Opasnosti Trump – Muskove ekonomije

Kako se približavaju ključni predsjednički izbori u Americi, kampanja je dosegla vrhunac, a Donald Trump i njegovi prijatelji izdaju sve radikalnija obećanja o tome što će učiniti s moći. Ali takva obećanja, primjerice u vezi s fiskalnom politikom, neizbježno će biti prekršena. Uostalom, matematički je nemoguće smanjiti poreze za korporacije i milijardere, održati osnovne programe poput obrane i socijalnog osiguranja i smanjiti deficit u isto vrijeme.

ZAPANJUJUĆE NEZNANJE

Neka od apsurdnijih obećanja Trumpove kampanje dolaze od Elona Muska, koji tvrdi da zna kako smanjiti dva trilijuna dolara iz saveznog proračuna. Ovo je prilično hrabro kad dolazi od nekoga čije tvrtke toliko ovise o državnim ugovorima i spašavanju (bez zajma od 465 milijuna dolara koji je dobio od Obamine administracije, Tesla bi možda propao).

Muskove tvrdnje odaju zapanjujuće neznanje i ekonomije i politike. Njegovi prijedlozi iznose smanjenje od otprilike jedne trećine svih državnih rashoda – osam puta više od onoga što Ured za opću odgovornost (vladin interni nadzornik) procjenjuje da predstavlja rasipanje ili prevaru. Između ostalog, SAD bi morale srezati svu “diskrecijsku” potrošnju, uključujući na obranu, zdravstvo, obrazovanje i Ministarstva financija i trgovine, kao i rezati socijalno osiguranje, Medicare i druge dobro uspostavljene, iznimno popularne programe.

Takvi divlji rezovi impliciraju da bi Trump pokušao uvjeriti Kongres da napravi velike promjene u tim programima. Ali nemojte zadržavati dah. Trump je već imao četiri godine da demontira “administrativnu državu” dok je bio predsjednik, ali nije to učinio. Sada daje populistička obećanja koja će povećati (ne oduzeti) deficit – više od 7,5 trilijuna dolara u narednom desetljeću.

Takvi oštri rezovi imali bi razorne učinke na američko gospodarstvo i društvo. Politike rezanja i spaljivanja neizbježno propadaju. Baš kao što je strategija stezanja remena američkog ministra financija Andrewa Mellona tokom predsjedničkog mandata Herbert Hoovera pridonijela Velikoj depresiji, politike štednje u Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 14 godina konzervativne vlade dovele su do desetljeća i pol stagnacije.

Kontrast između ekonomskih programa Trumpa i Kamale Harris ne može biti veći. Agenda Harrisove bi smanjila troškove života – nadovezujući se na odredbe Zakona o smanjenju inflacije (IRA) za smanjenje troškova lijekova i energije – i učinila stanovanje pristupačnijim, dok bi Trumpove carine (porez na uvezenu robu) sve učinile skupljim za Amerikance, posebno kućanstva sa srednjim i nižim prihodima.

U gotovo svakom području gdje se zemlja suočava s izazovom, Trumpova bi politika pogoršala stvari. Čak i prije pandemije, očekivani životni vijek u SAD-u – koji je već bio najniži među razvijenim gospodarstvima – opadao je pod Trumpom. Namjerom da ukine Zakon o pristupačnoj skrbi i odredbu IRA koja smanjuje cijene lijekova na recept, Trump bi još više pogoršao situaciju.

Jednako tako, Amerika je na vrhu popisa naprednih gospodarstava u smislu nejednakosti, a Trumpovo smanjenje poreza za bogate dodatno bi povećalo jaz. Politika Harrisove bi, nasuprot tome, izravno ciljala na poboljšanje životnog standarda srednje klase.

