Pjevačica Severina se trenutno nalazi u Bruxellesu, gdje su Europskoj komisiji predani potpisi Europske građanske inicijative My Voice, My Choice s ciljem da sve žene koje žive u zemljama Europske unije imaju osiguran dostupan i siguran prekid trudnoće.
Inicijativu je pokrenuo slovenski Institut 8. mart, sukladno pravilima za pokretanje europskih inicijativa, te je bilo potrebno unutar Unije prikupiti milijun potpisa da bi Europska komisija raspravljala o toj temi. Inicijativa, u kojoj je aktivno sudjelovala i Severina, pokrenuta je krajem travnja 2024. i u prvom tjednu je skupila 100.000 potpisa.
Sveukupno, nakon godinu dana, prikupljeno je 1.2 milijuna potpisa, čime je premašena europska granica od milijun potpisa nakon kojih inicijativu moraju razmotriti tijela Europske unije, odnosno Europska komisija, a nakon toga i Europski parlament. Nadležna tijela Europske unije nakon provjere, potvrdila su da je prikupljeno i više nego dovoljan broj potpisa.
Inicijativa za dostupan i siguran prekid trudnoće
Inicijativa My Voice, My Choice od Europske komisije traži prijedlog za financijsku potporu državama članicama koje bi mogle provoditi sigurne prekide trudnoće za građanke Europe, koje još uvijek nemaju pristup sigurnom, besplatnom i zakonitom pobačaju.
U Europskoj uniji više od 20 milijuna žena nema dostupan pobačaj. Primjerice, žene na Malti mogu ići u zatvor ako pobace, žene u Poljskoj umiru u bolnicama zbog zabrane prekida trudnoće, a u Hrvatskoj prekid trudnoće nije dostupan u mnogim bolnicama i košta pola prosječne plaće.
Severinin govor na press konferenciji
Nakon obilaska Europskog parlamenta i Europske komisije, Severina je sudjelovala i na press konferenciji, s govorom koji prenosimo u cijelosti:
”Meni je bila čast, a doživjela sam i kao svoju dužnost, biti dio kampanje My Voice My Choice, stati iza očito vječne borbe – ne za zaštitu stečenih prava – nego za primjenu zajamčenih ženskih prava sa – kako mi kažemo – ‘mrtvog slova na papiru’ u stvarni život.
Kada kažem dužnost – mislim prije svega na pojavnost koju mi donosi moje zanimanje. Uvijek sam imala potrebu pjevati kad pjevam, pa i jedna moja pjesma zove se Ja samo pjevam. Međutim, uvijek sam govorila. Nerijetko dok su drugi šutjeli, posebno kada su prava i pravda u pitanju. A trebalo je govoriti. Premda su mi mnogi dobronamjerni – posebno na ovu temu dostupnog i besplatnog prekida trudnoće govorili – što se miješaš, nije ti dobro za karijeru.
A ja – ja sam baš bila ponosna što su me djevojke iz slovenskog Instituta 8.mart prepoznale i pozvale da budem dio njihovog tima. Nisam uopće dvojila, znajući da me čekaju vrijeđanja i prijetnje u javnom prostoru, na društvenim mrežama, da će se svatko tko misli da je veći vjernik od mene ili veći Hrvat od mene – naći pozvanim prijetit mi u porukama preko mreža. Vrijeđali su i prijetili, kao što sam očekivala. Uglavnom se skrivajući iza izmišljenih avatara.
Tu mržnja i tu potrebu da ograničavaš slobode drugih i drugačijih zbog svoje ideologije – mislila sam – davno smo napustili. Međutim, čini se da nije tako. Kao i uvijek žene su prve na udaru.
“Premijer se dodvorava desnici samo zbog glasova”
Pojedini mediji su me ignorirali, kao i cijelu kampanju, i to ženski mediji. Vjerojatno su muke žena iz Slavonije ili djevojaka iz Zagreba koje ne mogu ostvariti pravo na prekid trudnoće preteške teme za magazine sa sjajnim papirom u kojima smo sve prije svega lijepe i nemamo nikakvih briga.
Naše mame su se izborile, onda su nam u slobodnoj Hrvatskoj podmuklo ostavili pravo na prekid trudnoće, ali ga u mnogim bolnicama žene ne mogu ostvariti. Ne želimo da generacije koje dolaze imaju manja prava od nas.
Situacija je slična u još nekim zemljama u Europskoj uniji u 21. stoljeću.
