13.07.2024.
HomeSvijetANALIZA DEUTSCHE WELLE-a: Hoće li Turcima biti bolje sa ili bez Erdogana?

ANALIZA DEUTSCHE WELLE-a: Hoće li Turcima biti bolje sa ili bez Erdogana?

Vladavina Erdogana u Turskoj traje već 20 godina, a u nedjelju (14. maja) bi građani trebali odlučiti žele li ga još pet godina na čelu države. Ispitivanja javnog mnijenja ukazuju kako ovaj put kandidat opozicije Kemal Kilicdaroglu ima realnih šansi već i zbog toga što je svakodnevni život sve teži – i skuplji. Inflacija je i službeno 43%, a plaće i prihodi daleko zaostaju iza poskupljenja.

Ipak, čini se da političko mišljenje u Turskoj prkosi ekonomskim nedaćama. U gradu Konya u Anatoliji je nedavno provedeno ispitivanje o ekonomskom stanju i čak 73% upitanih je odgovorilo kako je protekle godine postalo još gore: inflacija guta i ono malo što se ima, stanarine se jedva mogu plaćati, gradski prijevoz je loš… Usprkos tome je Konya čvrsto uporište Erdogana i njegove stranke: na prošlim izborima 2018. je AKP osvojio skoro 60% glasova, Erdogan kao predsjednički kandidat je dobio 74,2% i bit će veliko iznenađenje ako na ovim izborima bude drugačije.

Megalomanski projekti

I jedan taksist u tom gradu se žali na skupoću i kako mu je sve teže, ali će i on sigurno dati svoj glas Erdoganu. Spominje veliki projekt ovog turskog predsjednika, tvornicu turskih električnih automobila i nije mu jasno što opozcija može imati protiv nove tvornice i radnih mjesta: “Kad opozicija ne bi samo kritizirala te projekte nego ih i malo podržala, možda bi dobili više glasova.”

Erdogan je doista u svoje doba potaknuo mnoštvo velikih ekonomskih projekta, ali nije slučajno da opozicija i u tome nalazi ozbiljne zamjerke. Uobičajena je praksa da se poslovi dijele “po djedu i stričevima” samo vjernim pristašama vladajuće stranke. Gdje sve odlazi novac – bolje je i ne pitati, a nije rijetko upitan i ekonomski smisao takvih mega-projekata.

U Konyi ipak srećemo i jednog mladića koji je došao na studij u taj grad. I on se žali da u ovoj skupoći jedva veže kraj s krajem od novca koji mu stiže od kuće, a čak i kad završi fakultet ne zna kad će i gdje naći posao. I ispitivanja javnog mnijenja pokazuju kako su za dobnu grupu d 18 do 41 godine starosti upravo ekonomija i inflacija najveći problem. Hoće li i taj student ipak dati svoj glas Erdoganu? To za DW radije ne želi reći – kakvi su mediji i policija u Turskoj, to isto zna svako.

Ko drugi nego Erdogan?

I Trabzon na obali Crnog mora je također mjesto gdje konzervativna Erdoganova stranka redovno pobjeđuje. Pad vrijednosti turske lire i to turističko odredište čini jeftinijim za strane turiste – prošle sezone je došlo 600 hiljada turista, ove godine žele da to bude milion.

Erkut Celebi je predsjednik mjesne privredne komore i žali se kako je Trabzon “jedino mjesto na obali Crnog mora u koje se gotovo ništa ne ulaže”. Kaže kako ima mnogo mještana u inozemstvu ili su namještenici državnih službi, “ali oni koji imaju novaca, ti ne žive ovdje”, kaže Celebi.

Jedino što ih spašava su turisti, prije svega iz arapskog svijeta. Ali za neke stanovnike niti to nije sreća: “Arapi kupuju previše kuća i zato su cijene visoke”, misli komunalni čistač Kadir Yilmaz. I poljoprivrednik Vural Oksüz redovito bira Erdogana, ali ovo mu se ne sviđa: “Pogrešno je dozvoliti Arapima da kupuju kuće. To šteti našoj kupovnoj moći.” Hoće li opet dati glas ovom turskom predsjedniku? Naravno da hoće, samo Erdogan zna kako da im bude bolje.

Ko drugi nego Kilicdaroglu?

S druge strane, u rodnom mjestu kandidata opozicije Kemala Kilicdaroglua u Tunceliju na istoku Anatolije ionako već čitavo stoljeće na izborima nikad nije pobijedila neka stranka desnice – a s “njihovim” Kemalom je također odluka već unaprijed jasna. Didem Kalkan zapravo studira u drugom gradu, ali za njega je jasno što će zaokružiti na izbornom listiću. Njega ne muče samo skupoća i briga hoće li naći radno mjesto, nego i korupcija i nepotizam koji vladaju pod Erdoganom: “

Svako prvo pita što je tu za njegov džep. Uvjeren sam da će kod Kilicdaroglua svako biti ono što je zavrijedio biti. Zato se nadam”, kaže student.

Yagmur Keskin prodaje začinsko bilje i trave koje sama sakuplja na okolnim brdima. Najprije ističe ponos što će možda jedan pripadnik etničke skupine Alevita postati predsjednikom, ali odmah i dodaje: “Najprije želim da pobjednik poboljša ekonomsko  stanje”, kaže mlada žena koja će tek po drugi put glasati. “A želim također da se stvore mnoga radna mjesta za mlade. Kad se mi toliko mučimo, trebamo od toga imati i koristi.”

Povrh prilika za mlade, problem Turske je i što bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Cafer Toprak iz Tuncelija je uvjeren kako je Kilicdaroglu pravi čovjek za pravednije društvo. Poznaje kandidata i lično, išli su u istu školu: “Kemal je uvijek u školu nosio svoj hljeb. Ali ga nikad nije jeo sam, nego ga je uvijek dijelio s ostalima.”

I kandidat opozicije je svjestan tog problema. Ovih dana je zato na društvenim mrežama podsjetio građane Turske u kratkom videu: “Ako si danas siromašniji nego jučer, jedini je razlog Erdogan.”

Reklamni prostor

Ovdje može biti vaša reklama. animacija / logo / tekst

Posljednje vijesti