Danima je javnosti servirana slika o „funkcionalnom aerodromu“ i „potpunoj operativnoj spremnosti“. Međutim, jučerašnji događaji jasno pokazuju da se te poruke ne poklapaju sa stvarnim stanjem na terenu.
Irfan Halilagić i Almir Žilić danima su se hvalili kako je na pisti Aerodroma Tuzla instaliran najmoderniji sistem osvjetljenja, uz tvrdnje da će avioni moći slijetati čak i po najvećoj magli.
Stvarnost ih je jučer demantovala.
Primjeri jučerašnjeg preusmjerenja govore sami za sebe:
• Dortmund → Tuzla → Budimpešta
• Basel → Tuzla → Tirana
• London → Sarajevo → Banjaluka
Ovo nisu promotivne rute, već realne putanje letova koji, zbog izuzetno guste magle i slabe vidljivosti, nisu mogli sletjeti u Tuzlu. Umjesto toga, završili su na aerodromima koji su u tom trenutku imali bolje tehničke i operativne uslove.
Upravo ovdje prestaje svaka iluzija o Tuzli kao pouzdanoj alternativi u složenim vremenskim uslovima.
Dok drugi aerodromi dugoročno planiraju, investiraju u napredne sisteme i razvijaju jasne operativne strategije, Tuzla se i dalje oslanja na privremena objašnjenja, PR saopćenja i optimizam bez pokrića.
Bez CAT III sistema
Bez dugoročne strategije
Bez jasne vizije razvoja
Svaki novi period magle ponovo otvara ista pitanja – i to ne meteorološka, već upravljačka.
Let Tuzla – Memmingen jučer je pomjeren na 18:40 sati, dok za ostale letove putnici nisu dobili pravovremene i precizne informacije. Takva praksa dodatno produbljuje osjećaj nesigurnosti i nepouzdanosti, koji se na ovom aerodromu ponavlja iz godine u godinu.
Zbog toga se sve manje može govoriti o „lošem vremenu“ kao glavnom problemu, a sve više o načinu upravljanja, planiranja i komunikacije s javnošću.
Dok putnici završavaju na raznim evropskim aerodromima, Tuzla ostaje izvan ozbiljnih avio-tokova – ne zbog magle, već zbog sistema koji na nju nije adekvatno pripremljen.
Ovo nije tehničko pitanje.
Ovo je pitanje odgovornog upravljanja infrastrukturom od javnog interesa i potrebe da se građanima konačno saopći istina, a ne uljepšana verzija stvarnosti.