Prije osamdeset godina, Sjedinjene Američke Države izašle su kao najveći pobjednik iz Drugog svjetskog rata. Osim razaranja koja su pogodila Japan i zemlje jugoistočne Azije, rat je razorio i evropski kontinent, posebno Francusku, Njemačku i Rusiju, a u velikoj mjeri i Veliku Britaniju, što je dovelo do ogromnih dugovanja i označilo početak gubitka njihovih kolonijalnih imperija širom svijeta.
Jedino je SAD izbjegao teške gubitke, zahvaljujući kasnijem ulasku u rat i svojoj geografskoj izoliranosti između dva okeana: Atlantskog na istoku i Tihog na zapadu. Kako bi iskoristio tu prednost, SAD je uspostavio globalni finansijski, ekonomski i političko-strateški sistem kojim je osigurao svoju dominaciju nad novim svijetom u decenijama nakon Drugog svjetskog rata.
Pojavile su se međunarodne ekonomske institucije poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, a američki dolar postao je nezvanična valuta u međunarodnoj trgovini. Washington je također uspostavio međunarodni poredak kroz njegove moderne institucije, uključujući Ujedinjene narode i njihove specijalizirane agencije. Na vojnom planu, osnovan je Sjevernoatlantski savez (NATO), a kroz ove mehanizme SAD je ostvarivao dominaciju nad svijetom u proteklih osam decenija.
Američke žrtve
Još na početku svog drugog mandata, američki predsjednik Donald Trump objavio je trgovinski rat svojim susjedima i najbližim trgovinskim partnerima – Kanadi i Meksiku. Zatražio je od Danske da mu proda Grenland, a od Paname da prepusti svoj kanal SAD-u.
Trump je također poduzeo korake za povlačenje iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), čijem su osnivanju doprinijele i Sjedinjene Američke Države. Ukinuo je većinu programa inostrane pomoći za siromašne širom svijeta. Tvrdi da cijeli svijet zloupotrebljava ovaj međunarodni sistem kako bi iskorištavao SAD-u i nanio štetu američkim građanima i interesima.
I pored toga, Bijela kuća izdala je saopćenje u kojem slavi, kako je to nazvala, “jednu od najepohalnijih pobjeda snaga slobode u historiji svijeta”. U izjavi se dodaje: “Bez žrtava naših američkih vojnika, ovaj rat ne bi bio dobiven, a naš bi svijet danas izgledao sasvim drugačije. Ponavljamo svoju posvećenost očuvanju sigurnosti, napretka i slobode Amerike i cijelog svijeta”.
Trumpova izjava povodom obilježavanja “Dana pobjede” 8. maja 2025. pokazuje da je svjestan značaja ovog datuma, uprkos odlukama koje donosi, a koje potkopavaju sistem izgrađen na rezultatima tog rata.
“Užasnut sam namjernim pokušajima demontiranja sistema koji su Sjedinjene Američke Države mukotrpno gradile proteklih 70 godina”, rekao je Matthew Whalen, izvršni direktor istraživačke organizacije American Security Project. “Bojim se da nismo uspjeli naučiti lekcije iz prošlosti. Sistem nije bio savršen ni za koga, ali je najbolji sistem koji je ova planeta ikad razvila”, dodao je.
Trump nije izuzetak
Tokom svoje 249 godina duge historije, snažna struja američkog nacionalizma poticala je zemlju da se izolira od previranja i sukoba međunarodne politike, posebno na evropskoj sceni.
Stručnjak za međunarodne poslove Wolfgang Pusztai napominje da Trump nije izmislio pristup “američkog izolacionizma”. To je zapravo bio jedan od vodećih i najpopularnijih vanjskopolitičkih koncepata još od vremena Georgea Washingtona, posebno među republikancima. “Dominirao je većim dijelom devetnaestog stoljeća, sve do napada na Pearl Harbor (1942.). Često je bio kombiniran s intervencionizmom na zapadnoj hemisferi”, dodaje.