Hrvatski se premijer ovdje predstavlja velikim europejcem i liberalnom strujom Europske pučke stranke, a takav je ovdje i život vodio, znate ga vi dobro iz briselskih krugova. Međutim, doma, u Hrvatskoj, premijer se dodvorava desnici samo zbog glasova, ne razmišljajući da je pustio duha iz boce, pa je tako neki dan, mom prijatelju, velikom hrvatskom piscu Miljenku Jergoviću, grafitom na zgradi ispisana prijetnja.
Hapse se, ne znam ni ja zašto, prosvjednici koji traže prekid genocida u Gazi. Inače, dižemo danas glas i za slobodnu Palestinu! Dižemo glas i za studente i profesore koje i dalje progone i hapse po Srbiji – Bruxelles to mora čuti i vidjeti.
Zbog Palestine, Ukrajine, zbivanja u Sjedinjenim državama s ukidanjem dosegnutih prava, moramo sačuvati Europski prostor kao prostor slobode za sve i život u kojem su građanska prava svim građankama i građanima neupitna. I biti otvoreni za sve koji prihvaćaju otvorena društva.Zato danas s ponosom stojim ovdje pred vama s djevojkama iz pokreta My Voice My Choice i nestrpljive smo predati potpise koji su prikupljeni, vjerujući da će nas tijela Europske unije podržati i da će svaka, ali baš svaka žena u Europskoj uniji koja se nađe u potrebi, imati pravo na diskretan, besplatan i dostupan prekid trudnoće. Ako ne u svojoj, onda u susjednoj zemlji-članici.
Europska se unija ne temelji samo na slobodnom tržištu i slobodnom kretanju ljudi, već i na ljudskoj solidarnosti – mislim da su je žene, potpisujući ovu građansku inicijativu u zemljama Europske unije koje imaju besplatan i lako dostupan pobačaj, posebno pokazale.
“Ženska tijela stavljamo pod kontrolu državne sile”
Možda se može činiti da smo ovdje došle nešto moliti. To nije točno i željela bih pojasniti da smo došle javno i jasno dati tri informacije i jedan zahtjev.
Prva informacija je da većina ljudi u ovoj Uniji vjeruje u ravnopravnost, u slobodu i prava žena. Da većina ljudi zna da je ograničavanje prava žene na vlastito tijelo i osobni izbor institucionalizirano nasilje kojem u Uniji temeljenoj na slobodi nema mjesta.
Druga informacija je da smo izgradile najveći europski pokret za prava žena i da smo nezaustavljive. Ovo je masovan pokret u ime stotina milijuna žena. Ovo je pokret građen na borbama naših baka i naših majki. Ovo je pokret kojim ćemo onemogućiti da mlade Europljanke odrastaju kao građanke drugog reda.
Treća informacija je činjenica da smo sve mi, uključujući i predsjednicu Europske komisije i predsjednicu Europskog parlamenta, danas građanke drugog reda. Građanke kojima mnoge države Unije ne priznaju pravo na same sebe, na svoju odluku, na svoje tijelo i na svoj život. Umjesto da gradimo društva u kojima žene žive kako žele, mi gradimo društva u kojima ženska tijela i živote stavljamo pod kontrolu državne sile, u ime tradicije. Ali to nije naša tradicija, to nije tradicija Unije niti tradicija Europljanki. Naša tradicija je sloboda i odlučne smo ju nastaviti.
Stoga dajemo zahtjev da se žene napokon, u ovom dvadeset i prvom stoljeću, u najbogatijem dijelu svijeta, prihvati kao ravnopravne. Nemojte ovaj zahtjev zabuniti za molbu. U ovom ćemo uspjeti, ovo ćemo ostvariti, a vaš je izbor samo u tome želite li biti na pravoj ili krivoj strani povijesti. Želite li moći žene pogledati u oči i sebe u ogledalo ili ćete ostati upisani u povijest Unije kao oholi nasilnici koji su pritom i neuspješni gubitnici.”
O pobačaju u Hrvatskoj
Iako je u Hrvatskoj pobačaj na zahtjev žene legalan, nije uvijek dostupan i moguć je samo do 10. tjedna trudnoće, što je najkraći zakonski rok u Europskoj uniji.
Svaka druga ginekologinja/og poziva se na priziv savjesti, a u pet od šest bolnica u Slavoniji prekid trudnoće nije moguć. Od 30 bolnica, u njih samo šest (KBC Rijeka i pet manjih bolnica) niti jedna ginekologinja/og nije uložio priziv savjesti.
Također, pobačaj u Hrvatskoj nije besplatan, a cijenu određuju same bolnice, pri čemu se ona kreće između 300 i 500 eura.