“Zdravo. Dali ste mi život. Ja sam Ion. Sada, moja je uloga predstavljati vas. Poput ogledala”.
To su riječi kojim se javnosti predstavio “počasni savjetnik” rumunskog premijera zasnovan na vještačkoj inteligenciji.
Vještačka inteligencija, sviđalo se to nekome ili ne, svakim danom sve više napreduje i postaje zastupljenija u svakodnevnom životu. Toliko je ustvari uznapredovala da bi trebala pomoći političarima da bolje razumiju i čuju probleme građana koji ih zastupaju, ako je vjerovati vijestima iz Rumunije.
Premijer te zemlje Nicolae Ciuca nedavno je svom kabinetu predstavio svog novog ‘počasnog savjetnika’, računarskog bota Iona domaće proizvodnje, koji u potpunosti radi na vještačkoj inteligenciji i za kojeg tvrdi da je prvi takve vrste u svijetu.
Kako je premijer Rumunije kazao, Ion bi njemu i njegovim kolegama trebao pomoći da donose bolje odluke, a trebao bi skenirati društvene mreže i informirati vlasti o željama i prijedlozima javnosti.
Zvanični Bukurešt ovu tehnologiju najavljuje kao demokratsku inovaciju koja Rumunima omogućuje da – i svjesno i nesvjesno – utječu na donošenje odluka na najvišim nivoima vlasti, bez čekanja na izbore.
Važna karika
Kako se čini, budućnost je već počela, a vještačka inteligencija bi trebala biti važna karika u kreiranju politika. No, pitanje je koliko je ta vještačka inteligencija nalik onim iz filmova naučne fantastike, koja može razmišljati poput čovjeka i samostalno donositi odluke. Stvarnost je, ipak, nešto drugačija.
Dr. Dinko Osmanković, vanredni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, navodi da je navedeni “savjetnik” ono što se u posljednje vrijeme sve više pojavljuje na tržištu.
“Google Assistant, Amazon Alexa ili Apple Siri su upravo preteče ovih rješenja i u smislu složenosti, performansi, ali i kvaliteti. Ono što je novina je bolje iskorištavanje performansi, uvođenje novih mehanizama učenja i optimizacija u procesu treniranja modela”.
Iako nije upoznat s konkretnim “savjetnikom”, stručnjak za vještačku inteligenciju pretpostavlja da se idejno ne razlikuje od drugih LLM-ova (iz engleskog jezika Large Language Models, veliki jezički modeli) kao što je izuzetno popularni i sve prisutniji ChatGPT.
Ovi modeli uče iz dostupnog znanja, konkretno ogromnog broja tekstova na internetu – novinskih članaka, Wikipedije, poruka na društvenim mrežama i tako dalje. Pored toga, ovi modeli imaju i sposobnost učenja iz interakcije sa ljudima, dakle, kontinuirano tokom svog rada.
“Koliko je ovo valjano rješenje tek trebamo vidjeti. Iz iskustva sa prethodnim LLM-ovima, mislim da će i ovo imati svoj neslavan kraj. Naime, ovisno o sadržaju, ovi modeli mogu biti naučeni na sve i svašta što može biti i veoma negativno i dovesti do neželjenih posljedica. Slična situacija je dogodila sa poznatim ChatGPT-em – nakon početne euforije počeli su izlaziti mnogi problemi etičke prirode”, kaže Osmanković, koji nije jedini skeptičan u vezi upotrebe ovakvih “savjetnika”.
Pristrano donošenje odluka
Posebno zabrinjava to što bi algoritam, koji identificira koji problemi na društvenim mrežama trebaju imati prioritet pri donošenju odluka, sam po sebi mogao biti pristran — što bi rezultiralo pristranim donošenjem odluka.
Kris Shrishak, tehnolog pri Irskom vijeću za građanske slobode, kazao je da Rumune treba informirati i objasniti im kako ovaj alat zasnovan na vještačkoj inteligenciji odabire objave na društvenim mrežama i na osnovu kojih kriterija.
Istaknuo je da bi alat, primjera radi, mogao u prvi plan istaknuti zabrinutost i probleme građana koji su najaktivniji na društvenim mrežama, što ga ne bi nužno činilo reprezentativnim za problematiku većine, odnosno glas manje aktivnih ili onih koji uopće ne koriste društvene mreže se ne bi čuo.
