Gradačac je ponovo zavijen u crno, suočen s još jednim brutalnim ubistvom, nešto više od godinu dana nakon stravičnog zločina koji je šokirao cijelu regiju. Grad koji je prošle godine svjedočio ubistvu Nizame Hećimović, koje je Nermin Sulejmanović prenio uživo na društvenim mrežama, sada se suočava s novom tragedijom koja ponovo potresa cijelu Bosnu i Hercegovinu. Još jedno ubistvo žene!
Brojne su naseljene kuće u gradačačkom naselju Požarike. No, nakon stravičnog zločina, mještani bježe od kamera. Plaše se da i sami ne budu sljedeća meta nepoznatih lica koja se okupljaju u prostorijama obližnje škole. Umjesto dječije graje, ovdje su se jučer čuli krici starice koja je tek krenula u običajenu šetnju naseljem. Njena komšinica Derviša, sve je čula, potom i vidjela najgore. Pozvala ju je policija.
“Pitaju, da li bi smjela da vidiš, pa rekoh hajde što ne bi smjela, nisam ja to očekivala, da bi ja možda na neku posve lošu situaciju naišla, išao je sa mnom policajac, išla je djevojka iz hitne pomoći, kaže mi nemojte se samo prepasti. Ja kad sam došla gore, po odjeći sam poznala ko je ta žena, kažem eno vam kuća od ove žene, to je jedna Hazima sto posto”, istakla nam je Derviša Mujčinović, mještanka naselja Požarike.
Hazimu je, sumnja se, ubio Mehmed Selimović. Brutalno, udarcima željeznom šipkom i betonskim blokom. Policija motive ne saopštava. Priče su različite, da je pokušala odbraniti djecu koja su se tu igrala, kažu jedni. Drugi kažu da je bila žrtva svađe između osumnjičenog i još trećeg lica.
Još jedna žuta traka, iza koje je ubijena još jedna žena, osamnaesta u BiH od augusta prošle godine, kada je upravo u Gradačcu brutalno ubijena Nizama Hećimović. No javnost ovdje ovo krivično djelo ne naziva femicidom, s obzirom na to da osumnjičeni i žrtva nisu imali nikakvu rodbinsku ili bilo kakvu drugu vezu.
Policija, ali ni Tužilaštvo ni ovoga puta nisu stali pred javnost i medije. Oglasili su se šturim saopštenjem. Resorni ministar Hajrudin Mehanović, u telefonskom razgovoru za N1 kaže, poduzimaju se radnje na poboljšanju sigurnosti građana. No, nevladin sektor kaže, nedovoljno. Od slučaja Nizama, nikakve mjere prevencije nisu uvedene, iako je poručeno – nikad više.
“S ovog mjesta pozivam sve ustanove, institucije, predstavničku izvršnu vlast sa lokalnog nivoa, kantonalnog i federalnog da građanstvu Gradačca, Tuzlanskog kantona, Federaciji BiH daju odgovore, mi više ne možemo davati odgovore i govoriti ono što je očigledno i što vidimo svi. Sada je vrijeme da institucije sve koje jako dobro plaćamo svi nama dostave i odgovore i rješenja”, poručila je za N1 Nerma Šarić, aktivistica iz Gradačca.
Očekuju to i građani, ali iskustvo ih je naučilo da ne bi trebali. Došlo je vrijeme, kažu, da ne smiješ nikome na ulici ništa reći, jer ne znaš šta očekivati.
“Nije sad u zadnje vrijeme nikako sigurno, nigdje nije sigurno, nema sada u BiH više sigurnosti nikakve”, poručuju nam mještani.
“To je nelagoda, to je život na lutriji, nikad niste sigurni ko će vas po autu, ko će vas autom udariti, ko će vam se svaki dan pred ulazom parkirati vi ne smijete ni pitati ni ko je ni šta je ni kako je”, dodaju.
Gradačac je primjer mjesta koje je doživjelo potpunu transformaciju, zbog nemilih događaja i izostanke reakcije nadležnih, kaže dugogodišnji novinar Klixa, Armin Kendić. Gradić koji je bio prepoznatljiv po dobrim ljudima, domaćinima, sajmu šljive, od prošle godine obilježilo ga je niz monstruznih ubistava.
“Često govorimo da je vlast, da je politika kriva, međutim, krivi su i sami građani, evo prvi ja kao građanin, kada nam se desi jedno ovakvo ubistvo, jedan ovakav svirepi događaj mi izlazimo na proteste pet dana, šesti dan se to potpuno zaboravlja. Opet se vraćam na Nizamu Hećimović, spominjali smo je prije godinu dana, na godišnjicu smo je ponovo spominjali, i evo spominjemo je danas”, podsjeća ovaj novinar.
I ponovo se vraćamo na prevenciju. Pitanje koje danas mnogi postavljaju, bez jasnog odgovora je, da li je društvo moglo drugačije reagovati, jer mnogi su znali da je osumnjičeni za jučerašnje ubistvo imao psihičkih problema, ali i da je konzumirao narkotike, ili su svi odlučili okrenuti glavu jer nije njihov problem, do trenutka dok nije postao svačiji.
Piše: Adisa Imamović / N1