Edita Šišić sa porodicom već 24 godine živi u prigradskom naselju Tetovo, kraj Zenice, u centralnoj Bosni i Hercegovini (BiH). Naselje u kome živi je tik do nekadašnje zeničke željezare, a danas kompanije ArcelorMittal, najvećeg proizvođača čelika u Bosni i Hercegovini.
Zbog blizine postrojenja, mještani naselja izloženi su zagađenju vazduha, a prekomjerna količina prašine, sumpor-dioksida i ostalih čestica, kaže Edita, izazivaju zdravstvene probleme.
“Zagađenje osjetimo na svojoj porodici – suprug ima problema sa disanjem, imamo dijabetičara, a zna se da zagađenje uzrokuje dijabetes, svekrva je srčani bolesnik. U porodici nas ima četvero, sa svekrvom petero. Imamo mi baštu, ali ti svi plodovi nisu za upotrebu. Sad koristimo plastenik, to nam je kao neka zaštita”, priča Edita za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Čist zrak, kako kaže Edita, udišu van Zenice, a zbog problema sa zagađenjem u gradu, Edita je i u nevladinoj organizaciji „Ekoforum“.
“Ja znam da se ne može to za jedan dan, da za to treba vremena, ali je već dugo vremena prošlo. Od 2002. do sada – nema nikakvog pomaka. Oni uvijek kažu da ima zaposlenih. Mi nismo za to da se zaposleni otpuste, ali jesmo da se nešto dešava. U Češkoj ima ista željezara, isti vlasnik, isto sve, ali oni poštuju mjere. Kod njih nije zagađeno. I oni su imali problem kao mi, ali oni su sada u Evropskoj uniji”, objašnjava ona.
U preduzeću ArcelorMittal je zaposleno oko 2.200 radnika.
Kvalitet zraka u Zenici je “treće kategorije” u posljednjih pet godina, navodi se u izvještaju Instituta “Kemal Kapetanović” iz Zenice koje radi na utvrđivanju njegove kvalitete.
“Granične vrijednosti su višestruko prekoračene, posebno u periodima kada vlada inverzija u Zenici, kada se iznad Zenice formira jedan sloj koji ne dozvoljava izlazak zagađujućih materija i zagađenje se povećava iz dana u dan”, kaže za RSE Halim Prcanović, rukovodilac Centra za okoliš pri zeničkom Institutu “Kemal Kapetanović”.
Procjene su, dodaje, da se u Zenici u narednih deset godina neće postići „kvalitet zraka prve kategorije“.
“Ako budemo radili na smanjenju emisije u industriji, smanjenju emisije iz kućnih ložišta kroz povećanje energetske efikasnosti, kroz zamjenu peći, kroz uvođenje toplotnih pumpi, kroz regulisanje saobraćaja, ako budemo sve te sektore podjednako tretirali, onda možemo očekivati da ćemo kvalitet zraka u narednih deset godina poboljšati”, ističe.
Kategorije kakvoće zraka određuju se prema nivoima onečišćenosti, s obzirom na propisane granične vrijednosti i tolerantne vrijednosti.
Prva kategorija je čisti ili neznatno onečišćen zrak, druga je umjereno onečišćen zrak, a treća prekomjerno onečišćen zrak u kojem su prekoračene tolerantne vrijednosti za jednu ili više onečišćujućih tvari.
Prcanović dodaje kako nema preciznih podataka o tome koliko ArcelorMittal ili neka druga fabrika u Zeničko-dobojskom kantonu, jednom od deset kantona u entitetu Federacija BiH, zagađuje vazduh i loše utiče na okoliš, jer zbog nedostatka novca nije urađena studija.
No, ove godine bi se to moglo promijeniti, jer je švedska agencija za zaštitu okoliša napravila program pomoći Bosni i Hercegovini koji se odnosi na upravljanje kvalitetom zraka. Studija će biti napravljena za Zenicu, odnosno koliki je uticaj kućnih ložišta i industrije na zagađenje grada.
Uvezeno 110.000 tona uglja
ArcelorMittal Zenica najveći je proizvođač dugih čeličnih proizvoda u regiji, a godišnje proizvede skoro milion tona. Osnovni asortiman proizvoda uključuje rebrasti betonski čelik, žicu, mreže i rešetkaste nosače. Čelik je legura željeza i ugljika s ostalim elementima, a željezo se najčešće nalazi u zemljinoj kori, u formi ruda.
Zenička kompanija rude crpi iz obližnjeg rudnika, ali je prije nekoliko dana ugalj za ovu firmu je stigao iz Australije.
