Nekada davno, mnogi Amerikanci vjerovali su da će Kina neizbježno postati sličnija SAD-u samo uključivanjem u svjetski trgovinski poredak koji je Amerika uspostavila, a možda će se čak i demokratizirati, kako je predsjednik Bill Clinton jednom predložio.
Konačna pobjeda neoliberalizma predvođenog Amerikom bila je nadohvat ruke.
Clinton i drugi poput njega nisu bili u potpunosti u krivu. Kina je decenijama oponašala ključne elemente američkog modela preduzetništva, konzumerizma i integracije s globalnim tržištima.
To ju je učinilo industrijskom silom, s velikom srednjom klasom, vrhunskom naukom i tehnologijom te globalnim brendovima poput Huaweija, Lenova i Alibabe. Blizu 1,4 milijarde Kineza živi daleko raznolikijim i prosperitetnijim načinom života nego ikad prije. Kroz sve to, Amerika je bila uzor.
Spektakularan uspjeh Kine
No, niti Amerikanci niti Kinezi nisu zamišljali koliko će to postati dvosmjerna ulica, zaključuje Jacob Dreyer u tekstu za The New York Times.
„U velikom natjecanju ideja i utjecaja između dvije zemlje, čini se kao da se klatno vraća u drugom smjeru. Povratak američkog predsjednika Donalda Trumpa“ na dužnost jasno je pokazao da u važnim aspektima – eroziji demokratije, fiksaciji na jake granice, ograničavanju slobode govora i brojnim drugim primjerima – Amerika počinje malo više sličiti Kini“, piše Dreyer, pisac i urednik koji je dugi niz godina živio u Šangaju.
„Živim u Šangaju od 2008. godine, iz prvog reda pratio sam kulminaciju uspona Kine. Doista postoji mnogo toga što Amerika može naučiti od Kine. Ali možda je najvažnija lekcija ostati vjeran onome što jesmo kao nacija. To je ono što je Kina učinila. Usvojila je aspekte američkog načina kako bi ponovo postala snažna, dok se istovremeno držala svog temeljnog sistema političke dominacije Komunističke partije i velikog uplitanja države u sve. I bila je spektakularno uspješna“, dodaje.
Sa druge strane, piše autor, Trumpova Amerika, kako se počinje činiti, kao da uzima upute iz kineskog političkog modela, a to „nije ono što mi jesmo“.
Pokret MAGA i njegove vođe demoniziraju Kinesku komunističku partiju. Ali neki od njihovih postupaka potvrđuju da žele slične stvari.
Obje strane promoviraju snažan patriotizam, opsjednute su proizvodnjom i neprijateljski su raspoložene prema imigrantima. Obje žele zemlju u kojoj se od etničkih manjina očekuje da se poklone dominantnoj grupi i u kojoj se provode tradicionalne rodne uloge. I sve to pod vladavinom dominantne vladajuće stranke koju vodi autokrata koji se hvali vojnim paradama. Imitacija je zaista najviši oblik laskanja, navodi se u tekstu.
Kinesko kažnjavanje partnera i Trumpov pritisak na saveznike
Dokazi za to gomilaju se svakodnevno.
Kina naoružava svoju ekonomiju kako bi kaznila trgovinske partnere zbog raznih sporova ili pukih uvreda, a Trumpova administracija pritišće američke saveznike proizvoljnim tarifama ili drugim odmazdama zbog pitanja poput fentanila i politike.
Geopolitički, Kina daje prednost odnosima koji joj donose korist, poput veza s Rusijom, nad formalnim savezima. Zastrašuje svoje susjede, rasplamsavajući teritorijalne sporove porukama koje je sažeo bivši ministar vanjskih poslova Yang Jiechi 2010. godine, kada je zvaničnicima jugoistočne Azije otvoreno rekao da je „Kina velika zemlja“, a da su „druge zemlje male, i to je jednostavno činjenica“.
Trump, također, ne vidi veliku vrijednost u savezima i čini se da namjerava otuđiti prijatelje i susjede svojim prijetnjama apsorpcijom Kanade i Grenlanda te preimenovanjem Meksičkog zaliva.
