Nizom skupova i manifestacija obilježen je 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ovaj praznik obilježava se u znak sjećanja na istorijsko prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu 1943. godine, kad su postavljeni temelji moderne državnosti Bosne i Hercegovine, promovisana ravnopravnost naroda i poštivanje prava građana. Dan državnosti i dalje se negira u Republici Srpskoj, čije vlasti već godinama u istoj sedmici obilježavaju drugi praznik – 21. novembar, godišnjicu parafiranja Dejtonskog sporazuma. Jedna država, a dva praznika, to je simbolika sadašnjeg trenutka Bosne i Hercegovine. Priču o pozadini negiranja Dana državnosti Bosne i Hercegovine i protivrječnosti u čijem su središtu simbolični datumi i praznici pripremio je Amir Sužanj.
Visoko iznad stalnog, sveprisutnog utrkivanja novinara da sadržaje o Danu državnosti počnu konstatacijom kako se on obilježava samo u jednom dijelu države, koje se svake godine kao ritual ponavlja doslovno od riječi do riječi, stoji istorijska vrijednost tog datuma, koju pojedini politički krugovi već decenijama pokušavaju izbrisati. U vremenu kad se sistemski gaze i razgrađuju vrijednosti bosanskohercegovačkog identiteta, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, kao jedan od najvažnijih simbola zemlje, dijeli njenu sudbinu, a građani ga doživljavaju u svjetlu vremena u kojem živimo.
“Dan je vrlo značajan, historijski za Bosnu i Hercegovinu i ne bi ga trebao nikad zaboraviti onaj ko voli Bosnu.”
“Dan državnosti je za mene nešto jako bitno. Neko vjeruje u ovu državu, neko ne.”
“Meni lično ne, ništa specijalno. Dan sjećanja na nekadašnja vremena kad su ljudi u narodnooslobodilačkoj borbi stvarali nešto što baš nema puno veze sa današnjom Bosnom i Hercegovinom.”
U istoj sedmici, u Republici Srpskoj drugi praznik – 21. novembar, godišnjica parafiranja Dejtonskog sporazuma. Predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović taj dokument vidi kao okvir u kojem zemlja može funkcionisati, ali ne propušta da naglasi uslov, koji stalno ističu visoki zvaničnici iz Republike Srpske – nužno je, kako kaže, vratiti se na izvorni Dejton.
“Vjerujem da bi BiH bila daleko uspješnija zemlja, da bi mogla da živi punim plućima, diše taj kapacitet, koji joj je dao Dejton. On nam je dao dovoljno prostora za mir, dovoljno komocije, dovoljno mjesta da niko nikome ne smeta, a da opet svi zajedno možemo kroz neke mehanizme saradnje, koordinacije, da definišemo zajedničke prioritete.”
Građani u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine i ovaj datum doživljavaju različito, ponekad na način koji je samo preslikan sa visina njihovih političkih predvodnika, a ponekad je sve to obojeno vlastitim iskustvima. Nije teško prepoznati iz kojeg dijela zemlje su ljudi u anketama.
“Mi smo izgubili republiku. Republiku smo imali, sad je nemamo. Imamo protektorat. To nam je Dejtonski mirovni sporazum donio osim što je prestao rat.”
“Luđačku košulju. Zaustavio rat ali, nažalost, nije riješio druge stvari.”
“Uspostavio je mir, što je najvažnije za građane. Sve ostalo je stvar politike i političara ili da koriste kako treba ili manipušu.”
“Život prolazi, nemam pojma čemu više to služi.”
“Dobili nismo skoro ništa. Narod je nezadovoljan svugdje, u bilo kojem entitetu, opštini, bilo gdje.”
I dok je obilježavanje Dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koji je praznik u Republici Srpskoj, uvijek gotovo nezapaženo u drugom dijelu Bosne i Hercegovine, obilježavanje Dana državnosti svake godine izaziva oštre poruke iz Republike Srpske, u prvom redu one u kojima se negira njegov značaj i pravni legitimitet. Taj animozitet prema Danu državnosti išao je toliko daleko da je novoustoličeni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prije nekoliko godina pisao stranim ambasadorima i diplomatama tražeći od njih da ne prisustvuju svečanom prijemu povodom Dana državnosti, tvrdeći da to nije nikakav praznik.
“Dvadeset i peti, kako to žele Bošnjaci, nije Dan državnosti Bosne i Hercegovine… I to je savršeno jasno jer o tome nikada nije donesena nijedna odluka niti je bilo kojim propisom to regulisano.”