Uz zdravstvene krize i krize nejednakosti, klimatske promjene Amerikance skupo koštaju u životima i štetom na imovini. Ipak, Trump je udovoljavao magnatima u oblasti fosilnih goriva, obećavajući smanjenje propisa o onečišćenju u zamjenu za doprinose kampanji. Ne samo da bi ostavio Ameriku da zaostaje za mnogim drugim zemljama u prijelazu na gospodarstvo čiste energije; također bi SAD (ponovno) učinio međunarodnom parijom.

Ovo su među mnogim razlozima zbog kojih su 23 američka ekonomista dobitnika Nobelove nagrade nedavno potpisala otvoreno pismo u kojem podržavaju Harris. Teško je natjerati dva ekonomista da se slože oko bilo čega, ali zaključili smo da će “sveukupno, ekonomski plan Harrisove poboljšati zdravlje naše nacije, ulaganja, održivost, otpornost, mogućnosti zapošljavanja i pravednost, te biti znatno superiorniji od kontraproduktivne ekonomske agende Donalda Trumpa”. Problemi s novčanikom igraju važnu ulogu u ovim izborima, a mi ekonomisti nobelovci zaključili smo da bi, bez sumnje, “Kamala Harris bila daleko bolji upravitelj naše ekonomije”.

Mnogi Amerikanci razumljivo žele zaboraviti sav kaos (i previše smrtnih slučajeva od Covid-19) koji je prevladavao tijekom Trumpova predsjedništva. Ali ne smijemo. Uz Trumpa, koji otvoreno traži odmazdu protiv onoga što naziva “unutarnjim neprijateljima”, i uz Republikansku stranku, koja sada nije ništa više od kulta ličnosti, malo je sumnje da bi drugo predsjedništvo bilo još gore od prvog.

Dok američka gospodarska snaga počiva na temeljima znanosti i tehnologije, Trump je opetovano predlagao golema smanjenja federalne potrošnje za istraživanje, što bi bilo razorno za napredak u temeljnoj znanosti i imalo bi posredne učinke u mnogim ključnim gospodarskim sektorima. Kad nije bio na ledu, čak su i republikanci shvatili nepromišljenost njegovih prijedloga na ovom području i odbacili ih. Ali sada je stranačka samoponižavajuća servilnost prema njemu totalna.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

U drugom otvorenom pismu, mojim kolegama nobelovcima ekonomistima i meni pridružili su se znanstvenici nobelovci (ukupno više od 80). Zajedno ističemo da je “ogroman porast životnog standarda i očekivanog trajanja života u posljednja dva stoljeća uvelike rezultat napretka u znanosti i tehnologiji. Kamala Harris to prepoznaje i razumije da održavanje američkog vodstva na ovim poljima zahtijeva proračunsku potporu savezne vlade, neovisnih sveučilišta i međunarodne suradnje. Harris također prepoznaje ključnu ulogu koju su imigranti uvijek imali u napretku znanosti”.

Nažalost, čak ni Musk – čije tvrtke ovise o temeljnoj znanosti drugih – nije u potpunosti razmotrio što bi Trump značio za njegovu krajnju vrijednost. Kratkoročna pohlepa – fiksacija na smanjenje poreza i blažu regulativu – privukla je mnoge gospodare industrije i financija da se pridruže Trumpovom timu. Trump nudi ortački rentijerski kapitalizam, vrstu kapitalizma koji, čak i ako bude dobar za Muska i druge milijardere, neće biti dobar za nas ostale. Ali Harris, barem, projicira nadu da kroz rasuđivanje i suradnju, Amerikanci mogu stvoriti otporniju, inkluzivniju, brže rastuću ekonomiju – ekonomiju koja nadmašuje ortački kapitalizam i ravnopravnije dijeli dobrobiti rasta.

Joseph E. Stiglitz, bivši glavni ekonomist Svjetske banke i bivši predsjedavajući Vijeća ekonomskih savjetnika predsjednika SAD-a, profesor je na Sveučilištu Columbia, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i autor nedavno objavljene knjige “Put do slobode: Ekonomija i dobro društvo” (W. W. Norton & Company, Allen Lane, 2024).