Nakon afere Pero u USK-u, te aktualnog predmeta Klaster Tužilaštva BiH, gdje tek predstoji suđenje za trgovinu zvanjem i znanjem, BiH sve više gubi kredibilitet u svijetu, gdje se na diplome iz naše zemlje odavno gleda sa sumnjom.
Doktor Željko Šain, penzionisani profesor, smatra da stranke sa ljudima koji imaju lažne diplome podrivaju obrazovni sistem i vrše ubitačan udarac po budućnost BiH.
POLICIJE I TUŽILAŠTVA
– To je najveća šteta sa dalekosežnim posljedicama koja se mogla napraviti. To je trebalo davno spriječiti, država je to mogla, ali oni koji su trebali ili nisu znali ili nisu htjeli, kazao nam je dr. Željko Šain, penzionisani profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Da bismo imali šansu povratiti povjerenje u obrazovanje i međunarodni kredibilitet, potrebna je mnogo šira akcija.
– Ako budu samo ovakve pojedinačne akcije (kao što su Pero i Klaster), koje nisu koordinirane na najvišem državnom nivou, problem će se moći samo parcijalno rješavati, a neće dovesti do željenih rezultata. Ne bih prozivao, ali ovaj problem treba početi rješavati od nivoa Predsjedništva BiH i najvišeg zakonodavnog tijela Parlamentarne skupštine BiH, zajedno sa ustavnim i vrhovnim sudovima. Puno će se raditi, neki će biti uvjetovani, ne bi me iznenadilo da istražitelji naiđu na fizičke, materijalne i moralne represije. Do istine i pravde možemo doći samo ako bude volje i snage da se sa vrha države krene. Inače ćemo imati samo parcijalne akcije na gašenjima požara, gdje će se vatra uvijek rasplamsavati tamo gdje se to još nije uočilo, kazao nam je profesor Šain.
U Bihaću je već došlo do stagnacije, nakon što je USK prednjačio u borbi protiv ovog zla i provjera lažnih diploma.
– To je ranije, koliko znam, bilo aktuelno, ali mislim da je glavnu ulogu imalo Ministarstvo obrazovanja. Međutim, nisam siguran da su metod i efekat bili dobri. Bilo je nekoliko otkrivenih slučajeva. Provjera je, koliko znam, vršena na način da se provjeri sa ustanovom da li je određena diploma izdata od te iste ustanove na koju glasi diploma. Naravno da će, ako su to prilično dobro odradili, diploma biti evidentirana u knjizi protokola i knjizi izdatih diploma. Provjera bi trebala podrazumijevati uvid u kompletnu dokumentaciju od upisa do izdavanja diplome da bi efekat bio potpun. Ali, to ne može vršiti ni komisija ni ministarstvo, već policija i tužilaštvo, što je obiman posao, koji traži trošak i vrijeme. Sve drugo je površno, ocjenjuje Jasmin Hušić iz Komisije za borbu protiv korupcije Skupštine USK-a.
Nije ni slučajno da su pod sumnjom i provjerom najčešće bile privatne ustanove.
– Iako radim na državnoj visokoškolskoj ustanovi, ja njih ne dijelim na državne i privatne, nego na kvalitetne i nekvalitetne. Ipak, mislim da većina privatnih visokoškolskih ustanova veze nikakve sa obrazovanjem nema. Ljudi koji su u ovom društvu stekli kapital, uložili su ga u visoko obrazovanje, što je potpuno legitimno sa njihovog stanovišta, ali bojim se da ih većinom samo interesuje profit. Zašto je do toga došlo? Svi ti ljudi su dobili neophodne dozvole od države i nadležnih ministarstava, zato što ni njima kvalitet obrazovanja nije bio u interesu. Tako smo posljednjih tridesetak godina, uz globalna kretanja, došli u situaciju da je znanje/zvanje postalo roba, a kada je to roba, onda se kod nas, logično, počne i švercovati. Ono što tradicionalno podrazumijevamo pod terminom visoko obrazovanje, postaje izlišno, a evo kroz rad nadležnih institucija i podizanja optužnica potvrđuje se i ono o čemu se odavno šuška – da se na mnogim privatnim ustanovama kupuju diplome. Svaka čast izuzecima, kazao nam je prof. dr. Duško Pevulja sa Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci.
STRATEŠKE POZICIJE
On smatra da BiH boluje od teške autoimune bolesti koja ugrožava budućnost, a kojoj ne vidi lijeka.
– Vratiti točak 30 godina unazad nije moguće. Ogroman broj ljudi sa kupljenim diplomama već dugo radi u sistemu kao da su ti fakulteti i pravljeni za njih. Moje kolege i ja, dok smo bili mlađi i poletniji, misleći da se stvari mogu promijeniti, upozoravali smo da je nicanje privatnih fakulteta zapravo legalizacija neznanja i stvaranje “kadrova” koji sada zauzimanju strateške pozicije u našoj nesretnoj državi. A sad se protiv organizovanog neznanja ne može ništa, zaključuje profesor Pevulja.