Nakon što je Ukrajinska vlada odustala od prisustva Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, ispostavilo se da je na to bila primorana na najvišem nivou zbog potrebe za sastankom s novim američkim zvaničnicima, koji igraju ključnu ulogu u naporima da se „zaustavi rat i uspostavi mir“.
Kijev je nezadovoljan tim američkim naporima i suptilno ih kritikuje jer se o njima direktno razgovara između SAD-a i Rusije, dok se pred evropskim „partnerima“ i saveznicima potiskuju u drugi plan.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smatra se najistaknutijim kritičarem te se posljednjih dana više puta „bunio“ jer „SAD nema spreman plan za okončanje rata“, a potom je počeo pozivati na formiranje „evropske vojske“, uzimajući u obzir da „SAD neće biti uz Evropu u mnogim pitanjima“.
Odbio američki zahtjev
Trenutni pristup Zelenskog vrti se oko nekoliko stavki, od kojih je najznačajnija odbijanje „dogovora iza leđa“. „Nijedna odluka o Ukrajini ne smije se donositi bez njenog učešća, kao ni o Evropi, jer ako nam ne bude dozvoljeno da pregovaramo o vlastitoj budućnosti, svi ćemo izgubiti“, rekao je.
Također, ukrajinski predsjednik postavlja uslov da bilo kakvom sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom – koji SAD planira organizirati u Saudijskoj Arabiji ili Turskoj – prethodi plan za okončanje rata i pružanje garancija njegovoj zemlji.
Ukrajinski mediji su izvijestili da je Zelenski „ljubazno“ odbio američki zahtjev za preuzimanje 50 posto ukrajinskih vrijednih minerala, umjesto „sporazuma o razmjeni“ vrijednog 500 milijardi dolara, koji je predložio Trump kao uslov za nastavak vojne pomoći Kijevu. Ubrzo nakon toga, ukrajinski premijer Denis Šmihal pozvao je evropske zemlje da zajedno s njegovom zemljom izvade 20 rijetkih minerala od 30 koji su im potrebni, prije svega uranij, litij i titanij.
Zelenski teži ka tome da se izbori u njegovoj zemlji održe tek nakon rata, nakon što se završi nametnuto vanredno stanje, a ne krajem ove godine, kako su Amerikanci tražili odmah nakon Trumpovog preuzimanja dužnosti.
Situacija u Ukrajini trenutno je takva da Sjedinjene Američke Države nameću teške uvjete Kijevu u teškoj situaciji za ukrajinske snage kao da je Zelenski predsjednik koji ne odgovara Trumpovoj administraciji i „treba ga zamijeniti“.
Olesya Yakhno, profesorica političkih nauka na Nacionalnom univerzitetu Taras Schevchenko u Kijevu, djelimično se slaže s ovom idejom.
„Ne samo da Amerikanci ne žele Zelenskog, već je on i smetnja Rusima koji ga smatraju nelegitimnim predsjednikom. I jedni i drugi primorani su sarađivati s njim, što komplicira napore Washingtona i ne zadovoljava želje Moskve”, ocijenila je Yakhno.
„Neobjavljeni problem Washingtona sa Zelenskim je u tome što on želi trajni mir s jasnim i čvrstim garancijama i odbija puko zaustavljanje rata, što bi bilo u interesu Rusa i omogućilo im da ponovno preuzmu inicijativu“, dodala je.
Povratak Porošenka
Stav Zelenskog o okončanju rata mogao bi imati podršku javnosti, ali njegova slabost mu ne ide u prilog pred „velikim igračima“, pa je počeo ozbiljno razmišljati o izborima koje žele Amerikanci.
Posmatrači ističu da su sankcije nedavno nametnute bivšem ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku zbog toga što je jedan od pet „oligarha“, protiv kojih se Zelenski obećao boriti na izborima 2019. godine.
U zajedničkoj izjavi nekoliko ukrajinskih organizacija za ljudska prava stoji da „uvođenje sankcija opozicijskim političarima i biznismenima predstavlja političku osvetu, podriva zakon, grub je prekršaj Ustava i međunarodnih sporazuma koje je Ukrajina ratificirala, predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskim pravima i osnovnim slobodama te zloupotrebu vlasti u državi“.
Prema anketi koju su provele organizacije Business Capital i New Image, Porošenko je iza Zelenskog kada je riječ o popularnosti među predsjedničkim kandidatima, ali njegova stranka Evropska solidarnost ima veće šanse na parlamentarnim izborima.
„Nije tajna da Zelenski zavidi Porošenku jer je iskusan političar koji ima široke veze sa svjetskim liderima, s obzirom na to da ga pokušava isključiti iz konkurencije, čak i ako je to nezakonito“, rekao je Mykola Kniazhytskyi iz Porošenkove stranke.
„Porošenko i Zelenski su bili i još su veliki biznismeni u Ukrajini, ali nisu dio vladajuće oligarhije koja ima monopol i kontrolira vlast“, dodao je.
Zabrinutost Evropljana
Ako je Zelenski zaista zamoran za zapadnjake, Porošenko bi mogao biti za njih prikladan izbor, smatraju posmatrači, jer je on stari prijatelj koji je ranije mogao postići dogovor s Rusima.
„Porošenku nije dozvoljeno da ide na konferenciju u Minhenu, za razliku od drugih zvaničnika i zastupnika. Pogled Evropljana na Ukrajinu mogao bi se promijeniti jer pomažu demokratskoj državi, direktno ili putem humanitarnih organizacija, a ne autoritarnoj državi kakvu Zelenski pokušava napraviti“, rekao je Kniazhytskyi.
„Partneri od početka rata podržaju Porošenkov humanitarni fond, koji je druga najveća humanitarna organizacija u zemlji, koji je primio oko 600 miliona dolara, zbog čega sankcije izazivaju polemike i zabrinjavaju evropske prijatelje.“
Profesorica političkih nauka Yakhno smatra da „tenzije između Zelenskog i Porošenka nisu prestale, već su se povećavale i smanjivale tokom godina rata, ali nisu promijenile stav Evropljana niti izazvale njihovu kritiku“.
Prema gledištu profesorice Yakhno, „Ukrajina je zemlja čiju demokratiju Zapad prati i podržava je na temelju toga prema regionalnim interesima i međunarodnim principima, njen narod odbacuje metode isključenja jer je on taj koji bira, njen sistem je predsjedničko-parlamentarni i teško je bilo kome da monopolizira vlast u njoj“.