Redovno prisustvo najvećeg broja stranih ambasadora, međunarodnih zvaničnika i drugih ličnosti iz inostranstva pokazuje da su Dodikovi pozivi ostali bez odjeka i da diplomatski krugovi poštuju i uvažavaju ovaj praznik, koji za bosanskohercegovačke patriote predstavlja jedan od najznačajnijih datuma u istoriji zemlje jer potvrđuje kontinuitet njene istorijske i političke opstojnosti. To godinama naglašavaju visoki funkcioneri iz Sarajeva, poput člana Predsjedništva Denisa Bećirovića.
“Osporavati Bosni i Hercegovini kontinuitet je Sizifov posao. U posljednjih hiljadu godina naša država je preživjela ono što ne bi mogla nijedna druga i uprkos svemu opstala je. Bosna i Hercegovina je uvijek imala snagu da izdrži i najteže napade i da se prkosno i ponosno ispravi. Ne postoji nijedan razlog da bilo koji građanin ili narod ovaj datum ne doživi svojim praznikom. Ovo nije praznik koji diskriminira, ugrožava ili isključuje bilo koga. Naprotiv, ovo je državni praznik, koji povezuje i afirmira ljudska prava svih građana i naroda.”
Protivteža argumentu iz Republike Srpske da to nije praznik jer u Bosni i Hercegovini ne postoji zakon o praznicima, kako smatraju brojni pravnici, leži u samom Dejtonskom sporazumu, i to onom izvornom, na koji se Dodik svakodnevno poziva. U tom dokumentu precizirano je da se zakoni, koji su važili u Republici Bosni i Hercegovini, po principu kontinuiteta provode do donošenja novih. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić godinama tvrdi da ne postoji nijedan racionalan istorijski ili politički argument zbog kojeg bi vlasti u Republici Srpskoj trebalo da odbijaju ovaj datum kao praznik.
“Kad biste pitali ljude iz Republike Srpske šta konkretno imaju protiv tog dana, ja čisto sumnjam da bi vam iko znao reći sa nekim argumentima koji stoje, bilo koje vrste – političke, istorijske – da imaju nešto protiv s razlogom. To je nasljeđe jedne loše politike, politike koja je pokušala da raskomada Bosnu i Hercegovinu.”
Negiranje Dana državnosti je u Republici Srpskoj odavno poprimilo institucionalne razmjere, a pozadina te stalne političke prakse mnogo je dublja od simbolike jednog državnog praznika. Negiranjem Dana državnosti nastoji se negirati politički kontinuitet zemlje, pojašnjava univerzitetski profesor iz Sarajeva Husnija Kamberović.
“Vladajuća politička elita u Republici Srpskoj čini sve što može da negira postojanje Bosne i Hercegovine kao države. Njihov ključni cilj jeste pokazati kako Bosna i Hercegovina kao cjelovita država nije postojala do 1995. godine, da je ona konstrukt Dejtonskog sporazuma.”
Jedna država, a dva praznika, to je simbolika sadašnjeg trenutka Bosne i Hercegovine. Univerzitetski profesor iz Banjaluke Miodrag Živanović upozorava da su upravo ovakvi simbolični elementi vrlo pogodni za manipulacije političkih krugova kojima se siju podjele u bosanskohercegovačko društvo.
“Sve je napravljeno vještački, tako da bi u bosanskohercegovačkom društvu bile uvijek i na svim nivoima u prvi plan stavljene razlike i suprotnosti jednog, drugog, trećeg naroda ovdje. Naravno, ako je to tako, onda se tu ništa zajedničko ne radi. A trebalo bi pokušati urediti ovu našu malu, lijepu državicu, urediti je tako da u prvom planu bude ono što nas spaja. Ova suluda potraga za vještačkim identitetima, ne samo zbog svojevremenih ratnih događanja, podjela i razdvajanja, događa se, evo, i sa ovim praznicima.”
Ima još jedna bolna dimenzija u ovoj našoj priči o praznicima. U tradiciji svakog ovdašnjeg naroda praznici su vrijeme u kojem se okupljaju ukućani i komšije. A nas je svakim novim praznikom sve manje u kući, a sve više u tuđini. One koji najglasnije dočekuju i zazivaju praznike, ljude koji se vole nazivati vođama naroda, ta poražavajuća brojčana oseka ne samo da ne uznemirava, nego, kako se čini – i ne dotiče.