“Politika Sjedinjenih Američkih Država na zapadnom Balkanu duboko je pogrešna. Ona se temelji na uvjerenju da će se stalnim udovoljavanjem Aleksandru Vučiću Srbija iščupati iz kandži Rusije i okrenuti Zapadu. To se neće desiti”, poručuje iskusni znalac balkanskih prilika, američki univerzitetski profesor Daniel Serwer.
U intervjuu za Politicki.ba on je upozorio na više nego loše poteze zvaničnika iz Washingtona koji bi mogli imati trajne negativne posljedice po ljude na Balkanu.
Kako gledate na sve nerazumniju američku politiku u regionu zapadnog Balkana?
Umirivanje i udovoljavanje Beogradu je svakako na dnevnom redu, kako bi ga se odvojilo od Moskve. Ali to ne daje rezultate i neće ih dati.
Vučić je napravio svoje izbore: autokratija/anokratija (vladavina jednog op.a,) kod kuće, svrstavanje sa Moskvom i Pekingom u inostranstvu uz što više novca i pomoći od Brisela i Vašingtona.
Nije glupo. Ali jeste cinično i neprincipijelno.
Da li oni u Bidenovoj administraciji zaista vjeruju da će ta strategija funkcionirati?
Neki zaista veruju u to, ali je možda važniji faktor intenzivno srpsko lobiranje, koje State Department pozdravlja. Ne provodite godine u Beogradu a da ne progutate malo njegovog narativa…
Ili američki funkcioneri jednostavno ne razumiju sa čime i kime imaju posla?
Oni misle da mogu nadmudriti Vučića i iščupati ga iz sadašnje političke postavke. Volio bih da se to može uraditi. Ali ne može. Njegov interes je da ostane na vlasti neograničeno. On nema interesa da se kvalificira za EU i završi kao Ivo Sanader.
Šta se treba desiti da se Washington probudi?
Najvažnije je suočiti odgovorne zvaničnike State Departmenta sa očiglednom kontradikcijom između njihovog pogleda na Beograd i surove stvarnosti.
Ali sumnjam da će se mnogo toga promijeniti.
Jednom kada krenu pogrešnim putem, teško je navesti zvaničnike da priznaju grešku – oni se boje posljedica po svoju karijeru. Bojim se da nećemo vidjeti promjenu politike dok ne dođe do kadrovske promjene, a ni tada ništa nije sigurno.
Sadašnji zvaničnici nisu pokretali politiku udovoljavanja Beograda na Kosovu i nacionalističkih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Oni su samo agresivnije vodili tu politiku, bez pozitivnih rezultata.
Je li ovo ono što oni (administracija SAD) “mjesečarenje” prema katastrofi?
Nisu oni uvjereni da je katastrofa neizbježna. A nisam ni ja. Ali rizici postaju sve veći sa svakom krizom koja prolazi. Rs i Vučićevi poslušnici na sjeveru Kosova, kao i njegovi opunomoćenici u Crnoj Gori, opasno se približavaju zaključku da se EU i NATO-u može nekažnjeno prkositi. Pobijanje te teze moglo bi biti veoma skupo – toliko skupo da EU i NATO to možda neće htjeti učiniti.
To bi ostavilo odluku o budućnosti u ruke ljudima na Balkanu koji žele demokratiju, vladavinu prava i članstvo u EU. Možda ih je mnogo, ali nemaju puno mehanizama na raspolaganju.