Najavljujući veseo vikend, prva kćerka Republike Srpske na svoj omiljeni Twitter zakačila je snimak raspjevane porodice: ona i tata Milorad nastupaju nadomak neke šatre, a u potpisu stoji – Prokleta je Amerika! Kratak video, tata odavno sviknut na mikrofon sretno pjeva, čak i onaj dio i zlato što sja, mada i najnaivniji o njegovom bogatstvu govore u enormnim ciframa, dok je kći prateći vokal, više u funkciji pocupkivanja. Nije baš da se imaju čime (muzički) pohvaliti, no ašićare je akcenat na prokletoj Americi, čiji je OFAC prošle sedmice proširio svoju crnu listu. Ovaj pjevački duo tu ima ozbiljan staž, tata je dvostruki osvajač sankcija Sjedinjenih Američkih Država, Gorica se plasirala samo jednom, skupa s bratom Igorom, koji je pak prošle sedmice zaslužio dodavanje na OFAC-ovu listu još dvije osobe i sedam firmi iz Bosne i Hercegovine. OFAC je, dakle, sankcionirao Milenka Čičića i Đorđa Đurića, a od firmi Infinity International Group, Infinity Media, K-2 Audio Usluge, Una World Network, Kaldera Company, Prointer i Sirius 2010.
Mora se Dodiku i familiji priznati inventivnost: bolji poznavatelji vlasničkog portfolija lidera SNSD-a kažu da njega i dječice mu ima u više od 80 kompanija, a natpolovičnoj većini imena nisu nimalo srpska već mahom prokleto američka. “Dodik je zloupotrijebio službeni položaj kako bi stekao lično bogatstvo preko kompanija povezanih s njim i njegovim sinom Igorom Dodikom. Dok Milorad Dodik i njegova porodica pokušavaju destabilizirati regiju i ugroziti budućnost BiH u euroatlantskim institucijama, SAD će nastaviti koristiti sankcije kao sredstvo protiv korupcije i pozivati pojedince na odgovornost za svoje postupke”, jasan je stav Ambasade SAD-a u našoj zemlji, uz napomenu kako Dodiku nije dosta što pljačka građane BiH, već nas i ugrožava svojim opetovanim prijetnjama otcjepljenjem RS-a. Istina, on je i secesiji našao novo ime, sad je zove mirnim razdruživanjem od BiH, no to je i dalje eklatantno antidejtonsko djelovanje začinjeno podrivanjem institucija države. A izabranu funkciju nemilice koristi da ugovore Vlade RS-a usmjeri na mrežu privatnih kompanija koje kontrolira sa sinom Igorom, obogaćujući porodične račune na račun naroda i poreskih obveznika u BiH.
Ako smo zaboravili kako to radi, evo blic podsjećanja: Đorđe Đurić je badžo Igora Dodika (oženjeni sa dvije sestre) i sin Dragana Đurića, vlasnika firme Zekstra, koja je, kako piše Slobodan Vasković, učestvovala u kriminalnoj privatizaciji banjalučke Robne kuće Boska. Milenko Čičić je generalni direktor Kaldere, preko koje su oprane desetine miliona KM za vrijeme Dodikove vladavine. Igor firme kontrolira, krijući se iza nominalnih vlasnika i direktora: Infinity International Group direktno ili indirektno posjeduje najmanje pet drugih kompanija, kao što su Prointer, Kaldera Company, Infinity Media, K-2 Audio Usluge i Una World Network, dok Sirius 2010 i oficijelno posluje u okviru mreže porodice Dodik. Prointer je preuzeo vlasništvo nad Alternativnom televizijom, no onda ga je prenio na Infinity Media i K-2, nakon što je OFAC u januaru 2022. ATV stavio na crnu listu. Sad je tamo završila i Una TV, Dodikov regionalni TV domet, a da ne bi bilo zabuna, iz Ambasade SAD-a podsjećaju da “osobe ili subjekti koji obavljaju aktivnosti sa sankcioniranim pojedincima i subjektima rizikuju da budu i sami sankcionirani”.
