Poraz Rusije u Ukrajini dovest će do borbe za prevlast u Moskvi što će otvoriti put nacionalnim republikama i regijama da dođu do nezavisnosti, kaže za Al Jazeeru američki politički stručnjak Janusz Bugajski, viši suradnik vašingtonske Fondacije Jamestown i bivši direktor Istočnoevropskih studija u Centru za strateške i međunarodne studije iz američkog glavnog grada.
Napisao je više od 20 knjiga o zemljama nastalim na području bivših komunističkih država, prošle godine je izdao jednu o mogućem raspadu Ruske Federacije, a bio je i konsultant američkog Ministarstva odbrane.
U intervjuu za Al Jazeeru Balkans ističe kako postoji hitna potreba za suzbijanje subverzivnog ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu, te da se zvaničnici Srbije i bh. entiteta Republika Srpska moraju upozoriti da će ostati bez europskih sredstava ako ne prekinu „korumpirane ekonomske veze sa Moskvom“.
- Prisustvovali ste forumu PostRussia u Briselu krajem januara. Koje su Vaše impresije, da li postoji politička volja za promjene u Ruskoj Federaciji i da li ćemo svjedočiti njenoj disoluciji?
– Forum PostRussia je u odnosu na proteklu godinu porastao jer je došlo do jačanja protivljenja moskovskom režimu među neruskim nacijama [Ruske Federacije] i među regionalistima koji traže samoodređenje.
Premda je većina aktivista koji su bili okupljeni u zgradi Europskog parlamenta u Briselu sada u egzilu, oni održavaju kontakte sa sunarodnjacima i mogu prenijeti stavove javnosti. Oni su predstavljali razne regije, od Kalinjingrada i Ingrije na zapadu, sve do Sahe i Kamčatke na istoku. Impresionirali su me mladost i motivacija mnogih aktivista koji žele pomoći svome narodu da dođe od samoodređenja i nezavisnosti.
Dok rat protiv Ukrajine iscrpljuje ruske resurse, finansije i ljudsku snagu, državna struktura će slabiti, doći će do jačanja borbe za vlast i prilike za raspad hiper-centralizirane moskovske države.
- Prošle godine je objavljena Vaša knjiga Failed State: A Guide to Russia’s Rupture (Propala država: Vodič kroz raspad Rusije). Koliko je realno očekivati da se taj raspad desi mirno i da li će do njega doći uskoro? Koja su Vaša predviđanja kako će taj proces teći?
– Raspad Rusije neće ići jednom matricom, jednim uzorkom, već može sadržavati elemente i sovjetskog i jugoslovenskog scenarija iz 1990-ih. To, također, neće biti jedan događaj, već serija trajnih kriza, podjela, prilika i pobuna. Važno je prisjetiti se kako raspad Jugoslavije nije donio ista dešavanja državama koje su nastale – Slovenija, Crna Gora i Srbija nisu iskusile duge i krvave ratove viđene u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Premda bi neke republike mogle napustiti Rusiju relativno neokrznute, otvoreni sukobi mogli bi izbiti između centra i nekoliko ‘federalnih subjekata’. Svjedočit ćemo i nekim sporovima oko granica i teritorija susjednih republika i regija koje žele biti nezavisne. Stoga je od životne važnosti da aktivisti za nezavisnost komuniciraju, koordiniraju i stvore zajednički front protiv moskovskog imperijalizma i unaprijed planiraju budućnost slobodnu od Moskve.
U nekim slučajevima može doći do stvaranja novih federacija ili konfederacija novonastalih država, bilo da je riječ o regiji Srednja Volga, Sjevernom Kavkazu ili Sibiru.
- Jedno direktno i otvoreno pitanje: da li se raspad Rusije može desiti bez krvoprolića?
– Ukoliko Moskva aktivira ruski etnonacionalizam, to će isprovocirati široki spektar etnonacionalizama širom države i doprinijeti masovnom nasilju. Rasprostranjena ksenofobija, islamofobija i antiimigrantsko raspoloženje mogu potpaliti fitilj koji Moskva neće moći ugasiti.