Dopremio ga je najveći brod koji je do sada uplovio u Luku Ploče u Hrvatskoj, 18. februara. Kako je za RSE rečeno iz ArcelorMittala, ugalj je dovezen za potrebe procesa koksovanja u njihovom pogonu Koksare.
“Riječ je o potpuno drugačijoj vrsti uglja od energetskog koji koristimo na našim kotlovima u pogonu energetika za proizvodni proces i grijanje grada. Ugalj za koksovanje se ne može koristiti nigdje drugo osim u procesu koksovanja, nakon čega se kasnije koristi na visokoj peći za proizvodnju čelika. Osim toga, ove vrste uglja nema dostupnog na prostorima bivše Jugoslavije”, navedeno je iz Ureda za odnose s javnošću ove firme.
Iz kompanije dodaju i da su proveli niz projekata za zaštitu okoliša, te da su formirali prvu privatno-javnu kompaniju, Toplanu Zenica, gdje je Grad Zenica partner.
“Ovaj projekt podjednako je važan za gradsko grijanje, energetsku efikasnost kao i za zaštitu okoliša u Zenici. Emisije SO2 iz fabrike će biti smanjene za 80 posto”, objasnili su iz ArcelorMittala.
Gdje je BiH na putu dekarbonizacije?
Arcelor Mital nije jedino preduzeće koje koristi ugalj za proizvodnju i zagrijavanje. U Bosni i Hercegovini ima 14 rudnika uglja, a skoro 70 posto proizvodnje električne energije bazira se na sagorijevanju ove rude.
Bosna i Hercegovina je u novembru 2020. godine potpisala Deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan i Deklaraciju o zajedničkom regionalnom tržištu Zapadnog Balkana.
Deklaracija, između ostalog, podrazumijeva podsticanje takse na emisiju ugljen-dioksida, razvoj tržišnih modela za podsticanje korištenja obnovljivih izvora energije, postepeno ukidanje subvencija za ugalj, ali i gašenje svih rudnika uglja i termoelektrana do 2050. godine.
Dekarbonizacija je i jedan od uslova za članstvo BiH u Evropskoj uniji (EU). BiH bi se tako trebala osloboditi korištenja mrkog uglja, lignita, mazuta, te početi sa korištenjem obnovljivih izvora energije, poput vjetra, vode ili sunca.
No, dalje insistiranje na izgradnji termoelektrana u BiH, umjesto korištenja obnovljivih izvora energije, poseban je problem na koji je ukazala i EU.
To je bio i povod da Energetska zajednica 18. januara uvede sankcije BiH, zbog, kako je navedno u odluci, ozbiljnih i trajnih propusta u poštivanju pravila i direktiva te organizacije.
Bosni i Hercegovini su tada suspendovana određena prava prema Ugovoru o energetskoj zajednici i to zbog nepoštivanja Drugog energetskog paketa u sektoru plina, Direktive o sumporu i gorivima, kao i Trećeg energetskog paketa za električnu energiju i plin.
Jedan od ključnih problema za EZ je to što BiH nastavlja sa aktivnostima na izgradnji Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli, u vremenu kada zemlje Evropske unije nastoje da se odreknu energije čiji je izvor ugalj.
Umjesto ugljendioksida opasniji zagađivači
Prema riječima Samira Lemeša, profesora Mašinskog fakulteta u Zenici, te predsjednika nevladine organizacije „Ekoforum“ u martu ove godine trebalo bi da unutar ArcelorMitala započne probni rad nove toplane, čiji će 50 posto biti vlasnik upravo ArcelorMital.
“A toplana će koristiti gasove koji nastaju u tehnologiji proizvodnje čelika – to su visokopećni plin i koksni plin, koje će oni koristiti kao gorivo. Time će eliminisati u potpunosti ugalj kao energent. Onda će vjerovatno Rudnik Zenica krenuti u proces zatvaranja”, kaže on za RSE.
Lemeš ocjenjuje da će tako doći do “djelimične dekarbonizacije”.
“Ali postoji tu jedan drugi problem što prilikom rada koksare nastaju ne samo ugljendioksidi, ono što je razlog za dekarbonizaciju, nego nastaju drugi polutanti, sumpordioksid, benzen, benzopiren u prašini, koji su daleko opasniji nego ugljendioksid, koji je gas sa efektom staklene bašte. Tako ćemo mi i dalje imati problem sa koksarom, kao izvorom zagađenja zraka, bez obzira na tu dekarbonizaciju”, objašnjava.
