Učestali primjeri sudskih procesa u BiH gdje biva donesena oslobađajuća presuda, a troškovi suđenja idu na teret budžeta, odnosno građana, urušavaju ionako nisko povjerenje javnosti u pravosudni sistem.
Praksa je ustaljena već godinama – tužilaštva naređuju hapšenja, koja na terenu izgledaju poput akcionih filmova, a onda ne uspijevaju dokazati krivicu optuženih.
Naši sagovornici podsjećaju da je posljednji primjer zabilježen u Banjaluci, gdje je nakon maratonskog procesa, u predmetu “Bobar banka”, optužbi nepravosnažno oslobođena Slavica Injac, bivša direktorica Agencije za bankarstvo RS.
Nju su u martu 2016. godine uhapsili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Nije kriva, rečeno je nepunih sedam godina kasnije u Okružnom sudu u Banjaluci. Branimir Jukić, predsjednik Sudskog vijeća, kazao je da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava. A bude li ova presuda potvrđena, troškovi nisu mali.
Biće to, u najmanju ruku, četvorocifren iznos, s tim što iz Okružnog suda u Banjaluci nisu htjeli da kažu o kolikom je trošku riječ.
“Troškovi postupka biće poznati nakon pravosnažnosti presude”, rekli su za “Nezavisne novine” iz Okružnog suda u Banjaluci.
Novinar iz Banjaluke Vladimir Kovačević smatra da je u pitanju neuspjeh Republičkog javnog tužilaštva, te podsjeća da će to koštati građane Srpske.
“Nevezano za ovaj slučaj, tek onda kada tužioci bilo kojeg tužilaštva počnu odgovarati za svoje neuspjehe na bilo koji način, tada ćemo možda imati i ozbiljnije procese, a onda, u krajnjem slučaju, možda i osuđujuće presude kada je visoka korupcija u pitanju”, kaže Kovačević.
Brankica Spasenić, novinarka iz Banjaluke, ističe da oslobađajuće presude, odluke o nesprovođenju istrage, ali i generalno blaga kaznena politika u koruptivnim krivičnim djelima, ne samo da predstavljaju trošak za sistem, odnosno budžet i građane, nego urušavaju ionako nisko povjerenje javnosti u pravosudni sistem.
“Nijedna reforma pravosuđa, poboljšanje transparentnosti ili slično, ne bi mogli da vrate povjerenje kao što bi to bilo u slučaju oštrije kaznene politike, da ne kažem pravičnih presuda za djela korupcije i zloupotrebe javnog novca. Nesporno je da uvijek treba polaziti od pretpostavke nevinosti bilo kojeg osumnjičenog, pa tako i nosioca javne funkcije, ali smo svjedoci da se kod nas ‘filmska’ hapšenja najčešće završavaju komičnim presudama”, navodi Spasenićeva za “Nezavisne novine”.
Banjalučki advokat Mirko Dabić kaže da, kada sud potvrdi optužnicu, pretpostavka je da postoji oko 50 odsto osnovane sumnje da je neko počinio krivično djelo. U protivnom, kako ističe, sud optužnicu neće potvrditi.
“Najveći je problem to što ljude, na primjer, drže u pritvoru po sedam-osam mjeseci, završi se suđenje i bude oslobađajuća presuda. I to plati država”, ističe Dabić za “Nezavisne novine”.
On ističe da je problem i to što su tužioci zatrpani predmetima.
“Ne bih rekao da se tužilac ne pripremi, ali možda neke stvari previdi, previše vjeruje nekim dokazima, a onda sud kaže da to nije to”, istakao je Dabić.
Nije, očigledno, zadovoljan ni Halil Lagumdžija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH. Osvrnuo se na rješavanje predmeta korupcije i organizovanog kriminala i rekao da ne može biti zadovoljan sve dok ne bude bio dovoljan broj optužnica, te veći broj osuđujućih presuda.
“Znate da je u fokusu javnosti, pravosuđa i Vijeća da napravimo što efikasniji sistem procesuiranja predmeta organizovanog kriminala i korupcije i u tom kontekstu tražićemo od glavnih tužilaca da nam periodično detaljnije podnose izvještaj, da o tom raspravljamo i u kontekstu rasprave da donesemo i određene mjere”, najavio je Lagumdžija.