Moskva može pokušati ponoviti djelovanje Srbije iz 1990-ih i mobilizirati etničke Ruse da izdvoje etnički homogene regije u pobunjenim republikama dok protjeruje neruske stanovnike, ali to će jednostavno ubrzati raspad imperijalističke države. Neke nacionalne republike, gdje se broj etničkih Rusa smanjuje, mogu tražiti punu emancipaciju i državnost, uključujući Sjeverni Kavkaz i Srednju Volgu.
Nekoliko regija Sibira, Urala i Dalekog istoka, gdje su Rusi dominantni, mogu također imati koristi kroz suverenitet i kontrolu lokalnih resursa kao što su fosilna goriva, metali i plemeniti metali, sve što sada Moskva iskorištava kao kolonijalno carstvo.
Dok se pobune budu širile, oslabljeni režim sa rasutom armijom i propalim budžetom neće imati kapacitete da potčini desetke republika i regija koje žele kontrolu nad vlastitim resursima i uspostavu pravog suvereniteta.
- Da li će proces disolucije, odnosno dobijanja nezavisnosti republika, imati podršku u Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama? Da li je Washington uopće spreman za ovaj scenarij i šta Zapad treba u ovom slučaju činiti?
– Nažalost, jako malo političkih lidera Zapada je spremno za scenarij koji se razvija jer i dalje vjeruju kako je Rusija održiva država koja može imati mirni suživot sa svojim susjedima. Washington i Brisel mogu pomoći u pripremama za ruski raspad jasnim istupom koga i šta podržavaju u Rusiji.
Otvorena podrška pluralizmu, demokratiji, federalizmu, građanskim pravima i autonomiji republika i regija može ohrabriti ruske građane pokazavši im kako nisu globalno izolirani. Oni također trebaju informacije koje Moskva suzbija, naročito o prednostima nastanka novih država koje održavaju mirne i plodonosne odnose sa susjedima.
Trenutno, tek nekolicina političara koji gledaju unaprijed se okreće ruskim republikama i regijama i pokazuju kako građani propale federacije imaju budućnost mimo destruktivnih imperijalnih fantazija elite Kremlja.
- Kako vidite razvoj situacije u Ukrajini i koliko će to utjecati na sudbinu Rusije?
– Ovo proljeće će biti ključno u trenutnom ratu. I Rusija i Ukrajina planiraju velike ofanzive i pobjednika će odlučiti operativna strategija, dostavlja neophodnog naoružanja i visoka motivacija jedinica. U sva tri nabrojana polja, Ukrajina ima prednost dok god zapadne države dostavljaju teško naoružanje koje Kijev hitno treba kako bi oslobodio svoju teritoriju, uključujući i regije Donbas i Krim.
Kada Rusija izgubi rat, režim će se naći pod sve većim domaćim pritiskom i borbe za vlast će biti očite između Kremlja i njegovih kritika u vojnim i sigurnosnim krugovima, između rivalskih nacionalističkih i imperijalističkih frakcija, te između Moskve i nezadovoljnih republika i regija.
- Prema Vašem mišljenju, na koji način Zapad može ublažiti ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu?
– Urgentno je potreba koordinirana multinacionalna kampanja kako bi se suzbio subverzivni ruski utjecaj u regiji Zapadnog Balkana. Ovo se mora provesti na raznim nivoima kako bi se razotkrila i eliminirala politička korupcija, prekinuli nedozvoljeni tokovi novca, raskrinkale razarajuće dezinformacije, eliminirala energetska ovisnost, protjerali špijuni i agenti koji se predstavljaju kao diplomati i zatvorile ruske državne institucije kao što je špijunsko čvorište u Nišu koje se predstavlja kao ‘humanitarni centar’.
Dodatno, Beograd i Banja Luka moraju biti upozoreni da, ukoliko ne prekinu svoje korumpirane ekonomske veze sa Moskvom, neće dobivati više novca od budžeta i poreznih obveznika iz Europske unije. Kada se subverzije Kremlja spriječe i prekine srbijanski mini-imperijalizam, Zapadni Balkan će imati daleko bolje šanse za ekonomski razvoj i europske integracije.