Koliko etičnost odluka vještačke inteligencije može biti sporna govori i činjenica da je ona posebna oblast istraživanja za koju Osmanković vjeruje da će biti sve više interesiranja, kako od istraživača, tako i od krajnjih korisnika.
“Pokazalo se da, iako ovi modeli mogu donositi samostalne odluke, vrlo često te odluke nisu etične što je posljedica toga da se prilikom istraživačkog rada malo pažnje posvećuje tom problemu”.
Vještačka inteligencija vlastima omogućava da obradi ogromne količine podataka u vezi zabrinutosti i problema građana u realnom vremenu, za šta zvaničnici smatraju da nije moguće uraditi bez te tehnologije, te se zbog toga i zalažu za njeno veće korištenje.
AI u politici
Iako rumunski premijer tvrdi da je Ion prvi politički savjetnik zasnovan na vještačkoj inteligenciji, ova tehnologija nije novina kada je u pitanju učešće vještačke inteligencije u javnom životu.
Tako na danskoj političkoj sceni postoji stranka, kako se tvrdi, potpuno vođena vještačkom inteligencijom, koja se namjerava kandidirati na sljedećim generalnim izborima u junu 2023. godine.
Iako takva vijest zvuči više kao PR potez, kako bi se privukli glasovi neodlučnih ili izbornih apstinenata, Milan M. Milosavljević, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Singidunum u Beogradu, specijalni savjetnik za vještačku inteligenciju u beogradskom Institutu Vlatakom te dopisni član Akademije inženjerskih nauka Srbije, ne misli da je “kandidatura” vještačke inteligencije promotivni trik, već da se radi o zakonitosti razvoja zapadnih demokratija koje su se već pretvorile u centralizirane birokratske strukture.
“Od vladanja na osnovu pravila, pa do algoritamske implementacije tog procesa, ne deli nas ni jedan korak, kako je to pokazao razvoj ekspertskih sistema u ranom dobu razvoja veštačke inteligencije. Zbog toga, tehnički gledano, savremeni sistemi veštačke inteligencije pružaju solidnu tehnološku osnovu za donošenje političkih odluka”, kazao je Milosavljević.
Naravno, postavlja se pitanje da li će vještačka inteligencija biti sve više prisutna ako se eksperiment sa Ionom pokaže uspješnim, odnosno da li će biti zastupljenija u donošenju značajnih odluka.
Osmanković ističe da se vještačka inteligencija, na neki način, odavno koristi u tehničkim sistemima u okviru sistema za podršku odlučivanju.
Postoje dva pristupa: prvi je da AI modeli samostalno donose odluke o ponašanju sistema, a drugi je da imaju upravo ovu savjetodavnu ulogu dok bi ekspert (čovjek) imao ključnu riječ u donošenju odluka.
“U ovom slučaju, možemo, koliko god to nekad besmisleno bilo, vjerovati u etičnost ljudi da će donositi ispravne odluke za ljude čijim životima takve odluke upravljaju”.
Uloga tehnologije
Ionovi kreatori se nadaju da će ovog bota zasnovanog na vještačkoj inteligenciji naučiti da proaktivno formulira prijedloge politika koje bi ministri i drugi dužnosnici trebali razmotriti. No ta mogućnost samo rasplamsava rasprave o ulozi vještačke inteligencije u svakodnevnom životu, prije svega u demokratskim procesima.
Kako se obim upotrebe vještačke inteligencije za obavljanje svakodnevnih zadataka sve više širi, vlade širom svijeta se utrkuju u uspostavljanju etičkih protokola za upotrebu AI-ja i procesima donošenja odluka u javnom sektoru, naravno tamo gdje to to uopće dozvoljeno.
Jedna od zabrinutosti je da bi algoritmi na kojim su zasnovane ove vještačke inteligencije mogli početi odražavati postojeće ljudske predrasude, što znači da bi njihovi rezultati također bili zaraženi predrasudama.
Drugi veliki izazov je što bi ovakvi “savjetnici” mogli biti podložni hakerskim napadima, koji bi potencijalno mogli utjecati na kreiranje politika prema željama trećih strana, a ne građana.
Vještaka inteligencija, bez sumnje, već je sastavni dio svakodnevnog života ljudi. Ostaje se da se vidi u kojoj mjeri će biti zadužena za upravljanje životima upravo tih istih ljudi.