Nedopustivo je da ne znamo zašto se sve ovo događa. Ako ne znamo, to je saučesništvo, kaže za Nova.rs Dubravka Stojanović poslije zločina koji su se desili u Beogradu i Mladenovcu.
– Ne samo da se može, nego se i mora objasniti sve što nam se dešava! Tačnije, mora se sve ovo analizirati i govoriti o tome kako smo stigli do ovakve društvene patologije – kaže za naš sajt istoričarka i profesorka na Filozofskom fakultetu osvrćući se na tragedije koje su se desile poslednjih dana u Srbiji, najpre u OŠ „Vladislav Ribnikar“ na Vračaru, a kasnije i u Mladenovcu.
Svih ovih godina, pa i decenija, kako podsjeća Dubravka Stojanović, društveni naučnici su to radili sve vrijeme i ukazivali na dubinske probleme u ovom društvu:
– Tako da smo svi mi spremni da „postavimo dijagnozu“ i predložimo „terapiju“. Samo nas niko nije slušao – odsečna je naša sagovornica.
Srpsko društvo danas ovako opisuje:
– Mi smo kuća obješenog u kojoj se o konopcu šuti. Dakle, ovdje nikada nije došlo do ozbiljne debate o ratovima i zločinima 90-ih. O tome zašto je do tih ratova došlo, kolika je čija odgovornost, kako smo uspjeli da ratujemo četiri puta tokom devedesetih. Ne govori se ni o tome kako smo stigli do potpune dehumanizacije koja je neophodna da bi se na sve te zločine društvo bilo toliko indiferentno, bez ikakvih saosjećanja sa žrtvama. Ratovi su doveli do sankcija, a sankcije do spoja države i kriminala koje je gotovo nemoguće raskinuti. U takvoj situaciji se potpuno raspada društvo, jer kriminalizovana država nameće svoje vrijednosti kao vladajuće i društvo više i ne razlikuje elementarno dobro od zla. Iz toga društvo bira agresivne vlasti, koje sa svoje strane podržavaju i pojačavaju sve društvene patologije na kojima zasnivaju svoju vlast. I isijavaju to zlo sa stranica tabloida i televizija sa nacionalnom frekvencijom, jer je to njihov svijet – smatra Dubravka Stojanović i ukazuje da na sve to dođe još i podatak da smo treća zemlja u svijetu po količini oružja po glavi stanovnika.
Škola nam je, kako ocjenjuje, autoritarna i agresivna, a iz istorije i drugih „nacionalnih predmeta“ sije se zlo i mržnja prema drugima:
– Siromaštvo je veliko, ljudi ne vide perspektivu, anksioznost vlada društvom i to se najbolje vidi po broju ubijenih žena svake godine. To je nepogrješiv pokazatelj bolesnog društva. A sada je došlo do eskalacije i probudili su se mnogi „spavači“ koji su prepunjeni tim zlom s kojim ne znaju šta da urade i počinju da siju smrt – konstatuje Dubravka Stojanović i na kraju zaključuje:
– Nedopustivo je da ne znamo zašto se sve ovo događa. Ako ne znamo, to je saučesništvo.