Prema prijavi za ratne zločine koju je podnio Anto Tomić, o čemu je Klix.ba već pisao, 9. juna 1992. godine iz podruma privatne kuće Ante Keselja na Stupu u ulici Džemala Bijedića br. 303 odvedeno je osam muškaraca, među kojima su bili Fikret i Asim Zuban.Tomić je opisao da su muškarci fizički i psihički zlostavljani te da je neimenovani muškarac pitao “ko su braća Zuban”.
“Pošto su se Asim i Fikret javili, odabrao je još mog brata Tomić Branimira, Kaselj Ivicu i Čatić Mirsada i odveo ih u koloni jedan po jedan. U tom momentu sa sprata je silazio Branislav Okuka, kojeg sam ja molio, a inače sam ga odranije poznavao, da mi brata Branimira ostavi sa mnom. Međutim on je to odbio rekavši da više nije u njegovoj nadležnosti”, opisao je Anto Tomić koji je 2000. godine podnio krivičnu prijavu zbog sumnje na izvršeni zločin.
Nestala bez traga
Međutim, ovoj prijavi se u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (BiH) gubi svaki trag.
Samka Zuban za Klix.ba kaže da je 7. aprila 2016. godine podnijela krivčnu prijavu Tužilaštvu BiH – Odjel za ratne zločine, ali do danas nije dobila nikakav odgovor.
“Prošle su 32 godine otkako moja djeca i ja tragamo za ocem i suprugom, Fikretom Zubanom te njegovim bratom Asimom Zubanom. Njih su, zajedno sa komšijama Tomić Branislavom i Kaselj Ivicom, 9. juna 1992. godine odveli pripadnici srpske vojske, između ostalih Branislav Okuka i Jovičić Mišo, i od tada im se gubi svaki trag”, kaže nam Zuban.
Dodaje da su se obraćali i Državnoj komisiji za razmjenu ratnih zarobljenika, Međunarodnom komitetu Crvenog križa i Komisiji BiH za ljudska prava, ali je svaki pokušaj da dobiju bilo kakvu povratnu informaciju bio uzaludan.
Klix.ba je imao uvid prijavu koju je Zuban podnijela Tužilaštvu 2016. godine, a na koju nikad nije dobila odgovor.
U prijavi je navedeno da ona i njena djeca tragaju za Fikretom Zubanom i njegovim bratom Asimom, komšijama Ivicom Kaselj i Branislavom Tomićem.
“Njih su 9. juna 1992. godine odveli pripadnici Srpske vojske Mišo Jovičić, sin Gaje, koji živi u Vilahu u Austriji i Krsto Marković zvani Kićo, a u grupi sa njima su bili Branislav Okuka, Boban Golijanin i Nebojša Pržulj zvani None, svi pripadnici Srpske vojske koji su do rata zajedno živjeli na području općine Ilidža. Od dana odvođenja pa do danas ništa ne znamo o njihovoj sudbini, gubimo nadu da ćemo ikad pronaći njihove posmrtne ostatke i sahraniti ih dostojanstveno onako kako se sahranjuju ljudi. Do sada nije bilo efiksane istrage o njihovom nestanku i smrti, a vlasti su pokazale potpunu ravnodušnost na naše patnje.
Odluka nije sprovedena
Navela je da su Fikret i Asim odvedeni kao pripadnici Teoritorijalne odbrane BiH, zajedno sa navedenim komšijama zarobljeni i odvedeni u logor Kula nedaleko od Ilidže.
“Dana 16.4.1993. godine Državna komisija za razmjenu ratnih zarobljenika evidentirala je moga supruga kao ratnog zarobljenika sa danom 9.6.1992. godine. Dana 29.8.1995. godine podnijela sam zahtjev Međunarodnom komitetu Crvenog krsta za traženje nestalog supruga. Dana 21.1.2001. godine podnijela sam prijavu Komisiji za ljudska prava BiH protiv Republike Srpske. Dana 3.11. 2004. godine Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH donijela je Odluku kojom je utvrđena povreda člana 3. i 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama te je naređeno Republici Srpskoj da po hitnom postupku poduzme sve aktivnosti u cilju otkrivanja okolnosti nestanka”, navedeno je u prijavi.
Naglašeno je da ovaj bh. entitet ništa nije poduzeo kako bi sproveo navedenu Odluku.
“Ja i moja djeca se obraćamo vama kao utopljenik za slamku jer naša Vlada obraćajući s Evropskom sudu za ljudska prava kaže da ulaže napore da se pronađu, ekshumiraju i identificiraju svi posmrtni ostaci nestalih osoba te da se privedu pravdi sve odgovorne osobe za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena za vrijeme brutalnog rata”, navela je Zuban u prijavi Tužilaštvu BiH.
Dok se porodice nestalih nadaju da će njihove prijave dobiti epilog, sudovi prebacuju nadležnost jedni na druge i izgleda da niko ne zna gdje se predmet nalazi.
Klix.ba je, podsjetimo, već tražio informacije od Tužilaštva KS i Tužilaštva BiH o ovom predmetu.
Tužilaštva KS je kazalo da je predmet 2. marta 2007. godine ustupljen Tužilaštvu BiH.
Nakon obraćanja Tužilaštvu BiH u odgovoru nam je navedeno da je predmet vraćen Tužilaštvu KS 2012. godine.