Američki kolumnista Thomas Friedman kaže da je svijet ušao u eru koju je nazvao “post-post-hladnoratovskom”, koja obećava malo prosperiteta i predvidljivosti, u nedostatku novih mogućnosti, poput onih koje su karakterizirale post-hladnoratovsku eru u proteklih 30 godina od pada Berlinskog zida.
Dodao je da postoje razlozi koji ga navode da to kaže, ali nijedan nije važniji od onoga što rade četiri ključna svjetska lidera, koji imaju jednu zajedničku stvar: “Svaki od njih vjeruje da je njegovo vodstvo neophodno i spremni su dati sve od sebe da se održe na vlasti dokle god mogu.”
Objašnjava da pod tim misli na Vladimira Putina iz Rusije, Xi Jinpinga iz Kine, Donalda Trumpa iz Sjedinjenih Američkih Država i Benjamina Netanyahua iz Izraela.
Nastavio je da su njih četverica, svaki na svoj način, izazvali ogromne nemire unutar i izvan svojih zemalja motivirani čisto vlastitim interesom, a ne interesima svog naroda.
‘Sa ekonomskog napretka na militarizirani patriotizam’
Znatno su otežali svojim zemljama da normalno funkcioniraju u sadašnjosti i da mudro planiraju budućnost, kako je to rekao Friedman.
Uzmimo, naprimjer, Vladimira Putina, koji je počeo kao reformator i uspio je stabilizirati Rusiju nakon predsjednika Borisa Jeljcina.
Nadgledao je ekonomski procvat svoje zemlje zahvaljujući rastućim cijenama nafte.
Ali, čim su prihodi od nafte počeli opadati, napravio je “veliki zaokret” na početku trećeg predsjedničkog mandata 2012. godine, nakon što su izbile najveće demonstracija protiv njega u 100 ruskih gradova, a njegova ekonomija je posrnula.
U sedmičnoj kolumni u listu The New York Times (NYT), Friedman piše da je rješenje koje je Putin usvojio bilo “prebaciti temelje legitimiteta svog režima sa ekonomskog napretka na militarizirani patriotizam“, pretvarajući Rusiju u “opkoljenu“ tvrđavu koju samo on može braniti.
Pretvorio se od “distributera prihoda u distributera dostojanstva… Njegova invazija na Ukrajinu kako bi obnovio mitsku rusku domovinu bila je neizbježna stvar.“
Što se tiče Xi Jinpinga, tokom njegove vladavine Kina je doživjela preokret od 180 stepeni nakon faze stalne otvorenosti, koju je karakteriziralo popuštanje kontrole i ograničenja.
Jasno je da je Xi vjerovao da Komunistička partija Kine počinje gubiti kontrolu nad polugama vlasti, što je dovelo do raširene korupcije, pa je nastojao konsolidirati svoju vlast, istovremeno eliminirajući sve protivnike.
Netanyahu cijepa izraelsko društvo i vojsku
To je Kinu učinilo “zatvorenijom” nego ikada prije, a scena je “upotpunjena“ nestankom ministara odbrane i vanjskih poslova.
Friedman je zatim prešao na pitanje Benjamina Netanyahua, rekavši kako nije planirao da će, nakon što je skoro čitav život proveo prateći izraelske “sukobe“, na kraju pisati o tome da je “unutrašnji neprijatelj danas najveća opasnost za jevrejsku demokratiju. To je pravosudni udar koji vodi Netanyahu i koji cijepa izraelsko društvo i vojsku.”
Dalje kaže da je Izrael saveznik koji danas predstavlja “glavnu protivtežu” obuzdavanju širenja iranske moći u cijelom regionu.
Međutim, upozorava da još tri godine Netanyahuove “ekstremističke“ vlade, koja teži da anektira Zapadnu obalu i vlada Palestincima na način sličan režimu aparthejda, mogu dovesti do toga da Izrael postane glavni izvor nestabilnosti u regiji i mnogo nesigurniji saveznik.
Friedman se na kraju osvrnuo na Donalda Trumpa i njegove pokušaje da postane kandidat Republikanske stranke na izborima 2024. godine.
Objašnjava da su Trumpovi napori da poništi rezultate prethodnih izbora tako što će inspirirati “rulju“ da napadne na Capitol 6. januara 2021. godine predstojeće izbore u Americi čini među najvažnijim ikada.
Dodao je da postoji zajednički imenitelj koji povezuje ova četiri lidera, a to je da su svi oni prekršili pravila političke igre unutar svojih zemalja.
‘U svijetu se dešava doba haosa’
Međutim, ističe Friedman, postoje i važne razlike između njih četverice, jer se Netanyahu i Trump suočavaju s padom demokratije, a nijedan od njih nije započeo rat.
Što se tiče kineskog predsjednika, on je “autokrata”, ali ima plan da poboljša živote svog naroda i plan da dominira glavnim industrijama 21. stoljeća, od biotehnologije do umjetne inteligencije.
Što se tiče Putina, prema njegovim riječima, on nije ništa drugo nego “mafijaški bos“ prerušen u predsjednika, a ljudi će ga pamtiti po tome što je Rusiju pretvorio iz naučne sile, koja je 1957. godine postavila prvi satelit u orbitu, u zemlju koja ne može proizvesti automobil, sat ili toster koji bi neko izvan Rusije kupio.
Friedman opisuje Trumpa kao najopasnijeg od njih četverice, dodajući da bivši američki predsjednik radije ignorira nevolje, pa čak i hvali one koji prave probleme, između ostalog i Putina.
Na kraju članka zaključuje kako postoji jednostavan naziv za ono što se dešava u svijetu: doba haosa.