Oni koji ukažu na korupciju u BiH prolaze višegodišnju golgotu. Sistem radi na tome da borba za dokazivanje traje godinama, te da ih iscrpi do te mjere da, ako je to moguće, više niko ne pomisli da gazi ovim trnovitim putem.
Takvih primjera u BiH ima mnogo, a ovu nimalo zahvalnu ulogu mogla bi dobiti i osoba koja je snimila kako radnica udara štićenika s poteškoćama u razvoju u Zavodu “Pazarić” kod Sarajeva.
Adnan Delić, ministar za rad i socijalnu politiku FBiH, govorio je o zahtjevu za otkaz radnici koja je učestvovala u ovom nasilju, ali je spomenuo i sve one koji su u tome učestvovali, što znači da se to odnosi i na osobu koja je snimak napravila.
“Evo, mi ćemo službeno uputiti dopis nadležnim organima da ispitaju svaki detalj ovog slučaja i sve one koji su u njemu učestvovali. Žalosno je da ljudi nemaju odgovornosti da ovakve stvari iznesu u javnost, nego se kriju često iza anonimnih prijava”, rekao je Delić.
On se tu nije zaustavio, već je otišao i korak dalje.
“Tražit ćemo da Zavod podnese krivičnu prijavu i protiv radnice, ali i protiv onih koji su nijemo to posmatrali, pa čak i snimali to i nisu poduzeli ništa da spriječe takvo nasilje”, kazao je Delić.
Zviždač Emir Mešić, koji je krajem 2018. godine dobio status zaštićenog prijavioca korupcije u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, kaže da taj postupak traje još uvijek, te da je trenutno pred Sudom BiH. On je, ističe, dobio otkaz u UIO.
Ima poruku za nadležne koji će se baviti slučajem “Pazarić”.
“Tužilaštvo bi trebalo odbaciti prijavu protiv onog ko je napravio snimak u ‘Pazariću’. Mi imamo Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju. To je zakonom zaštićena radnja”, rekao je Mešić za “Nezavisne novine”.
Prema njegovim riječima, tužilaštvo bi samo po službenoj dužnosti trebalo da ispita slučaj “Pazarić”, nakon pojavljivanja snimka, a ne da proganja onog ko je to snimio.
“Kad je riječ konkretno o mom slučaju, ja sam se, recimo, odlučio za prijavu. Nakon toga prođe se ta nepopularna faza života, kada budete predmet odmazde koja se vrši na razne načine. Ali ja i dalje mislim da trebamo prijavljivati. Čemu šutnja? To je moja percepcija. Istina, mora proći vrijeme da se to dokaže, što svakako ide u korist onima koji čine krivična djela, odnosno nepravilnosti. Iscrpljuju vas, da odustanete, a time se šalje i poruka svima da se ne usude da budu ‘zviždači'”, ističe Mešić.
Đorđe Vujatović, novinar iz Banjaluke, smatra da je položaj zviždača jako težak, na globalnoj sceni, a i kod nas, zato što su deklarativno zaštićeni zakonima, ali u praksi to ne funkcioniše jer baš oni postaju žrtve progona.
“Dakle, društvo i institucije, umjesto da se bave pitanjem zakonitosti rada i djelovanja u tim institucijama, više se bave pitanjem gušenja zviždača. Dakle, njih ne interesuje nezakonitost u radu, nego ko je to otkrio i iznio. Na taj način se šalje jasna porukama pomenutim licima i društvu da se negativne radnje ne smiju dokumentovati i očit je znak da smo okovani u bespravnom sistemu”, rekao je Vujatović za “Nezavisne novine”.
Ogroman problem je, kako dodaje, što najveći pritisak na zviždače prave nosioci javnih funkcija. Prema njegovim riječima, s obzirom na politička postavljenja takvih ljudi, dobijamo da se zviždači na neki način proglašavaju neprijateljima partija, sistema i države. Vidjeli smo, podsjeća, kako je to bilo u slučaju novinara Nikole Morače, kojem su tražili da otkrije izvor s kompletnom hajkom.
“Kada je riječ o slučaju u ‘Pazariću’, dobijamo očit primjer osobe koja je više uznemirena zbog toga što se o tom slučaju javno govori, nego da se bavi pitanjem ko je odgovoran za propuste u radu i na kraju da preuzme svoju odgovornost. Javno traženje da se otkrije ko je izvor videa bi trebalo da bude okidač za smjenu te osobe, ali to je scenario iz uređenog sistema, kakvom mi ne pripadamo”, kaže Vujatović.
Zaštita zviždača, kao građana koji prijavljuju korupciju, prisutna je u zemljama Evropske unije. Evropski parlament je, podsjetimo, prije nekoliko godina donio i zakon koji je u fokus stavio upravo zaštitu onih koji će prijaviti korupciju i ukazati na nju.