Postoji li Dan pobjede nad antifašizmom? Ako pitate Milorada Dodika i njegovog gosta koji je u utorak bio u Banjaluci, ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini Igora Kalabuhova, itekako postoji. Jer, postoji dan potpune sprdnje sa antifašističkim naslijeđem, a to je ironično 9. maj 2023. godine, kad je, sudeći po izgovorenom od Dodika i Kalabuhova, konačno savladan “mrski“ partizanski antifašizam.
A da je fašizam življi nego ikad i da su načela supremacije, sile, etničkog i nacionalnog življa no ikad upravo je u utorak svjedočiio predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, koji je, navodno obilježavajući Dan pobjede nad fašizmom, izgovorio toliko neofašističkih floskula da bi mu i sami ideolozi fašizma pozavidjeli.
Kad četnici i zločinci postanu antifašisti
Pa, krenimo redom. Dodik, ironično polažući vijence partizanskim herojima na Dan pobjede nad fašizmom, kaže sljedeće sramne i somnambulne rečenice: “Srbi su imali još jedan pokret koji se borio za slobodu i protiv fašizma, ne smijemo da okrećemo glavu od toga. Tamo gdje su većinski bili Srbi, tamo je dizan ustanak protiv fašizma. Drugi su bili uz kvislinške organizacije na početku rata”, kaže zajapureni Dodik.
Tačno je da su Srbi imali ne taj jedan, nego još par pokreta, ali su svi bili kolaboracionistički, neofašistički, izdajnički, koljački, sa svim elementima Hitlerovog nacizma. Jedan od njih je i onaj na koga misli Dodik – četnički. Taj pokret je odgovoran za hiljade i hiljade ubistava nesrba od Dalmatinske zagore, Bosanske krajine, preko Istočne Bosne, Crne Gore, do same Srbije. Taj pokret je sa svojim pripadnicima klao djecu u kolijevkama i to samo zato što su rođena kao ne-Srbi. Na koncu, taj pokret je ubijao i same Srbe, koji su odbili da budu na strani njihovog fašističkog zla. O tom, četničkom pokretu je rečeno toliko toga da mu se i danas sa jezom u kostima spominje ime. I to ime u najgorem mogućem smislu.
I da se Dodik imalo bavio istinom, mogao je saznati (a vjerovatno i zna) da se samo desetak metara od mjesta na kome se lažima obraćao prisutnima, tu, u banjalučkom hotelu “Bosna“, desio čuveni sastanak ustaša, četnika i njemačkih okupatora. I baš tu je i nastala ona čuvena fotografija gdje kvislinzi i fašisti zajedno nazdravljaju i poziraju pred fotoaparatom. A sada ih Dodik abolira… Eto, to je mogao spomenuti.
Je li te sramota heroine Vahide Maglajlić?
Pa je onda mogao spomenuti kako su njegove pretke, baš njegove pretke, četnici isporučili ustašama u Jasenovac. Ali, eto, nije. Jer, kad si na strani fašista, onda ti ni porodične traume ne znače puno, dok pravdaš ideologiju zla, i to upravo na Dan navodne pobjede nad fašizmom.
Drugi par rukava, ili možda prvi, Dodikove su sramne izjave kako su samo i jedino Srbi kao narod bili zaslužni za pobjedu nad fašizmom i kako su se samo oni borili: “Srpski narod je bio masovan u Narodnooslobodilačkom satu. Od svih partizana 80 odsto su Srbi. Oni su bili vezani za slobodu svoga doma, kuće, Kozare, Prosare, Hercegovine, Romanije…”
Govori Dodik zapaljive i pogane riječi, zaboravljajući da stoji pred imenom Vahide Maglajlić, Kasima Hadžića, Rudija Čajaveca i ostalih heroja koji su dali živote u borbi protiv fašizma, ali se ne uklapaju u njegovu agendu, jer nisu Srbi. I to je samo mali dio zla koji je u jednom govoru izašao iz usta Milorada Dodika.