E, tu u priči nastupa naš državni ministar prometa i komunikacija Edin Forto, inače lider Naše stranke. Početkom ove godine Oslobođenje je pisalo, pa i ja na ovom istom mjestu, o Ugovoru za nabavku opreme za digitalni prijenos i emitiranje Javnih RTV servisa u BiH, vrijednom 25,8 miliona maraka, bez PDV-a. Na tender su se tada prijavila dva konzorcija, a Forto je ugovor potpisao sa onim koji čine Sirius 2010 iz Banje Luke i Odašiljači i veze iz Zagreba, odbijajući pod sumnjivim okolnostima drugi Konzorcij, grupe ponuđača iz Sarajeva, Banje Luke i Mostara, ojačan rumunjskom firmom, pod liderstvom MIBO komunikacija. Pročulo se – na vrijeme – da je posao obećan Siriusu i Zagrepčanima, koji su imali dva prejaka argumenta: Milorada Dodika i Matu Boticu, bivšeg direktora hrvatskih obavještajnih službi. Uvijek budni Nebojša Vukanović tada je transferu od skoro 26 miliona maraka posvetio konferenciju za medije, do u tančine objašnjavajući zašto su Sirius i Prointer redoviti osvajači velikih tendera, a čak su i neke kolege iz trojke, zadužene za državnu bezbjednost, Forti skretale pažnju kako na Dodika i Sirius, tako i na njegovog zagrebačkog partnera i njegovu operativnu ulogu u prisluškivanju zarad hrvatske SOA.
Koja bi država dala pokrivanje digitalnim signalom svom najvećem rušitelju i to pojačanom vezama s obavještajnom službom druge države, javno smo pitali Fortu. Umjesto odgovora, stizala su ubleharenja o ispoštovanoj proceduri, zakonskim rokovima za žalbe i sudskoj odluci koja je na kraju i bila pokriće za potpis Ugovora. Žalba je odbijena iz formalnih razloga, jedan od članova suprotnog Konzorcija, i to onaj mostarski, obavijestio je Ministarstvo, ali ne i Konzorcij (?!) o odustajanju, iako su se u žalbama pominjali i falsificirani dokumenti pobjedničkog Konzorcija. Sud BiH je zaustavio potpis privremenom mjerom, a onda ni pune dvije sedmice kasnije sutkinja Maida Bikić je opet iz formalnih razloga (mostarskog povlačenja) presudila odbijanje žalbe pa je Forto sav sretan udario svoj autogram na Ugovor da nas i digitalno pokriju Dodik i nekada prvi hrvatski obavještajac.
Ministar Forto, odan formalno-pravnom dopisivanju, požurio je da nakon najnovijeg OFAC-ovog osvježavanja crne liste i dospijeća Siriusa na nju, odgovornost podijeli s Vijećem ministara BiH, hitro šaljući informaciju o novonastaloj situaciji. Zna on odlično – na izvoru je! – da nije samo on pogurao Dodika s desetinama miliona vrijednim ugovorima. Znamo svi da je trenutno raspoloženje u Vijeću ministara takvo da će imati entitetsku većinu da Dodik ostane sit, ali je sada do trojke ko će prebrojavati ovce. Je li Forto spreman da obavlja aktivnosti sa sankcioniranim subjektima i rizikuje da bude i sam sankcioniran? Nekada je živio u SAD-u, pa mu Dodik sigurno može ponuditi i utješnu pjesmu sa svog repertoara, onu Ovo je moja kuća, no ako nam lider Naše stranke ima ambiciju sebe i partiju predstavljati kao borce protiv korupcije, u ozbiljnom je problemu. Ko će mu (po)vjerovati? Na medijske napise se nije htio osvrtati, puštajući po kuloarima habere kako je Ugovor o digitalizaciji potpisao da bi navodno smirio Dodika i obezbijedio njegovu kooperativnost u državnoj koaliciji, odbijajući svaku primisao da je i sam dio tala. Ako je tako i bilo, sad vala više nema kud. Dodik je pokazao koliko mu je stalo i do koalicije i do države i nakon obilate finansijske podrške, u ovom slučaju u režiji ministra Forte i novcem poreskih obveznika BiH. Sad, kada je pola Konzorcija koji nas treba digitalizirati osvojilo prestižno mjesto na američkoj crnoj listi, Forto može i sam zapjevati, ali mora naći način da Ugovor prekine. Da barem državu više ne bruka.
iše: Vildana Selimbegović / Oslobođenje