Od završetka rata u Bosni i Hercegovini država se konstantno suočava sa političkim krizama.
Od 2006. BiH je skoro u neprekidnoj političkoj krizi, krizi institucija, krizi vlasti i tako dalje, Sve to utiče na ekonomiju i standard građana u BiH. Odlaganje donošenja odluka i stalni politički konflikti odražavaju se na investicije, rast i razvoj, kao i na životni standard građana.
Najpraktičniji primjer kako politička kriza utiče na ekonomiju su prošlogodišnji požari. Štete od požara su sigurno bile veće jer helikopteri Oružanih snaga BiH nisu mogli gasiti požar ili su odluke donošene kasno zbog besmislenih političkih blokada. Panedmija i različite mjere su još jednom pokazale kako političke krize mogu uticati ne samo na zdravlje već mogu stvarati i štetne ekonomske efekte.
Ekonomski analitičar Igor Gavran za BUKU kaže kako najdirektnije ekonomske efekte politička kriza i nestabilnost ima na strane investicije, jer odvraća potencijalne ulagače od takve države gdje povrat ulaganja neizvjestan i postoje rizici prepreka poslovanju ili čak sukoba.
“Također indirektno narušava i ukupno poslovno okruženje jer odgađa ili onemogućava neophodne ekonomske i druge reforme koje na njega utiču. U tom smislu se može reci da utiče i na inflaciju i sve ostale nepovoljne pojave jer nefunkcionalna vlast u političkoj blokadi ima i objektivne prepreke u radu, ali i pogodne izgovore za nerad, sto uključuje i antiinflatorno djelovanje (kojeg nema)”, kaže Gavran.
Adnan Smailbegović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije BiH za BUKU kaže kako strani investitori, ali i kupci uvijek gledaju politički situciju u zemlji u koju investiraju ili u kojoj kupuju jer ih zanima da li će njihov kapital biti siguran i stabilan i hoće li iamti problema prilikom isporuke robe.
„Zanima ih da li će doći do nekih političkih neprilika. Takođe i sami kupci ukoliko nabavljaju robu vrlo im je važna politička situacija, da li će sutra zbog nekih običnih blokada puta ili blokada carine, granice, njihova kompanija ostati bez robe koju je platila, koja joj treba i bez koje ne može“, kaže Smailbegović.
Dodaje da cjelokupna politička situacija odbija ozbiljne klijente i to pokazuju parametri.
„Pogledajte nivo stranih investicija u Srbiji, Hrvatskoj, BiH. Vidjećete da je neuporedivo. I što ima investicija kod nas to je reinvestiranje stranih kompanija koje već rade ovdje. Znate kad ste zadnji put ovdje imali kompaniju koja se otvorila. Bili smo prije dan, dva u Konjicu prezentirana investicija Japanaca. I to je jedino što se ja sjećam u zadnje dvije godine, da je otvorena neka fabrika. Imamo priče o Lidlu, ali to je druga stvar. To je trgovina, otvoriće se, ali zatvoriće se 50 malih dućana“, kaže Smailbegović.
Draško Aćimović, ekonomista, ocjenjuje da politička prermanentna kriza kao i odsustvo usklađenih političkih odluka sa ekonomskim strategijama i ciljevima čini Bosnu i Hercegovinu zemljom potpuno nepoželjnom za strane investicije.
“Na svim listama privrednih komora Evrope BiH je na tzv. crnim listama ili listama zemalja koje su rizične za investicije. Nemogućnost političkog dogovora kao i uski krug ljudi koji sebe smatraju stručnim za ekonomsku politiku, a to su uglavnom ljudi koji vode političke partije i smatraju BiH kao svoj politički plijen u kojem mogu koristiti resurse u ličnom interesu, dovelo je zemlju do potpunog siromaštva”, kaže Aćimović.
A politička kriza i njen uticaj na ekonomiju nisu samo nagađanja, već činjenice potkrijepljene brojkama.
“Prema svim svjetskim istraživanjima već godinama je BiH najsiromašnija zemlja Evrope ili jedna od dvije najsiromašnije što pokazuje da osnovni parametar “kupovna moć stanovništva” najbolje oslikava dubinu pada društva u cjelini. Što se tiče termina inflacija mislim da je adekvatnije koristiti termin poskupljenje” jer je inflacija statistički termin koji obuhvata mnogo pozicija, a građanima su osnovne životne potrebe poput hrane komunalnih i drugih usluga poskupile nekoliko puta više od procenta kojim se izražava inflacija”, dodaje Aćimović.
Zbog političke krize BiH veoma rizično tržište za investicije
Dok se vode besmislene “borbe” ko je veći pripadnik etničke grupe iz koje crpi predstavničku moć u institucijama, investitori okreću glavu od BiH. Zemlju sa brojnim resursima i mogućnostima umjesto potencijala predstavljaju politički lideri koji su mahom na crnim listama i pod sankcijama. Sveobuhvatno politička kriza odvraća sve one koji razmišljaju gdje uložiti svoj novac.