Za Al Jazeeru je izjavio da se opći izolacionistički pristup Trumpove administracije zaobilazi, kada je to potrebno, promoviraju američke nacionalne interese na globalnom nivou. “Sve Trumpove vanjskopolitičke akcije moraju se posmatrati iz ovog ugla”, dodao je. “Kada nešto nije jasno u nacionalnom interesu SAD-a, tada se poteže za izolacionizmom”.
‘Amerika na prvom mjestu’
Whalen je primijetio da je otvoreni cilj predsjednika Trumpa da “uzdrma” međunarodni poredak koji su stvorili Amerikanci zapravo pokušaj da se ponovno uspostavi ravnoteže u američkom odnosima sa svijetom i ispravi ono što on vidi kao “nepravdu” u tim odnosima. Trump smatra da “neravnoteže u trgovinskoj i odbrambenoj potrošnji idu na štetu Sjedinjenih Američkih Država”.
Pusztai je istaknuo da su međunarodne organizacije i savezi “strateški alat” u okviru diplomatskih sredstava državne moći, te da većina država koristi taj alat u skladu sa svojim nacionalnim interesima. Ujedinjeni narodi, pritom, imaju ključnu ulogu u globalnom poretku.
Budući da SAD, kako kaže Pusztai, više ne vjeruje u ovaj poredak, barem ne u potpunosti, opao je značaj koji je UN imao u američkoj politici, što se ogleda u “smanjenju finansiranja ove organizacije i njenih agencija”.
Govoreći o NATO-u, Pusztai kaže da je savez bio ključno sredstvo za obuzdavanje ruskog utjecaja i kontrolu nad ogromnim evropskim tržištem naoružanja.
NATO također pruža SAD-u mrežu saveznika kada je to potrebno za vojne operacije širom svijeta, u cilju suočavanja sa zajedničkim prijetnjama. Pristup teritoriji NATO-a također je ogromna geostrateška prednost za SAD, jer omogućuje pristup isturenim bazama za globalne operacije, uključujući odbranu od balističkih projektila i protivpodmorničko ratovanje.
Stoga Pusztai očekuje da će SAD ostati “posvećen” NATO-u za vrijeme Trumpovog mandata, vršeći pritisak na Evropljane da povećaju izdvajanja za odbranu. “Ovo neće samo povećati prilike za američku odbrambenu industriju, već će pomoći u oslobađanju resursa za pacifičku regiju kako bi se suprotstavilo rastućim ambicijama Kine”, dodao je.
Komentirajući kako Trumpova vizija “Amerika na prvom mjestu” utječe na ovaj međunarodni poredak, Whalen je rekao da američka doktrina u Trumpovom mandatu više ne uzima u obzir vrijednost međunarodnih odnosa koji ne donose nikakvu korist za Sjedinjene Američke Države. Također, SAD se više “neće obavezivati” na bilo kakve sporazume koji ne donose jasnu pobjedu za zemlju, te očekuje da ove međunarodne organizacije same učine više.
Alternativa
Whalen dodaje da je alternativa “globalnom poretku”, uprkos njegovim nedostacima, ruska ili kineska hegemonija te povratak na pravila prije Drugog svjetskog rata za rješavanje sukoba.
Pusztai pak smatra da, od ruske invazije na Ukrajinu, više ne postoji poredak temeljen na pravilima u međunarodnim odnosima, jer bi takav sistem zahtijevao da barem glavni akteri poštuju pravila i da postoje stvarni mehanizmi za sankcioniranje onih koji ih krše.
Prema njegovim riječima, alternativa je kombinacija “globalnog poretka” i multipolarnog svijeta zasnovanog na vojnim i ekonomskim savezima. To znači da neki akteri mogu sarađivati s drugima na temelju globalnog poretka, a sa drugima na temelju sile i savezništva.
“Sve u svemu, ovo ne čini svijet sigurnijim, ali realno gledano, tako će biti još narednih deset godina, a možda i duže”, dodao je.