Mada je protivljenje američkim intervencijama u inostranstvu bila jedna od glavnih tema svih predsjedničkih kampanja Donalda Trumpa, američki predsjednik je “u napadu megalomanije” tokom samo jedne konferencije za štampu “narušio kredibilitet SAD-a i dodao još više neizvjesnosti i nestabilnosti” na Bliski istok, piše kolumnista za Foreign Policy, Steven A. Cook. On u svom tekstu analizira Trumpov plan “preuzimanja” Gaze, za koji smatra da je “potpuna ludost”.
Cookovu kolumnu za FP porenosimo u cjelosti:
Jedna od posebnih privilegija koju imate kada ste predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je to što ljudi moraju ozbiljno shvatiti ono što kažete, bez obzira koliko suludo bilo. Tako je i s prijedlogom predsjednika Donalda Trumpa da Washington olakša etničko čišćenje Pojasa Gaze, a zatim, kada taj zadatak bude završen, preuzme teritoriju. Sukob između Izraelaca i Palestinaca zahtijeva nove ideje, a Gaza, posebno, predstavlja skup izuzetno teških problema, ali Trumpov prijedlog nije samo moralno bankrotiran – on je potpuna ludost.
Odakle početi?
Predsjednik insistira da svjetski lideri, pa čak i oni iz regije, podržavaju takav plan. Ko? Saudijska Arabija je izdala izjavu nedugo nakon što se Trump pojavio s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, ponovo potvrđujući svoju podršku rješenju s dvije države. Vlade Egipta i Jordana kategorički odbacuju ideju o preseljenju Palestinaca na njihovu teritoriju, čak i po cijenu američke pomoći. Čak ni izraelski doseljenici ne bi podržali ovaj plan, makar zato što u svom religijsko-nacionalističkom mesijanizmu žele da se oni nasele u Gazi, a ne da američki investitori tamo grade luksuzne hotele.
Ipak, Trump istrajava, insistirajući da “ljudi” podržavaju njegov plan. Možda se samo oslanja na kasnovečernji telefonski razgovor s prijateljima iz Mar-a-Laga. Opasnost ovdje leži u tome da Trump, u odgovoru na zasluženu oluju kritika, osjeti potrebu da svima dokaže da nisu u pravu i da etničko čišćenje i neokolonijalizam učini politikom Sjedinjenih Država na Bliskom istoku.
Onda, naravno, dolazi pitanje izvedivosti. Nema sumnje da američke oružane snage mogu zauzeti Pojas Gaze, iako bi to svakako koštalo američke živote. Uprkos svim naporima Izraela, Hamas ostaje dobro naoružan i smrtonosan. Da li predsjednik očekuje da će se borci Hamasa mirno povući na Sinaj? To je retoričko pitanje.
Trump smatra da bi, nakon tolikih mjeseci patnje, palestinski civili dobrovoljno napustili Pojas Gaze kako bi živjeli na prelijepim novim mjestima iz njegove mašte. Onima koji nisu upućeni, ovo može zvučati razumno. Izraelske vojne operacije u Gazi sravnile su sa zemljom značajne dijelove teritorije, a ratna razaranja su svuda prisutna. Ali predsjednik i njegovi savjetnici ne razumiju da ono što Palestinci nazivaju Nakba—protjerivanje koje je mnoge Palestince izvorno učinilo izbjeglicama u Gazi—ostavlja dugu sjenu. Palestinci jednostavno neće biti ponovo raseljeni; bez obzira koliko težak život u Pojasu Gaze bio, za njih on ostaje uporište u Palestini i oštar podsjetnik na historijsku nepravdu koja je druga strana osnivanja Izraela.
Trump može poricati ovu realnost, ali ako želi premjestiti palestinsko stanovništvo, morat će narediti američkoj vojsci da to učini silom. To je naređenje koje bi, nadamo se, američki oficiri odbili izvršiti na osnovu toga da je nezakonito i predstavlja zločin protiv čovječnosti.
Ako sve ovo nije dovoljno, ono što Trumpov prijedlog čini potpuno iracionalnim jeste činjenica da potkopava sve što tvrdi da želi postići na Bliskom istoku. Premještanje 2 miliona Palestinaca iz Gaze i preuzimanje kontrole nad teritorijom uništilo bi svaku šansu za normalizaciju odnosa između Saudijske Arabije i Izraela; urušilo bi Abrahamske sporazume, vanjskopolitički uspjeh Trumpovog prvog mandata; ugrozilo bi mirovne sporazume između Egipta i Izraela te Jordana i Izraela, koji su stubovi američke politike u regiji; i ponovo bi osnažilo Iran u trenutku kada je ranjiv. Također bi uvuklo Sjedinjene Države u regionalni sukob – ishod koji niko ne želi, a posebno Trump, ili je barem to ono što je govorio svojim vjernim pristalicama.
U svom trenutnom napadu megalomanije, predsjednik je očito zaboravio da je protivljenje američkim intervencijama u inostranstvu bila jedna od glavnih tema njegovih triju predsjedničkih kampanja.
Postoje dobri načini da se bude takozvani “remetilac”. Ovo nije jedan od njih. Samo jednom konferencijom za štampu, Trump je narušio kredibilitet SAD-a i dodao još više neizvjesnosti i nestabilnosti u regiju koja je već pretrpjela previše oboje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije N1info.