Na svom završnom skupu, Kamala Harris prezrivo je opisala Donalda Trumpa kao iznimku koja ne predstavlja Sjedinjene Američke Države. “To nismo mi”, izjavila je. Ipak, čini se da je to upravo ono što SAD jest, barem većina te zemlje, piše New York Times u velikoj analizi koji potpisuje novinarski veteran Peter Baker.
Pretpostavka da je Trump predstavljao anomaliju koja će na kraju biti zauvijek zaboravljena, izbrisana je crvenim valom koji je prošao ključnim državama i srušio percepciju Amerike koju je dugo njegovala vladajuća elita obje stranke.
Politička elita više ne može odbaciti Trumpa kao privremeni prekid u dugom procesu napretka, kao slučajnost koja je nekako dospjela u Bijelu kuću zahvaljujući neobičnoj, jednokratnoj pobjedi na izborima prije osam godina. Povratničkom pobjedom kojom je ponovno osvojio predsjedničku poziciju, Trump se pokazao kao transformacijska sila koja oblikuje Sjedinjene Američke Države po svojoj slici i prilici.
Građani ogorčeni ‘elitama’, pa izabrali Trumpa
Populističko nezadovoljstvo smjerom u kojem ide SAD i ogorčenost prema “elitama” faktori su koji su se pokazali značajnima. Iako su deseci miliona birača glasali protiv Trumpa, on je ponovno uspio igrati na osjećaj kako zemlja kakvu poznaju izmiče iz ruku, suočena s ekonomskim, kulturnim i demografskim prijetnjama.
Kako bi to spriječili, ti su birači potvrdili povratak drskog 78-godišnjeg borca spremnog na radikalne akcije, čak i ako one vrijeđaju osjećaje ili krše stare norme. Kao rezultat toga, prvi put u historiji, Amerikanci su izabrali osuđenog kriminalca za predsjednika.
Ponovno su dali vlast vođi koji je pokušao poništiti prethodne izbore, pozivao na “ukidanje” Ustava kako bi povratio svoj položaj, težio biti diktatorom već prvog dana i obećao osvetu protiv svojih protivnika. “Stvarna Amerika postaje Trumpova Amerika”, rekao je Timothy Naftali, historičar na Univerzitetu Columbia.
Gubitak sa stvarnošću
Za Trumpove saveznike, izbori potvrđuju njegovu tvrdnju da je Washington izgubio dodir sa stvarnošću, da je Amerika zemlja umorna od ratova u inozemstvu, prekomjerne imigracije i “woke” političke korektnosti.
“Trumpovo predsjedništvo odražava dubinu marginalizacije koju osjećaju oni koji vjeruju da su predugo bili na kulturnoj periferiji, te jednako tako snažno vjeruju u jednog čovjeka koji je dao glas njihovoj frustraciji i sposoban ih je staviti u središte američkog života”, rekla je Melody C. Barnes, izvršna direktorica Instituta za demokraciju Karsh na Univerzitetu Virginia i bivša savjetnica predsjednika Baracka Obame.
Umjesto da ih odbiju skandalozne Trumpove izjave na temelju rase, spola, vjere, nacionalnog porijekla i posebno rodnog identiteta, mnogi Amerikanci doživjeli su te poruke kao ohrabrujuće. Umjesto da ih uvrijede njegove drske laži i luđačke teorije zavjere, mnogi su ga doživjeli autentičnim. Umjesto da ga odbace kao prijestupnika kojeg su sudovi proglasili prevarantom, varalicom, seksualnim zlostavljačem i klevetnikom, mnogi su prihvatili njegovu tvrdnju da je žrtva progona.
Neuspješna demokratska kampanja
“Ovi izbori su bili CT američkog naroda, i koliko god bilo teško to reći, ono što su otkrili, barem djelomično, je zastrašujuća sklonost prema čovjeku bez granica po pitanju korupcije. Donald Trump više nije aberacija – on je norma”, rekao je Peter H. Wehner, bivši strateški savjetnik predsjednika Georgea W. Busha i oštar Trumpov kritičar.
