Vllasi: Dodik nema svoju politiku, on je ogoljeni eksponent Srbije i Rusije, Abazović je rame uz rame sa četnicima

0

Bivši jugoslovenski političar Azem Vlasi, jedan od najpozvanijih za pričati o odnosima na prostoru bivše Jugoslavije, ovih dana je najtraženiji sagovornik obzirom na situaciju u regionu.

Posebno se to odnosi na sva dešavanja nakon izbora u Crnoj Gori kada je podsjećamo, prosrpska opozicija proglasila pobjedu, ali i ono što je uslijedilo nakon toga, prijetnje te zastrašivanje manjine, a posebno Bošnjaka u toj zemlji. U razgovoru za Hayat.ba govori o situaciji u regionu, Crnoj Gori, BiH, Miloradu Dodiku, ali i skorom sastanku u Washingtonu između predstavnika Kosova i Srbije.

Kada je u pitanju generalna situacija u regionu, Vlasi nam kaže da je stanje zabrinjavajuće i opterećeno prijetnjama po mir i stabilnost.

– Glavni faktor podgrijavanja tenzija i napetosti je neskrivena politika i ponašanje vlasti Srbije prema BiH, Kosovu i posebno prema Crnoj Gori. To je u osnovi ona ista politika i ponašanje od prije tridesetak godina, ali nešto prilagođena novim okolnostima. Zvanični Beograd podržava u Banjoj Luci one koji uporno rade na destrukciji Bosne i Hercegovine kao cjelovite, suverene i međunarodno priznate države u njenim granicama. Osporava se nezavisnost Kosova, iako je ono slobodno od Srbije već dvadeset godina i time se održavaju tenzije. Na Crnu Goru se krenulo u širokom frontu sa pozicija velikosrpskog nacionalizma sa ciljem da se ona dovede u pitanje kao suverena i nezavisna država. Zvaničnici u Beogradu se hvale kako se Srbija naoružava, a nikome nije jasno od koga njoj prijeti opasnost. Time zapravo ona prijeti susjedima protiv kojih je i ratovala radi ostvarenja sna o “Velikoj Srbiji”. Zbog svega toga situacija po mnogo čemu podsjeća na stanje iz dvedesetih godina – kaže nam na početku razgovora Vlasi.

Napominje da Srbija u kontinuitetu djeluje sa pozicije velikosrpske politike.

– Tu su ambicije da Crna Gora postane dio Srbije kako bi preko nje Srbija izašla na Jadransko more, a time otvorila prolaz Rusiji u tom pravcu. Crna Gora je 2006. godine obnovila svoju državnost koju je Srbija pogazila 1918. godine. To je u Srbiji tumačeno da se Crna Gora otela od nje, ali privremeno. Središnja snaga agresivne politike prema Crnoj Gori i infrastruktura velikosrpske politike prema ovoj državi je Srpska Pravoslavna Crkva. Ona u tome ima snažnu podršku vlasti u Beogradu. Sada su prosrpskim snagama porasle ambicije da mogu preuzeti vlast u Crnoj Gori. Prosrpska opozicija, uz snažnu potporu SPC, ustvari je opozicija državi, a ne samo aktuelnoj vlasti. Cilj im je da Crnu Goru skrenu sa puta euro-atlanskih integracija, da dovedu u pitanje članstvo ove države u NATO i u svemu budu na usluzi Srbiji, odnosno Rusiji. Prve posljedice takvog preusmjerenja Crne Gore i prva žrtva bit će manjinske zajednice. Sada, kada im se vlast čini na dohvat ruke te snage pokazuju pravo lice u odnosu na manjine. Nije čudo sto su rezultati na izborima te političke formacije slavljene sa vatrometima u Beogradu i Banjoj Luci. Ipak, vjerujem da će većinska Crna Gora sačuvati usmjerenje ka evropskim vrijednostima, očuvati nezavisnost svoje države i odoljeti agresivnim, velikosrpskim nasrtajima na nju – pojašnjava naš sagovornik.

Vlasi smatra da su vlasti Srbije i SPC bitno i na razne načine pomogle usponu prosrpskoj formaciji u Crnoj Gori.

– Već duže vrijeme vodi se neviđena agresivna propaganda, sa puno laži i dezinformacija protiv vlasti Crne Gore kako ona navodno ugrozava Srbe tamo i “otima” imovinu i manastire SPC. Mnogi pravoslavni vjernici podlegli su takvoj ofanzivi punoj laži, pa moguće je da ih je to opredijelilo i prilikom glasanja. A našao se tu i tamo neki zalutali pojedinac iz manjinskih zajednica. Tu je jedan Albanac, Abazović, rame uz rame sa anticrnogorskim, dakle prosrpskim snagama – potcrtava.

Osvrnuo se i na stanje u BiH i mišljenja je da situacija u BiH nije dobra, a ni stabilna.

– Ne samo zbog ponašanja Milorada Dodika, već i zbog činjenice što Sarajevo ne zna ili neće da okupi za interes države sve one koji BiH smatraju svojom domovinom. Nisu samo Bošnjaci ti koji će očuvati cjelovitu i nezavisnu državu BiH. Sarajevo i Bošnjaci treba da okupe sve one kojima je stalo do Bosne. Dodik nema neku svoju politiku. On je ogoljeni eksponent Srbije i Rusije sa zadatkom da BiH što više destabilizira, obesmisli i da otuda, ako moze, protjera  predstavnike Zapada prisutnih po osnovu Dejtonskih sporazuma kako oni ne bi otežavali razgradnju BiH. On sa svojom antibosanskom politikom ne predstavlja sve Srbe, čak ni većinu od njih. Znaju Bosanski Srbi da nemaju koristi od destabilizacije ili destruiranja Bosne, jer nijedan dio Bosne, pa ni onaj gdje su oni u većini ne može se i neće nikada, pripojiti Srbiji. Pitanje granica u Evropi je završeno. Ko priziva mijenjanje granica priziva rat u kojem će sami najviše stradati. Dodikovi mentori smatraju da je to način proširenja i jačanja utjecaja Rusije i Srbije na BiH, a time i na regiju. Ali i oni znaju da nema promjene granica u Evropi, a tima ni na Balkanu – izričit je Vlasi te nastavlja:

“Pokušaj povlačenja paralele između Kosova i RS je budalaština. I Dodik zna da tu nema nikakvih sličnosti, baš ni u čemu. I još kao preko Vučića šalje neke ideje u Washington. To je foliranje. Američka administracija je njega stavila na crnu listu da ne može ići tamo baš zbog njegovog destruktivnog ponašanja prema Bosni i uopšte u regiji”.

Na kraju se dotakao i skorog sastanka u Washingtonu između predstavnika Kosova i Srbije. Mišljenja je da je to važan događaj, ali istovremeno smatra da na njemu neće doći do finalnog sporazuma o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije.

– Normalizacija će se smatrati finalnom kada Srbija bude priznala Kosovo kao šest drugih država koje su nastale poslije nestanka Jugoslavije. To će se desiti, ali ne na ovom sastanku u Washingtonu. Američka administracija će u tome imati presudnu ulogu, ali je nezaobilazna i uloga EU. Važno je da ni SAD ni EU ne traže od Kosova da odustane od državnosti. Upravo su SAD i 22 države EU među prvima priznale Kosovo, a bitno su pomogle u proglašenju nezavisnosti. Međunarodni sud pravde je dvije godine nakon proglašenja nezavisnosti zaključio da taj akt nije u suprotnost niti sa Međunarodnim pravom, niti sa Rezolucijom 1244 SB UN – zaključuje Vlasi .