Gavran kaže kako možemo pratiti kontinuitet stanja u Bosni i Hercegovini, gdje političku krizu imamo praktično od prvih višestranačkih izbora 1990. pa potom nastavljenu u poslijeratnom periodu sve do danas. Rijetki su bili periodi nešto manje nestabilnosti ili relativne stabilnosti, ali praktično nikada nismo imali punu političku stabilnost, pa tako ni potpuno funkcionalan sistem.
“U ovom istom periodu nikada nismo imali ni povoljno poslovno okruženje, ali se definitivno može reci da smo u samo u kratkim periodima ublažavanja nestabilnosti imali određene reformske procese i pozitivne pomake, a u periodima eskalacije dodatne ekonomske zastoje. Naravno bilo je i perioda poslijeratne obnove i drugih kriza koji su imali svoje efekte, ali politički okvir je presudan za svaku ekonomiju – i u pozitivnom i u negativnom smislu.
Politička stabilnost odnosno rizik političke nestabilnosti je jedan od ključnih faktora procjene rizika svakog tržišta i utiče i na kreditni rejting i na rizik ulaganja i na sigurnosni rizik za turiste i u svakom pogledu utice na ekonomski potencijal i perspektivu”, objašnjava Gavran.
Aćimović dodaje kako svaka politička kriza dovodi do zaustavljanja ili smanjivanja investicija, stvaranja osjećaja straha koji izaziva povećanje cijena radi ostvarenja što veće dobiti u što kraćem vremenskom roku.
“Dovodi do zaustavljanja zapošljavanja i kao jedna od rijetko spominjanih refleksija, dovodi i porasta broja oboljenja, što izaziva i porast rashoda kroz zdravstvene usluge. Mnogi od tih parametara su vidljivi u statistici. Mnogo je razloga zašto politička kriza dovodi do pada ekonomskih parametara i ono što je važno podvući da, dok se ne počnemo boriti ekonomskim programima, a ne ko je šta rekao i sujetama pojedinaca, nece biti nikakvog pomaka na bolje”, prognozira Aćimović.
Političke krize i valutni kurs
Dok se politička kriza u BiH održava na skoro sve aspekte života, BiH ima sreću što ima fiksni valutni kurs. U suprotnom politička kriza uticala bi i pravila haos sa valutnim kursem.
Gavran kaže kako u slučaju država s vlastitom monetarnom politikom politička kriza svakako djeluje negativno i uzrokuje nepovjerenje u nacionalnu valutu pa tako i njeno slabljenje.
“Međutim u slučaju BiH nema nikakvog uticaja na sam kurs jer je in fiksiran. Jedini uticaj je psihološki i može navesti na preusmjeravanje štednje s domaće valute na strane, ali to opet neće uticati na sam kurs dok imamo aktuelni sistem Valutnog odbora. Tek kriza u Eurozoni i EU može uticati na kurs Eura i posljedično KM”, precizira Gavran.
“Što se tiče BiH imamo sreću da postoji stabilni valutni odbor sa fiksnim valutnim kursom jer u protivnom da dođe do prelaska na slobodni kurs, veliko je pitanje do kakvih sve dramtičnih situacija bi to dovelo. Što se tiče drugih ekonomskih parametara teoretski politika i ekonomija bi trebali da se nadopunjuju ili možda jednostavnije rečeno, da je politika u službi ekonomije i građana. Međutim svjedoci smo da nema tog zajedništva u BiH i da političari ne žele da imaju profilirane ekonomske politike u skladu sa ideološkim opredjeljenjima njihovih partija izrađene od ljudi koji to mogu i znaju napraviti”, pojašnjava Aćimović.
Dodaje da se trenutna kriza oko formiranja vlasti Federaciji može iskoristi jednostavnim rješenjem, koje se primjenjuje u drugim zemljama, a to je da se formira ekspertska vlada Federacije koju bi podržali svi.
“Naravno dobila bi i potpise i predsjednika i potpredsjednika Federacije za njeno formiranje i dala mogucnost velikog iskoraka u svim poljima barem na jedan određeni rok uz podršku svih za jasne programe, dok se ne uvede mogućnost vanrednih izbora koji imaju sve zemlje. Vrlo jednostavno, ali i vrlo komplikovano za one koji sebe već vide u foteljama, autima, sa namještenim tenderima, a nažalost oni donose odluku da li će biti dobro njima ili svim građanima”; zaključuje Aćimović.
Bez izlaska iz političke krize, kaže Smailbegović, BiH će se i dalje valjati u ekonomskom blatu.