Ministarstvo unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska otvorilo je zvaničnu istragu protiv Muharema ef. Štulanovića, profesora na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću, nakon što je na internetu objavljen videosnimak jedne hutbe koje je navodno sporna. U hutbi profesor Štulanović, između ostalog, kaže navodno i ovo: “Ovdje, u džamiji, braćo, a to je surova realnost i mnogih pojedinaca po našim džamijama i džematima, i sa nama sjedi neko ko je pojedinačno baš zbog te genocidne tvorevine koja se okotila i zaživjela tog 9. januara, u vidu genocidne tvorevine RS, dana kojeg oni slave, ostao bez 17 članova najbliže rodbine. Koji se, pazite to, nisu izgubili, kako se to zamumuljeno govori i predstavlja, nego su svi pobijeni i poklani samo iz razloga što nisu bili Srbi.”
Da skratim, Javno tužilaštvo RS-a očekuje od Ministarstva unutrašnjih poslova entiteta Federacija Bosne i Hercegovine da izvrši sve provjere.
Krenimo redom:
Dakle, profesor Štulanović je rekao suštu istinu kada je uperio prst na čovjeka koji je upravo zbog postojanja i ustrojstva RS-a izgubio 17 članova najuže porodice. I, još preciznije, ta osoba, kako reče profesor Štulanović, nije izgubila svoje najmilije, oni su mučki pobijeni i poklani, jer su imali “pogrešno“ ime i prezime. Preciznije, nisu bili Srbiji. I tu je sva istina. A sad najvažnije: efendija Štulanović je nazvao RS “genocidnom tvorevinom“, ali u kontekstu proslave neustavnog i nelegalnog dana RS-a, koja, usprkos etičkim normama, ali i svjetovnim zakonima države Bosne i Hercegovine, slavi i dalje taj nelegalni dan, i to bez bilo kakve kazne.
Proslava dana neustavnog RS može, ali opis RS ne može
Pa onda dolazimo do paradoksa, da će profesor Štulanović možebitno krivično odgovarati po zakonima RS-a, istog onog entiteta koji sam ne poštuje zakone države Bosne i Hercegovine. I ovdje ne treba da padnemo u aporiju, šta je starije – kokoš ili jaje, pošto je zakon, a pogotovo Ustav države Bosne i Hercegovine, debelo iznad entitetskih, kantonalnih i svih drugih zakona. Makar na papiru, jer nam realnost govori nešto drugo.
Pitam ja vas, da li bi profesor Štulanović rekao to što je rekao da nije bilo proslave neustavnog dana RS-a? Naravno da ne bi, jer se upravo efendija Štulanović u svojoj hutbi pozvao na taj dan. Pa vas pitam dalje, a kako će, i ko će, i hoće li iko odgovarati što je ove godine organizovao proslavu neustavnog dana RS-a, i to u vidu vojne parade i zašto neće? Da se poštovao zakon, ne bi bilo proslave dana RS-a, niti bi profesor Štulanović kazao to što je kazao. Ali, realnost je posve drugačija. A realnost nam govori da će se ljudi koji kažu da je RS “genocidna tvorevina“ hapsiti i goniti, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a ne samo u RS-u, i to po proširenom i izmijenjenom Krivičnom zakonu istog tog RS-a. Izmjene Krivičnog zakona, koje su RS pretvorile u Sjevernu Koreju, nikog ne zanimaju bezmalo dvije godine.
Reakcija na Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida
Ja vas moram podsjetiti, ili ćete biti informisati, da je prije bezmalo dvije godine, u julu 2021, na sjednici Skupštine RS-a, a kao reakcija na uvođenje Inzkovog Zakona o zabrani negiranja zločina i genocida, usvojena dopuna izmjene Krivičnog zakonika RS-a po kojem je faktički legalizovan i verbalni, i pojavni, i misaoni delikt u ovom entitetu.
U dopuni izmjena Krivičnog zakona RS-a, između ostalog, piše i ovo:
1 – Ko javno izloži poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republike Srpske, njenu zastavu, grb, amblem ili himnu, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.
2 – Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno na način da se Republika Srpska označi kao agresorska ili genocidna tvorevina ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
3 – Ako je djelo iz stava 2. ovog člana izvršilo službeno ili odgovorno lice ili lice u institucijama vlasti ili organu koji se finansira iz javnog budžeta, kazniće se kaznom zatvora od dvije do deset godina.
Kako postupiti po sjevernokorejskom zakonu u RS-u?
Ovo entitet RS uvodi u porodice država poput Sjeverne Koreje ili putinovske Rusije ili nesamostalne Čečenije, u kojima je sloboda govora, ali i mišljenja i delanja, krivično djelo.
U slučaju Muharema ef. Štulanovića upravo se MUP RS-a poziva na izmijenjeni Krivični zakon RS-a koji sadrži i član “povreda ugleda Republike Srpske i njenih naroda” (član 280a). Za ovo krivično djelo predviđena je i zatvorska kazna.
