Nakon što Denis Bećirović nije prisustvovao na nedavno održanom kogresu SDP-a, na kojem je aktuelnom predsjendiku Nerminu Nikšiću produžen mandat na još dvije godine, pale su maske i skinut je paravan iza kojeg je ova stranka dugo godina krila duboki jaz unutar vrhuške i frakcijske borbe na terenu. Sad je više nego jasno da Bećirović ne vidi sebe uopće u SDP-u, a kamo li na čelu ove stranke kako se šekuliralo unazad nekoliko proteklih godina. Nakon pobjede na prošlim izborima i ostvarenja životne ambicije da stoluje u zgradi Predsjedništva BiH, izvukao se poput zmije iz stranačke košuljice.
EFEKAT ZELENSKI
Još na prošlim izborima Bećirović je imao dogovor sa Nikšićem da će mu dati podršku u kampanji, ali da mu se on, pobjedio ili izgubio, neće kvartati u rukovođenje strankom. Pošto je ostvario relativno dobar rezultat, čak je tvrdio da je osvojio više glasova od Šefika Džaferovića, ali da jepokraden, okuražio se ponovo kandidirati. Iako mu je Nikšić opet dao punu podršku i osigurao da bude kandidat još 11 stranaka, on je solirao u kampanji i nije se obazirao na stranačku kampanju. Sebično je furao svoju priču, ne obazirući se uopće na rezultat stranke čiji je bio nominalni kandidat. Kad je zasjeo u fotelju, pozvao je stranačke lidere, tadašnje Osmorke, i kurtoazno im se zhavalio na podršci. Od tada taj čovjek ne poznaje nikoga od njih. Iako su se u Osmorci desili „trojanski konji“ koji su okrenulu leđa Nikšiću, niko mu nije „zabio nož u leđa“ kao Bećirović. On je definitivno ispao najveći izdajnik kako birača, tako i svih stranaka koje su ga podržavale. Tako da i pored velike kabinetske agilnosti, od pisanja saopćenja i reakcija na izjave, do prisustvovanja masovkama, prijemima i manifestacija.Tako se našao u Teočaku u vrijeme poplava i to, što niko nije primjetio, odjeven u (polu)vojnu uniformu, vjerovatno želeći oponašati Volodimira Zelenskog. Sve ovo ukazuje da ovaj provincijski prepredenjaković ozbiljno računa i na drugi mandat u Predsjedništvu BiH i da već sada vodi kampanju.
Koliko god bilo uočljivo Bećirevićevo distanciranje od svih onih koji su ga podržavali u izbornoj kampanji, još je uočljivije njegovo približavanje reisul-ulemi Huseinu Kavazoviću. Pored dva-tri srdačna susreta pred kamerama, oni se navodno sureću i tajno i to najčešćeu reisovoj rezidenciji na Kovačima. Sureti su toliko plodotvorni da je bivši predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH Safet Softić javno sugerirao da se bošnjački politički subjekt treba okupljati oko Bećirevića, odnosno njegovog kabineta.
Opće je poznato da je reis Kavazović puno lobirao, bolje reči „teglio za rukav“ funkcionere SDP-a, moleći ih da utjeću na Nikšića da prihvati ispruženu ruku Bakira Izetbegovića, jer bi koalicija SDA i SDP, po njegovom mišljenju, bila najbolja solucija za Bošnjake. Sigurno je tako (za)molio i Bećirovića i stoga ne bi nikoga začudilo kad se jednog dana otkrije da je to jedan od razloga što se Bećirović distancirao od SDP-a. Ali pored toga, glavni aduti na koje Bećirović računa pohranjeni su u procjenama da Nikšić sa svoja (samo) dva partnera Elmedinom Konakovićem i Edinom Fortom, srlja u propast. Pored toga vjerovatno će se Demokratska fronta (DF) ugasiti nakon što prestane razlog njenog postojanja, a to je kandidatura Željka Komšića za još jedan mandata u Predsjedništvu BiH, na koji više nema pravo. Uporedo dvije stranke, S za BiH i NES, koje su se distancirel od Trojke, prave predizbornu kolaciju sa SDA. Bar takvu im je sudbinu prorokovao Izetbegović nakon nekoliko razgovora koje je imao sa Nerminom Ogreševićem i Semirom Efendićem.
NOVA BOŠNJAČKAMETROPOLA
To dovoljno ukazuje koliki se prazan prostor otvara za neku novu političku opciju. To su možda i prije Bećirovića uočili nacionalni i vjerski bošnjački lideri, pa pošto nema nove političke opcije na vidiku, a Bećirović se kao tipični kameleon pokazao kao najpodobniji za novog lidera, to su mu sami ponudili. Sudeći koliko ga mediji pod kontrolom SDA favoriziraju, ta ponuda je i prihvaćena.
Na koga bi još mogao računati Bećirović ukoliko se odluči prihvatiti ovu ponudu? Prije svega tu je Zlatko Lagumdžija kojeg je Bećirović već zadužio postavljajući ga za bosanskog ambasadora pri UN. Ljudi kojima se Bećirović ogradio u PredsjedništvuBiH, poput Lejle Ramić-Mesihović, predsjednice Svajeta za vanjsku politiku, ili uhljbeljenje Amira Ahmića, kao ražalovanog oficira za vezu sa Haaškim tribunalom, su prijedlozi Lagumdžije i Kavazovića koje je Bećirović usvojio.
Pošto je Lagumdžija već podržavao Envera Bijedića, koji je nakon razlaza sa Nikšićem osnovao svoju stranku u Tuzli, Bećirović sigurno može računati na tu stranku kao svoju u samom startu. A, nakon što se povukao sa mjesta gradonačelnika, bježeći u državni parlament zbog enormnog kojeg je počinio, kako bi stekao imunitet, taj dugo najavljivani nasljednik Nikšića na čelu SDP-a Jasmin Imamović, svoju fotelju je ostavio Zijadu Lugaviću. Iako je formalno funkcioner SDP-a, Lugavić je faktički jedan od prvih saradnika tuzlanskog muftije Vahida Fazlovića. Čak je i član i funkcioner Medžlisa IZ-e u Tuzli. On je rijedak primjer da kao sin imama, Muhameda Lugavića, obnaša funkciju u SDP-u. I to može samo u Tuzli gdje su „crvene hodže“, poput čuvenog imenjaka reisa Kavazovića, reisa Huseina Mujića, drmale Islamskom zajednicom u vrijeme komunizma. Pošto je muftija Fazlović favorit za nasljednika reisa Kavazovića, koji nakon isteka ovog mandata nema pravo nove kandidature, odabirom Bećirovića se zapravo bira „drug“ Fazloviću, kao novi nacionalni vođa.
Da se Tuzla namjerava nametnuti kao nova bošnjačka metropola pokazaju i preseljenje Sarajevo film festivala (SFF) u Tuzlu, jer je sponzor ove manifestacije, kao najbogatiji Bošnjak i vlasnik Binga, Senad Džambić, tako odlučio. Sve ovo ukazuje da bi Tuzlaci koji imaju najbogatijeg Bošnjaka, te vjerskog poglavara, trebali imati i nacionalnog vođu.
(The Bosnia Times, Tim za analitiku)