No, Arcelor Mittal se obavezao na korištenje filtera za pročišćavanje vazduha.
“Imali smo sastanak sa Federalnom inspekcijom, od koje smo tražili informacije o stepenu realizacije mjera iz okolinske dozvole i o efektu ugradnje filtera. Od njih smo dobili informaciju, a i generalno, vidi se da je zrak u Zenici bolji nego što je bio prethodnih godina, tako da ima efekta”, kaže on.
Brojke pokazuju bolju situaciju, a pitanje je koliko se zaista popravio kvalitet vazduha kojeg udišu Zeničani.
“U Zenici je 2016. godine bilo 252 dana tokom cijele godine kad su koncentracije sumpordioksida bile iznad dozvoljene granice. Prije dvije godine to je spalo na 120 dana, a prošle godine je bilo oko 70 dana sa tim prekoračenjem, što je značajno smanjenje, ali zakonom je dozvoljeno da prekoračenje imamo tri dana godišnje, tako da 70 jeste manje od 250, ali opet daleko od te granice”, ističe Lemeš.
Šta vlasti rade da Zenica ‘prodiše’?
Na sastanku Federalne ministrice okoliša i turizma Edite Đapo i predstavnika ArcelorMittala Zenica 23. februara u Sarajevu predstavljen je plan provedbe mjera propisanih okolišnom dozvolom izdatom 2016. godine.
“Razgovarano je o zahtjevu za ponovno izdavanje okolišne dozvole, te nastavku sudjelovanja predstavnika ove kompanije u aktivnostima koje se provode u projektu „Peace Nexus“,tj. uključivanje različitih sudionika u rješavanju problematike zaštite okoliša u gradu Zenici i šire”, saopšteno je iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
Istovremeno, sudionici razgovora izrazili su “obostrano zadovoljstvo postignutim rezultatima na polju zaštite okoliša”.
Samir Lemeš, ekološki aktivista i profesor Mašinskog fakulteta u Zenici kaže u razgovoru za RSE da su do sada federalne vlasti uvijek na prvo mjesto stavljale zapošljavanje ljudi i ekonomiju, dok su zaštitu zdravlja građana ‘gurnuli na posljednje mjesto’.
“Ja mislim, dva ili tri federalna premijera su svaki put izjavljivali – to je generalni stav, ko god da bude premijer – da oni mogu sutra da zatvore željezaru, ArcelorMittal, zato što zagađuju i ne ulažu dovoljno u tehnologije za filtriranje, ali moraju voditi računa o radnim mjestima”, objašnjava on.
Zagađenje vazduha i bolesti
Ekoforum Zenica pokušao je saznati koliko je zagađenje vazduha štetno za ljudsko zdravlje.
Samir Lemeš je u razgovoru za RSE rekao da je to podatak koji im nedostaje. Naime, Zavod za javno zdravstvo Zeničko-dobojskog kantona, na njihovo insistiranje, napravio je studiju „Uticaj zagađenog zraka na zdravlje građana“ prije godinu i po dana.
“Međutim, ta studija je nepotpuna, zato što su oni uzeli samo zbirne podatke, godišnji prosjek koncentracije prašine i godišnji broj umrlih i oboljelih”, objašnjava on.
Iako nisu išli do detalja, utvrđeno je kakve bolesti izaziva aerozagađenje.
“To istraživanje koje su proveli pokazuje da je veliki broj oboljelih od kardiovaskularnih oboljenja, znači, više zagađenost zraka utiče na oboljenja srca i krvih sudova, nego što utiče na respiratorni sistem, zato što su oni koristili metodologiju Svjetske zdravstvene organizacije koja se bazira na tome koje su koncentracije fine prašine manje od 2,5 mikrona, koja prolazi kroz pluća i ulazi u krvotok, a nisu uopšte uzimali podatke recimo o benzenu, kancerogenim materijama, koje mi imamo u zraku”, istakao je Lemeš.
U Bosni i Hercegovini, prema izvještaju ureda Svjetske banke u BiH, veoma zagađen vazduh uzrokuje preranu smrt više od 3.000 ljudi godišnje.
Kako je navedeno u tom izvještaju, u Bosni i i Hercegovini svake godine prerano umre oko 3.300 ljudi kao posljedica izloženosti vazduhu zagađenom sitnim lebdećim česticama PM2.5, dok se skoro jedna od svakih deset smrti godišnje u BiH može pripisati zagađenju.
Aida Đugum, Meliha Kešmer, RFE