Da prevedem, profesor Štulanović bi mogao dobiti zatvorsku kaznu od pola godine do pet godina, koja je predviđena izmjenom pod brojem 2. (2 – Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno na način da se Republika Srpska označi kao agresorska ili genocidna tvorevina ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina). I ti po zakonu. Po zakonu istog onog entiteta koji je zatirao sve živo nesrpsko od Bihaća i Krajine do istočne Bosne i Srebrenice.
I da ne bude zabune, prilikom usvajanja izmjena i dopuna Krivičnog zakona RS-a sudjelovali su šefovi svih politički strana sa sjedištem u RS-u koja imaju srpski predznak. Tako je tadašnji prvi čovjek Srpske demokratske stranke Mirko Šarović kazao i ovo: “… Na našu inicijativu je odlučeno da se mijenja Krivični zakon RS-a u odredbama da se kažnjavaju povrede ugleda RS-a. Sankcionisaćemo sve one koji udaraju na integritet RS-a, omalovažavajući je i ponižavajući je…“
Hoće li MUP Federacije Bosne i Hercegovine postupati po sjevernokorejskom zakonu u RS-u?
Uvod za konačno uvođenje verbalnog delikta
Još jednom vas podsjećam to je bilo prije 17 mjeseci i ova tema je prošla ispod radara, jer ili nije bila zanimljiva, ili su mnogi mislili da se njih ne tiče. I tada sam naivno rekao da mi nije jasno kako će to policija i sudstvo RS-a hapsiti stanovništvo po Sarajevu ili Bihaću ili Goraždu? Pa, čini se, vrlo jednostavno: Javno tužilaštvo RS-a očekuje od MUP-a Federacije da “izvrši sve provjere“, kako je navedeno u saopštenju. Što nas dovodi do jednog bitnog pitanja: hoće li MUP Federacije postupati po sjevernokorejskom zakonu u RS-u?
A kako vidimo, sjevernokorejski model funkcionisanja RS-a tiče se svakog građanina Bosne i Hercegovine, na cijeloj njenoj teritoriji. To što o RS-u misli neki imam u Bihaću, ili student u Širokom Brijegu, ili novinar u Banjaluci, ili analitičar u Sarajevu može biti predmet njihovog bivstvovanja u zatvoru. Da, da dobro ste pročitali.
Isljeđivanje imama Amira ef. Mahića u Kozarcu i pokrenuta nova istraga protiv profesora Štulanovića u Bihaću samo su početak gonjenja svih onih koji horski ne misle da je RS jedna divna “republika“, a ne ratna stečevina zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Biljane Plavšić. I to se radi po zakonu koji je šutke usvojen, a bez da se iko od međunarodne zajednice do lokalnih mudraca i počešao i koji se sad realizuje na terenu.
I to je samo početak, i to ne samo proganjanja ljudi zbog izrečenog stava, to je početak i zvaničnog uvođenja verbalnog delikta u ovaj bh. entitet. Jer, kako se čini, novi Dodikov zakon o medijima u RS-u je spreman i samo se čeka amin pa da bude predstavljen u javnosti i usvojen. Po njemu će novinari biti tretirani kao oni u Rusiji ili Sjevernoj Koreji; dakle, ići će u zatvor ili će biti proganjani za svaku napisanu i izgovorenu riječ, a koja ne odgovara velikom vođi.
Da budem posve jasan, suština sramnih odluka vlasti i opozicije u RS-u je fizičko ukidanje ljudskih glasova u RS-u i tortura nad svim ostalim koji ne misle najbolje o ovom entitetu. A kad je uspjela hajka sa imamom Mahićem i profesorom Štulanovićem, proći će sa svima, vjerujte mi.
Umjesto zaključka, gorčina u ustima
Za kraj jedna digresija: kad je Mitropolit Hrizostom 1994. govorio o “oslobađanju Bihaća od islamskih fundamentalista”, misleći na Peti korpus Armije Bosne i Hercegovine i kad je govorio da narod može ostati, ali se mora “kardinalno promijeniti“, što je srž genocidne namjere, nagrađen je najvišim položajima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali i u Međureligijskom vijeću Bosni i Hercegovini i općenito u bh. društvu. Sa druge strane, kad profesor Štulanović, kao islamski teolog, govori o korijenima mržnje i genocidnosti koju su sijali Hrizostom i oni slični njemu tereti se za krivično djelo. Eto apsurda!
Lov je počeo, imami su prvi na listi, nakon njih slijede novinari, profesori, književnici, analitičari – ako ih je ostalo. I Milorad Dodik onda može, nakon teritorijalnog, da zaokruži i ideološko-misaono bivstvovanje svog privatnog entiteta, koji korijen ima u ništenju drugog i drugačijeg. Od 1992. godine do danas, na različite načine.
A vi razmislite kakvo je to ništenje.
Piše: Dragan Bursać / AJB