Moraš voljeti Twitter i Tik tok političku analitiku.
Nema veze što nemaš pojma o čemu pričaš. Važno je samo da komentarišeš odmah i da komentar nije duži od 15 riječi ili petnaest sekundi. Ako može da se sažme u pet, još bolje.
Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu
Kažu da je Zhou Enlai (premijer NR Kine od 1954. do 1976.), pozvan da iznese svoj stav o Francuskoj buržoaskoj revoluciji, gotovo dva vijeka nakon što je okončana,odgovorio: “Prerano je da se kaže”.
Ta su vremena – kada se govorilo da je jutro pametnije od večeri; kada se vjerovalo u značaj takozvane “historijske distance”; kada su ljudi, napokon, zazirali od toga da ne lupetaju – odavno prošla.
Danas srednjoškolca pitate nešto o Platonu, a on vam iznese svoje mišljenje o stvarima koje je Platon pogrešno razumio i još vam doda kako, iz razloga političke korektnosti i gađenja koje osjeća prema Platonovom inherentnom fašizmu, uopšte nije spreman ni saslušati, kamoli pročitati, šta je taj skot imao da kaže o bilo čemu.
Elem; Twitter i Tik-tok analitika oduševljena je Milatovićevom izjavom o Srebrenici. Nakon što je zbog te izjave, u klasičnoj Good Cop – Bad Cop inscenaciji, Milatovića, šatro, napao Milorad Dodik, oduševljenje je preraslo u ushićenje.
Evo šta je, obraćajući se, kako ono kažu, “političkom Sarajevu”, Milatović rekao.
Citam kako je navedeno na CDM-u: “Međunarodni sud je bio vrlo jasan i donio odluku kad je u pitanju Srebrenica… Vrlo je važno da je Međunarodni sud negdje individualizovao genocid u Srebrenici. Moja pozicija je u tom smislu vrlo jasna, crnogorski parlament je, takođe, donio rezoluciju kad je u pitanju Srebrenica. Vrlo je važno da kao region, zajednički, donesemo sud o prošlosti koja je bila teška”, rekao je Milatović u intervjuu za Al Jazeera Balkans koji će biti emitovan večeras.
Milatović je kazao da je riječ o prošlosti koja je imala jednu Srebrenicu, ali i jedan Jasenovac, prošlosti koja je imala i u Crnoj Gori stvari poput velikog zločina u Pivi, Velici.
„To su sve stvari koje jasno osuđujem“.
Prvo. U Crnoj Gori je negiranje genocida u Srebrenici kazneno (ne)djelo. Da je Milatović negirao genocid u Srebrenici, njegov bi mandat okončao i prije inauguracije, jer to još uvijek nije, a za sutra ćemo vidjeti, nije nešto na čemu bi mu aplaudirale zapadne ambasade o kojima je crnogorska vlast, kao i sve vlasti u regionu, vrlo, vrlo ovisna. Ministar pravde u vladi u kojoj je i Milatović bio ministar smijenjen je zbog negiranja genocida u Srebrenici. Imam neki osjećaj da se to Milatoviću urezalo u sjećanje.
Ja, recimo, osuđujem Srebrenicu, bez pominjanja Jasenovca, Pive i Velike. Osuđujem Jasenovac, bez pominjanja Srebrenice, Pive i Velike. Osuđujem Pivu i Veliku, bez pominjanja Jasenovca i Srebrenice.
Ako tvrdite da ne uočavate razliku između moje i Milatovićeve osude, tvrdim da lažete.
Drugo. A znate li na šta je Milatović mislio pod zločinima u Pivi i Velici? Ne znate, naravno. Dakle, jadni ne bili, ne znate ni šta je čovjek rekao. Ali vam je megagigasuper to što je rekao.
Mjesec dana nakon što je u crnogorskom parlamentu, na zahtjev Bošnjačke stranke, izglasana Rezolucija o genocidu u Srebrenici, Demokrate Alekse Bečića podnijele su Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici. Cititam tekst Radija Slobodna Evropa:
“Piva je planinsko područje, na sjeveru Crne Gore, koje se nalazi u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom. Velika je selo u Opštini Plav , u pograničnom dijelu sa Kosovom.
Prema istorijskim podacima, zločine nad pravoslavnim stanovnicima Pive i Velike počinili su pripadnici folksdojčerske jedinice “Princ Eugen” i divizija “Handžar” i “Skenderbeg”, čiji su članovi bili domaći kolaboracionisti sa područja Bosne, Hrvatske i Albanije, Kosova i Crne Gore”.
Na pitanje sarajvskog medija o genocidu u Srebrenici Milatović odgovara osudom tog genocida, kao i osudom onoga što je Skupština Crne Gore okarakterisala kao genocid, a koji su Bošnjaci, pripadnici Handžar divizije, počinili nad “pravoslavnim stanovništvom Pive”.
Ništa ne komentarišem: just to get the facts straight.
Ili da ipak prokomentarišem. Negirati genocid u Srebrenici je kao tvrditi da je Zemlja ravna ploča. Milatović ga ne negira. Ali ga kontekstualizuje tako da tom zločinu oduzima singularnost. Da pojednostavim: Srebrenica nije THE Zločin, nego jedan od zločina. Fali samo dodatak: u kojima smo jedni drugima činili zlo.
Ako vam se čini da ste tu strategiju već vidjeli: jeste. Recimo onda kada američki desničar na pitanje o Black Lives Matter pokretu odgovara: mislim da nisu važni samo životi Afroamerikanaca, nego svi životi. All Lives Matter.
Idemo dalje.
Koji dan prije toga, u razgovoru sa hrvatskim novinarem, Milatović komentariše more srpskih zastava koje su njegove pristalice iznijele na crnogorske ulice nakon izborne pobjede. Milatović odgovara da svako vidi ono što želi. On je recimo, vidio crnogorske i zastave Evropske unije. Brate; u Beranama su isukali srpsku zastavu dugu 120 metara. Tu se, nažalost, ne radi o tome šta neko želi da vidi, nego o onome što se, kao i Kineski zid, vidjelo sa Mjeseca.
U televizijskoj debati, opet koji dan ranije, Milatović je Đukanovića optužio da je sa Tuđmanom i Izetbegovićem razbijao Jugoslaviju. Tom se izjavom Milatović obraćao milenijalsima i onima koji imaju pamćenje kolibrija. Jer niti je Alija razbijao Jugoslaviju (pa ni imao moć za takvo što), niti je Đukanović, nažalost, u to vrijeme bio na Alijinoj strani. Upravo suprotno: bio je na strani Miloševića te je, sljedstveno Milatovićevoj logici, sa Miloševićem “branio” Jugoslaviju. O čemu, opet nažalost, mogu posvjedočiti žitelji Dubrovnika, sela Ravno i ostatka Hercegovine. Iz Milatovićevog odgovora jasno je da je on danas na ideološkoj poziciji na kojoj je Đukanović bio onda.
Da se, ne dao dobri Bog, Holokaust dešava danas, upravnik Aušvica bi na novinarsko pitanje odgovorio: „Moj stav o svim oblicima rasne i vjerske mržnje je jasan; osuđujem sve zločine, uključujući i onaj koji su Jevreji počinili ubivši našeg Gospoda Isusa Hrista“ i izazvao serijske orgazme liberalnih komentatora zbog njegove jasne osude Holokausta.
Što rekao borac protiv svih naših nacionalizama, nepokolebljivi vitez međunacionalne i međuvjerske tolerancije, Bora Đorđević: “Kako je lepo biti glup”.