Ekonomisti, a i sam spadam u tu skupinu ljudi, se često hvale da je ekonomija perjanica društvenih nauka. Istina je da ekonomija, zbog bliskosti sa politikom i uticaja koji ima na istu, snažno utiče na živote ljudi, ali danas postaje očito da dosadašnji pristup ekonomista baziran na pojednostavljenim pretpostavkama ekonomskih modela i očekivanjima racionalnog ponašanja učesnika na tržištu, nije adekvatan vremenu u kojem živimo.
Ekonomija je interesantna sve dok ima prediktivnu moć, ljudi ne vole neizvjesnost i stoga dižu na pijedestal one koji nude modele predikcije privrednih kretanja. Među akademskim ekonomistima najcjenjeniji su oni koji se bave takvim istraživanjima, a ekonomija se počela izjednačavati sa prirodnim naukama. Da li je to baš tako?
Već dugo vremena se govori o tome da se Main Street i Wall Street međusobno ne prate. To znači da ponašanje investritora na berzi često ne slijedi realne ekonomske pokazatelje poslovanja kompanija ili kretanja ekonomije. Tome u prilog ide i nedavni pad berzanskih indeksa na najznačajnijim svjetskim berzama koji potvrđuje da je danas u ekonomiji jako teško predvidjeti bilo šta. Najveće svjetske berze se smatraju ogledalom ekonomije i trebalo bi da kroz cijene dionica odražavaju sve ono što se dešava u privrednom životu. Uz to činjenica je da su berzanska tržišta najbliža onomo što se u ekonomiji smatra savršenim tržištem.
Međutim, u ovom primjeru, iako su procjene rasta američke ekonomije pokazivale da je rast u drugom kvartalu značajno veći od od prvog kvartala uz nisku nezaposlenost na 4,3 posto berzanski indeksi su doživjeli pad. Da izneneđenje bude veće, svi očekuju da će FED konačno smanjiti kamatne stope u narednom periodu, a poslovni rezultati kompanija uvrštenih u S&P 500 indeks pokazuju rast dobiti od 12,9 posto u drugom kvartalu.
Je li berza ekonomija?
Mnogi ekonomisti će reći da berza nije ekonomija, ali random kretanja na berzi imaju itekako uticaja na život i običnih građana, te ih nije moguće odbaciti kao neekonomsku stvar. Ilustraciju značaja berzi na živote običnih građana u razvijenim zemljama možemo vidjeti iz podataka FED-a koji pokazuju da je do kraja 2021. udio bogatstva domaćinstava koje dolazi direktno ili indirektno po osnovu posjedovanja dionica dosegao rekordnih 41,9 posto, više nego dvostruko u odnosu na period od prije 30 godina.
Veliki broj faktora, od mogućnosti internetskog trgovanja na berzi, preko monetarne politike koja je pogodovala investiranju u dionice, do slabljenja globalne ekonomije u periodu Covid-19 pandemije, učinilo je američke dionice privlačnim instrumentom očuvanja vrijednosti, ali i ostvarivanja visokih povrata.
Dakle, ekonomija je od nauke ideja (sjetimo se samo ideja koje su nam podarili Adam Smith, Friedrich Hayek, Joseph Schumpeter, John Maynard Keynes, Milton Friedman, pa i Karl Marx) vremenom postala nauka predviđanja (često neuspješnih), što je naročito naglašeno nakon velike finansijske krize kada se rijetko uspijevaju predvidjeti novi ekonomski šokovi. Čini se da su ekonomisti do sada zanemarivali pojedinca kao ključnog donosioca ekonomskih odluka čije ponašanje, na kraju krajeva, usmjerava tržišne tokove. Olako smo shvatali kako će pojedinci reagovati na poteze vlada ili kompanija.
Danas je teže
Nekada je možda bilo lakše predvidjeti ponašanje ljudi, u vremenima dok je bilo bitno osigurati egzistenciju i kada su potrebe ljudi bile na nižem nivou. Danas je to puno teže. Imamo nove generacije koje su digital nativ i koje žive u virtualnom svijetu, izloženi smo informacionoj kakofoniji i lažnim informacijama, a COVID-19 je donio promjenu vrijednosti i ciljeva koje se sada ogledaju kroz želju za većim work life balansom, pri čemu većina nas želi više novca uz manje rada.
Iako je definicija ekonomije kao nauke koja istražuje kako sa oskudnim resursima efikasno i efektivno zadovoljiti potrebe ljudi prilično jednostavna, zadatak je težak jer vidimo da tržište reaguje na neke nove inpute, a učesnici se ne ponašaju uvijek na način za koji ekonomisti vjeruju da je racionalan.
Ekonomija treba novi način promišljanja baziran na holističkom pristupu koji mora uključivati psihologiju, socijologiju, ali i zaboravljenu etiku, kako bi kreirala nove ideje i nove društvene inovacije prilagođene vremenu novih ljudskih potreba, klimatskih promjena i energetske tranzicije.
Pored toga, nužna je izgradnja novih institucija koje će ljudsku pamet i inovacije usmjeriti u pravcu čovjeka i društva. Razvoj tehnologije treba biti usmjeren u efikasnije korištenje oskudni resursa i ljudsku dobrobit, a ne razvoj sve besmslenijih aplikacija i novih društvenih mreža.
Piše: Dr. Damir Bećirović / Bloomberg Adria
Damir Bećirović je ekonomski analitičar i profesor na Internacionalnoj poslovno-informacionoj akademiji u Tuzli.