Činjenica da se Trump uspio izvući od toliko pravnih i političkih poraza tokom protekle četiri godine, koji bi uništili karijeru bilo kojeg drugog političara, svjedoči o njegovoj vanrednoj otpornosti i prkosu. On je neuništen i, barem ovaj put, neporažen.
Djelomično je za to zaslužna i neuspješnost predsjednika Joea Bidena i potpredsjednice Kamale Harris. Trumpova pobjeda predstavlja odbacivanje vlade koja je donijela opsežne programe pomoći tokom pandemije te pothvata u kontekstu socijale i klimatskih promjena, ali je bila opterećena visokom inflacijom i ilegalnom imigracijom.
Demokrati nisu uspjeli u ujedinjenju zemlje
Štoviše, Biden i Harris nikad nisu uspjeli zacijeliti podjele iz Trumpove ere kao što su obećali, premda to možda nikad nije ni bilo moguće. Nisu uspjeli usmjeriti bijes koji pokreće njegov pokret niti su znali odgovoriti na kulturne ratove koje on potiče.
Kad je Harris preuzela vodstvo nakon Bidena, isprva je naglasak stavila na pozitivnu, radosnu viziju budućnosti, okupljajući uzbuđene demokrate oko sebe, ali to nije bilo dovoljno da pridobije neodlučne birače. Tada se vratila Bidenovom pristupu i počela upozoravati na opasnosti koje predstavlja Trump i na fašizam za koji je rekla da on donosi. Međutim, to nije bilo dovoljno.
“Oni koji su ih izabrali su željeli da ujedine zemlju, a oni nisu uspjeli u tome. Njihov neuspjeh rezultirao je daljnjim razočaranjem politikom naše zemlje i osnaživanjem Trumpove baze dovoljno da mu pruži još jednu tijesnu pobjedu nakon tri uzastopna neuspjeha na općim izborima”, rekao je bivši zastupnik u Kongresu Carlos Curbelo, republikanac s Floride.
Trump je pripremao građane za autokraciju
Harris je pozivala na jedinstvo u posljednjim danima, ali njezina poruka ujedinjenja nije se mogla mjeriti s Trumpovom porukom borbe. Izbori su ponovno pokazali koliko je zemlja podijeljena. Obje strane toliko su udaljene jedna od druge da se nerijetko i teško razumiju.
Političko uskrsnuće Donalda Trumpa također je podsjetilo na često podcijenjeni aspekt 248 godina starog američkog demokratskog eksperimenta. Unatoč svojoj predanosti ustavnim vrijednostima, Sjedinjene Države su već nekoliko puta doživjele trenutke kada je javnost čeznula za jakim vođom i pokazivala spremnost dati takvoj osobi iznimnu vlast. To se najčešće događalo u vremenima rata ili nacionalne opasnosti. I Trump trenutno ovu borbu za Ameriku prikazuje kao svojevrsni rat.
“Trump je tokom ove kampanje pripremao Amerikance da vide američku demokraciju kao neuspjeli eksperiment”, rekla je Ruth Ben-Ghiat, historičarka i autorica knjige “Strongmen: Mussolini to the Present”. Hvaleći diktatore poput ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog predsjednika Yija Jinpinga, rekla je kako je koristio svoju kampanju kako bi pripremio Amerikance na autokraciju.
Nasilje kao metoda rješavanja problema
Navela je njegovo usvajanje jezika iz nacističkog i sovjetskog leksika, poput označavanja protivnika kao “štetočina” i “unutarnjih neprijatelja”, optuživanja imigranata da “truju krv zemlje” i sugeriranja da bi mogao upotrijebiti vojsku za obračun s protivnicima. “Trumpova pobjeda značila bi da je ova vizija Amerike, i pribjegavanje nasilju kao načinu rješavanja političkih problema, trijumfirala”, rekla je Ben-Ghiat.
