Nakon što su joj roditelji, sestra i muž ubijeni u bombardovanju, Lubnah se molila da oni budu posljednje žrtve ovog rata. Njen otac, dr. Marwan al-Sultan bio je jedan od najcjenjenijih ljekara u Gazi, direktor Indonezijske bolnice i jedan od samo dvojice preostalih kardiologa u Pojasu.
Dana 2. jula ubila ga je izraelska bomba, zajedno sa suprugom Dhikrom, kćerkom Lamees, sestrom Amneh i zetom Mohammedom, Lubnahinim mužem.
Porodica se sklonila u stanu, u području koje je Izrael označio kao „sigurno“, nakon što su napustili svoj dom u Jabaliji u skladu s naredbama izraelskih okupacijskih snaga (IOF). Takozvano „područje Chalet“ u zapadnom dijelu grada Gaze nekada je bilo mjesto gdje su porodice provodile vrijeme na plaži, uživajući, uprkos svakodnevnim iskušenjima izraelske okupacije.
Bomba je pogodila sobu u kojoj je dr. Marwan sjedio; drugi dijelovi zgrade nisu uništeni. Lubnah je preživjela jer je sišla u prizemlje pripremiti hranu. Njeni braća, Omar, Ahmad i Nimr također su preživjeli jer su bili van kuće.
Dan prije smrti, nakon što je čuo vijest o mogućem prekidu vatre, Dr. Marwan je podijelio viziju punu nade sa sinom Omarom.
„Prva stvar koju ćemo učiniti [kada se postigne prekid vatre] je da se vratimo kući. Ako se svi potrudimo, za mjesec-dva, možemo učiniti da izgleda kao i ranije. Onda ćemo obnoviti bolnicu“, kazao je. Omara je otac inspirisao.
Snovi ljekara Marwana pokopani su s njim.
Molitve njegove kćerke Lubnah nisu uslišene. Genocid i dalje odnosi žrtve.
Ubijanje ljekara
Dana 4. jula ubijen je još jedan ljekar: dr. Musa Hamdan Khafaja – savjetnik na Odjelu za akušerstvo i ginekologiju u bolnici Nasser. Napad je bio jezivo sličan prethodnom. I dr. Musa je poslušao naredbe IOF-a, pobjegao iz svog doma u Khan Younisu i potražio utočište u Al-Mawasiju, još jednoj „sigurnoj zoni“. Tamo je podigao šator da zakloni porodicu. Taj šator im je postao grob.
Njegova supruga i troje male djece – kćerke Shaza i Judi i sin Adel, svi su poginuli. Preživio je jedino sin Amr.
Obojica muškaraca su karijere posvetili spašavanju života drugih, ostali su uz pacijente za vrijeme bombardovanja i opsada njihovih bolnica.
Dr Marwan je bio 70. zdravstveni radnik ubijen u prethodnih 50 dana; Dr Musa je postao 71. Njihove smrti povećavaju ukupan broj medicinskog osoblja ubijenog od oktobra 2023. na najmanje 1.580, prema vladinom uredu za medije u Gazi. Svaka dva dana od početka rata, Izrael je ubio pet medicinskih radnika, to jest 16 ljekara, medicinskih sestara, tehničara hitne pomoći ili drugih zdravstvenih radnika, sedmično.
Među onima ubijenim od početka genocida su najistaknutiji medicinski umovi u Gazi. Među njima su dr. Omar Farwana, bivši dekan Medicinskog fakulteta Islamskog univerziteta u Gazi; dr. Rafat Lubbad, direktor bolnice Hamad za umjetne ekstremitete; dr. Soma Baroud, istaknutia ginekologinja-akušerka; dr. Ahmed al-Maqadma, istaknuti rekonstruktivni hirurg; dr. Sayeed Joudeh, posljednji ortopedski hirurg na sjeveru Gaze; dr. Adnan al-Bursh, voditelj ortopedske hirurgije u bolnici Al-Shifa; i dr. Iyad al-Rantisi, voditelj ženske bolnice u Beit Lahiyi.
Dr. Soma and dr. Sayeed su ubijeni na putu za posao. Dr. Adnan i dr. Iyad su umrli usljed mučenja u izraelskom pritvoru.
Više od 180 ih je u izraelskim pritvornim centrima, uključujući dr. Hussama Abu Safiju, direktora bolnice Kamal Adwan, koji je u pritvoru od decembra 2024.
Medicinska infrastruktura
Medicinska infrastruktura, zaštićena međunarodnim humanitarnim pravom, i dalje je glavna meta. Svjetska zdravstvena organizacija dokumentirala je 734 takva napada od početka rata. Bolnice su pretvorene u groblja.
Ovo nije kolateralna šteta, ovo je medicid – namjerno uništavanje kapaciteta za život u Gazi. Svaki ubijeni ljekar predstavlja gubitak godina obuke, posvećenosti i potencijala da spasi živote. Svaka bombardovana bolnica je uništavanje sposobnosti Gaze da se sama izliječi, da preživi, da izdrži. To nisu samo izgubljeni životi; to je uništena budućnost.
Ovo je stvarnost u Gazi upravo sada koja nema mnogo veze s deklarativnim izraelskim vojnim ciljevima eliminacije islamskog pokreta otpora Hamasa, ili osiguravanja povratka zarobljenika otetih 7. oktobra 2023.
To je ono što nazivam al-Ibādah – Uništenje. Al-Ibādah je sveobuhvatno uništenje socijalnog, kulturnog, intelektualnog i biološkog kontinuiteta naroda – proces potpunog brisanja. A ubijanje zdravstvenih radnika ključni je element toga.
Prije nego što je ubijen zajedno sa njenim ocem, Lubnahin muž Mohammed, novinar u časopisu Palestine, godinu i po je bio zatvoren u Izraelu. Nakon što je pušten povjerio se Lubnah, rekavši joj da bi mu bilo draže da je umro nego što je morao svjedočiti užasima iza rešetaka. Njegovo priznanje duboko ju je potreslo.
Danas je Lubnahina molitva toliko jednostavna da se od nje srce slama: „Dosta. Dosta je, zaustavite ovaj rat.“ No, zasad, kao i druge njene molitve – i ova je još neuslišena.
Piše: Ghada Ageel / AJB