su postali njegov „štit“.
Vučić se nada da će građani koji se odazovu na studentski poziv na miran skup ipak podleći provokacijama „studenata koji žele da uče“ i da će tako biti pokrenut talas nasilja koji će rezultirati represivnim merama države.
Mnogi strahuju da bi to moglo da bude iskorišćeno čak i za uvođenje vanrednog stanja tokom kojeg bi režim, po ugledu, na primer, na Belorusiju, mogao surovo da se obračuna sa protivnicima.
Šta će se najvjerovatnije dogoditi?
U Beograd će doći veliki broj ljudi, a motiv koji će ih okupiti je toliko istovremeno i tužan i human, ali i za srpske prilike neverovatno empatičan, da je degutantno raspravljati da li će to biti najveći skup građana koji je zemlja videla.
Građani će vrlo glasno i jasno, ali i veoma dostojanstveno, iskazati ogromno nezadovoljstvo ponašanjem režima kome 15 žrtava na novosadskoj Železničkoj stanici nije dovoljno da prizna da je koruptivan i bahat.
Protivnici režima, kao i na svim dosadašnjim protestima koje su organizovali studenti, budući da smatraju sebe stvarnim rodoljubima kojima je stalo jedino do toga da državne institucije konačno počnu da rade svoj posao, a da oni koji su zaista odgovorni za tragediju u Novom Sadu budu procesuirani, ne dolaze na protest da bi pravili nerede.
S druge strane, ako sve protekne bez incidenata, režim neće povući nijedan represivan korak u nadi da će se, kao i prilikom prethodnih protesta, ljudi na kraju skloniti sa ulica i čekati novi protest na kome bi ponovo mogli da iskažu svoje nezadovoljstvo. Režim se, dakle nada da će, ako pregrmi 15. mart, ne samo opstati, nego da će protesti početi polako da se gase i da će na kraju i prestati, te da će sve biti kao nekad.
„Ako je išta izvesno, onda je barem to da, kako god se sve ovo završilo, sigurno ništa nije i neće biti kao nekad“, ocenio je za srpske medije politički analitičar Đorđe Vukadinović.
Piše: Bojan Bednar / AL JAZEERA