Drugi su pak bili opušteniji u predviđanjima da će Trump ostvariti svoje prijetnje. Marc Short, koji je bio na čelu ureda potpredsjednika Mikea Pencea i možda bi se trebao zabrinuti s obzirom na Trumpov bijes prema njemu i njegovom bivšem šefu, rekao je da se ne brine zbog vala osvete. “Ne vjerujem u to. Mislim da je to više ‘pozorište’ nego stvarna osvetoljubivost”, rekao je.
Ali Short je predvidio još četiri godine haosa i nesigurnosti. “Očekujem puno nestabilnosti – u kadrovskoj politici, ali i značajnih promjena u generalnoj politici. Ne toliko promjena iz smjera Biden-Harris, nego promjena po pitanju Trumpovih stavova. Imat ćete jedan stav jedan dan, a drugi nešto sasvim drugo”, rekao je.
Amerika nije spremna za ženu u Ovalnom uredu
Trumpova posljednja pobjeda također daje težinu argumentu da zemlja još uvijek nije spremna za ženu u Ovalnom uredu. Trump, čovjek koji se triput ženio, koji je priznao preljub i kojeg je više od dvadeset žena optužilo za seksualno nedolično ponašanje, po drugi je put pobijedio ženu s više iskustva u javnoj službi nego što on ima.
Trump je vodio kampanju otvoreno usmjerenu prema muškarcima. To je činio uz pomoć Hulka Hogana koji je na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji strgnuo svoju majicu, sam je držao mačo govor na završnom skupu u Madison Square Gardenu, a u posljednjim danima kampanje čak je lično na mikrofonu simulirao seksualni čin. “Ako poznajete muškarce koji nisu glasali, odvedite ih na birališta”, napisao je na dan izbora Trumpov savjetnik Stephen Miller na društvenim mrežama.
Prema izlaznim anketama, većina pristalica Harris bile su žene, dok je većina Trumpovih pristaša bila muškog spola. Iako su referendumi o pravima na pobačaj prošli u više saveznih država, pitanje ipak nije mobiliziralo žene onoliko koliko su demokrati očekivali.
Slamka spasa za Trumpovu rulju s Kapitola
Na neki način, Trumpova pobjeda također simbolizira zatvaranje ciklusa u vezi događaja koji su se dogodili 6. januara 2021., kada je rulja njegovih pristalica napala Kapitol s namjerom da zaustavi Bidenovu inauguraciju. Taj napad sada je prikazan kao patriotski čin koji će dovesti do brojnih pomilovanja koja je obećao Trump.
“Na mnogo načina, ovo je posljednje poglavlje drame 6. januara. Mnogi republikanci su mislili da su uspjeli izbjeći bijes svoje baze dok su se ujedno distancirali od Trumpa. Ispostavilo se da nisu. Konačna presuda o 6. januaru kaže da u modernoj Americi možete varati, jer sistemv nije dovoljno jak da se bori protiv toga”, rekao je Naftali.
Ključna bitka koja slijedi bit će rat koji Trump najavljuje protiv sistema koji smatra korumpiranim. Ako se bude držao svojih predizbornih obećanja, tražit će da se povećaju ovlasti predsjednika, dovede “duboku državu” pod kontrolu i krene na “izdajničke” političke protivnike u obje stranke i u medijima.
Trumpova era nije bila tek međuvlašće
U tome će mu pomoći legitimitet i iskustvo koje nije imao prošli put. Naučio je nešto iz svog prvog mandata, ne toliko o politici, već o tome kako povući poluge moći. Ovaj put imat će veći prostor za djelovanje, usklađenije savjetnike, i moguće čitav Kongres pod svojom kontrolom, kao i stranku koja još više nego prije osam godina odgovara isključivo njemu.
Trumpova era, pokazalo se, nije bila tek četverogodišnje međuvlašće. Ako završi svoj novi mandat, sada izgleda da će to biti dvanaestogodišnje razdoblje koje ga stavlja u središte političke scene jednako dugo kao što su u njemu bili Franklin D. Roosevelt ili Ronald Reagan. Na kraju krajeva, čini se da je Amerika Trumpova, prenosi Telegram.