Ekonomski gledano, Amerikanci već dugo kritiziraju Kinu zbog prevelikog naglašavanja proizvodnje i preplavljivanja svjetskih tržišta kineskom robom, dok istovremeno zanemaruju poticanje domaće potrošnje koja bi uravnotežila njihovu ekonomiju i trgovinu. No, slično kao i kineski predsjednik Xi Jinping, čelnici MAGA-e smatraju proizvodnju plemenitom.
„Američki i kineski politički sistemi su, naravno, u svojoj srži temeljno različiti. Ali naša domaća politika sve se više približava kineskoj jer Trumpova administracija potkopava osnovna ustavna prava i sudski proces te krši slobodu govora i protesta.”
Kina se oslanjala na američki model kako bi se industrijski obnovila i sustigla Zapad. Danas je Amerika ta koja je zabrinuta zbog zaostajanja. Ljudi u obje zemlje brinu se da će vještačka inteligencija i automatizacija preuzeti radna mjesta i promijeniti način na koji radimo, živimo i komuniciramo kao društvo, piše autor.
Mnogi razočarani mladi ljudi u obje zemlje osjećaju se isključenim iz ekonomije svojih zemalja i pitaju se koja je svrha bavljenja karijerama.
„Ovi zajednički izazovi, nimalo iznenađujuće, vode do slično populističkih političkih rješenja. Za gospodina Xija, to je Kineski san, njegova patriotska vizija Kine vraćene njenom drevnom prosperitetu i moći. Gospodin Trump je na krilima svog mlađeg brata, “Make America Great Again”, došao do dvije izborne pobjede.
Učenik je postao majstor
Mnogo toga što Kina radi vrijedno je poštovanja, stoji u NYT-u. Njena vlada vodi dalekovidnu industrijsku politiku kao stvar navike. Proaktivno svom narodu predstavlja nove tehnologije poput vještačke inteligencije kao pozitivne snage, uvodeći ih na načine koji koriste javnosti, poput obrazovanja i zdravstva. Kina agresivno prelazi na obnovljive izvore energije, a nove procjene pokazuju da su njene emisije stakleničkih plinova – najveće na svijetu – prvi put počele padati. Kina ima čiste, sigurne, učinkovite i visokotehnološke gradove, povezane besprijekornim autocestama i najsavremenijom željezničkom mrežom. Vladina ulaganja idu u obrazovanje, nauku i tehnologiju.
Prirodno je da Amerikanci koji žele bolju budućnost gledaju, iako nevoljko, na ono što je Kina postigla. Svakako, čelnici u Pekingu nemaju neurednu demokratiju koja bi im stajala na putu u planovima, ali to nije jedini razlog kineskog uspjeha. On je, također, došao iz strateškog predviđanja, ulaganja u budućnost, osjećaja nacionalnog fokusa i jedinstva – a ne podjele – koji dolazi s vrha i miliona pojedinaca koji naporno rade na izgradnji zemlje. Kina je slijedila američki primjer, ali se držala vlastitih sistema i ostala fokusirana na zadovoljavanje osnovnih potreba svog stanovništva.
„SAD može i treba razmotriti usvajanje nečega od onog što je funkcioniralo za Kinu, poput prelaska na obnovljive izvore energije; revitalizacije industrijske politike; podrške nauci, istraživanju i obrazovanju; ponovnog ulaganja u infrastrukturu, stanovanje i sigurne gradove; i prije svega, osjećaja kolektivne svrhe, koji vodi nacionalnoj snazi.
Umjesto toga,Trumpova administracija potkopava ili smanjuje finansiranje ključnih stvari poput javne sigurnosti, infrastrukture, obrazovanja, naučnih istraživanja, čiste energije i proizvodnje poluprovodnika, istovremeno raspirujući političke podjele.
„Možemo učiti od Kine, ali moramo pronaći način da to funkcionira, a da pritom ostanemo vjerni našim temeljnim načelima. Inače, kada se dim iz Trumpove ere raziđe, Amerika možda neće biti ‘ponovno velika’, već slabija. I otkrit ćemo da je učenik postao majstor“, zaključje autor teksta.