Ako je RS antifašistički projekat, Milorad je Nobelovac
Jer, šta tek reći za najgnusniju relativizaciju i najveću laž koju je izgovorio u svom kratkom, a nakaradnom obraćanju, a koja nadilazi sve pomenute laži. Dodik tako kaže:
“Republika Srpska je antifašistički projekat i od početka se borila za antifašizam i za to će se nastaviti boriti. Srbi koji su donijeli slobodu drugim narodima na početku i sredinom prošlog vijeka, na kraju vijeka su počeli da se satanizuju. Republika Srpska ima namjeru samo da bude jača u institucionalnom i bilo kojem drugom smislu. Bosna i Hercegovina nema demokratski potencijal. Mi kažemo da ili ćete vratiti ustavnu Bosnu i Hercegovinu, kao što piše u Ustavu Bosne i Hercegovine, ili ćemo se mi morati okupiti oko nezavisne Republike Srpske. Mi moramo da vodimo računa o svojim interesima. Mi hoćemo da sarađujemo sa svima, ali na Zapadu hoće da svi koji su uz Rusiju ne valjaju. Kako da se slavi Dan pobjede nad fašizmom?“
Zaista, Milorade, kako da se slavi Dan pobjede nad fašizmom kad je tebi Republika Srpska, entitet omeđen masovnim grobnicama ne-Srba, entitet u čije ime su počinjeni genocid, etnička čišćenja, elitocid, masovni zločini, antifašistički projekat. A taj entitet je, u najblažem smislu, kako reče Slavoj Žižek, ratna stečevina velikosrpskog projekta. I niko ne satanizuje sve Srbe, nego upravo one koji su po izvršnoj i komandnoj odgovornosti počinili sva ova zlodjela. A i to nije satanizacija, nego puki fakt, koji odgovara nebrojenim činjenicama.
Zlokobne riječi Putinovog balkanskog pijuna
Poseban problem je to što Dodik, po ko zna koji put po redu, zaziva secesiju dok se pori kao pijun Vladimiru Putinu na Balkanu. A putinofilija je posebna stvar u Dodikovoj, i ne samo njegovoj, agendi, dok je od Dana pobjede nad fašizmom, po uzoru na Putina, napravio naci-paradu sve sa terorističkom oraganizacijom “Noćni vukovi“, koja je samoj sebi svrha i koja je sprdnja upravo sa onima koji su položili svoje živote u borbi protiv fašizma. Tako je “Marš besmrtnog puka“, kako se zvanično zove ovaj cirkus, pokušaj kopiranja Putinove populističke zabave za nacionalističke gladne mase, kojoj je ruski diktator zapravo mobilisao javnost prije agresije na Ukrajinu.
Da ništa slučajno nije svjedoči i nazočnost ruskog ambasadora Kalabuhova, koji je iskoristio priliku i ponovo zaprijetio slobodnom svijetu: “U velikom broju država Zapada odlučili su da ukinu hiljadugodišnje vrijednosti. Raspirivanje rusofobije. Možemo se zaštiti samo povratku korijenima. Usprkos svim nesuglasicama u međunarodnim odnosima, Rusija je u decembru prošle godine pozvala Zapad na iskreni dijalog. Sve je bilo uzalud. Rusija je preventivno odbila agresiju. Mi se borimo ne samo protiv fašizma, nego protiv jednopolarnog svijeta.”
Kalabuhov, gost i zvijeda nacionalističke parade
Rusija preventivno odbila agresiju? Jeste, kao što je to radila Hitlerova Njemačka u Češkoj i Austriji i na Balkanu. Ili Mladićeva vojska u Bosni i Hercegovini. Rusija je danas, najkonkretnije, okupator, koji se urinira na naslijeđe svojih predaka, legitimišući se baš kao neofašistička sila 21. vijeka, koja po slobodnom izboru navodno brani sebe, i to granatama uništava ukrajinski narod.
I taj i takav Kalabuhov je Dodikov gost i zvijeda nacionalističke parade, kojom se slave krv, tlo, nekakav rusko-srpski savez i kojom se blate upravo partizani-antifašisti i njihove tekovine. Pa je najbolje zapravo što u ovom nacionalističkom cirkusu niti nema živih partizana, jer bi se odmah u grob vratili kad bi čuli ko i kako ih brani, sve pljujući.
Piše: Dragan Bursać / AJB