Narodne kuhinje u Njemačkoj su tražene kao nikad ranije.
Red pred narodnom kuhinjom razvukao se do iza ugla. Od početka rata u Ukrajini on je posebno dugačak utorkom. To je u narodnoj kuhinji u Oberhauzenu “dan Ukrajine”.
Tog dana hranu dobijaju samo izbjeglice iz te zemlje. Među njima se brzo pročulo da se u narodnoj kuhinji može dobiti hrana za simboličan iznos od dva evra. Tako se željelo da se izbjegne da oni koji tu dolaze imaju osjećaj da dobijaju milostinju.
“Na početku rata su za ‘dan Ukrajine’ dolazile četiri porodice, a sada utorkom dolazi 400 do 500 ljudi”, kaže za DW Silvija Vilershauzen, predsjednica udruženja “Narodna kuhinja Oberhauzen”. “Ukupno po hranu sada dolazi dvostruko više ljudi nego prije rata.”
Zamjenik predsjednice udruženja Fridhelm Bever dodaje da se povećava potražnja i kod drugih ljudi. “Porodice zapadaju u probleme jer nemaju dovoljno novca da pokriju sopstvene potrebe ili zato što su ljudi izgubili posao. Mnogi ne mogu izađu na kraj sa rastom cijena.”
Inflacija je trenutno oko sedam odsto. Tako visok rast cijena u njemačkoj nije zabilježen već decenijama.
Sve poskupljuje, a to posebno teško pogađa siromašne. Silvija Vilershauzen kaže: “Korona, izbjeglice, inflacija… Sve to ovdje utiče na naš rad.”
Volonteri koji pomažu u Narodnoj kuhinji u Oberhauzenu teško uspjevaju da zbrinu sve te ljude. Nekada ih je bilo 108, a sada samo 70. Mnogi su odustali zbog korone i nisu se vratili, kaže Vilershauzen.
Zabrinutost zbog rasta cijena
Ponedeljak je dan za sve. Tu smo zatekli i Maika. Kaže nam da ga tako zovemo, svoje pravo ime ne želi da otkrije. “Narodna kuhinja je za mene veoma, veoma važna. Drugačije ne bih uspio da sastavim kraj s krajem”, kaže taj 28-godišnji otac jednog djeteta.
Nezaposlen je i već neko vrijeme dolazi po hranu za svoju porodicu. “Kad vidim koliko rastu cijene strah me je da uopšte nećemo moći s tim da izađemo na kraj. Struja će biti naročito skupa. Već sad moramo da doplaćujemo.”
Maik i svi oni drugi koji dolaze u narodnu kuhinju, to su siromašni ljudi u bogatoj zemlji. Siromašan je onaj čiji je prihod manji od 60 odsto prosječne neto plate. U Njemačkoj je takvih oko 13 miliona. U narodne kuhinje dolaze nezaposleni, penzioneri, samohrane majke i očevi, izbjeglice… A od ruske vojne operacije na Ukrajinu i izbjeglice iz te zemlje.
U Njemačkoj ima oko 950 narodnih kuhinja. Onaj ko može da dokaže da je u nevolji, taj može u humanitarnim organizacijama da dobije hranu, odjeću, higijenske potrepštine. Prvu narodnu kuhinju su u Berlinu pokrenule angažovane žene. Radi se o lokalnim udruženjima koje se finansiraju donacijama u novcu, hrani i drugim potrepštinama. Od države ne dobijaju pomoć. Pomažu im i veliki trgovački lanci koji poklanjaju višak hrane ili hranu s malim estetskim greškama, koja bi inače završila u kanti za smeće.
Kriza narodnih kuhinja
Sistem narodnih kuhinja na granici je održivosti. Prije nekoliko dana na to je upozorio Johen Bril, predsjednik saveza narodnih kuhinja “Tafel Dojčland”.
“Situacija sa narodnim kuhinja je teška kao nikad prije.” Poneki volonteri rade “bez pauze”. Uz to je i sve manje hrane, a nema ni donacija u novcu. Bril zahtjeva od države da se više zauzme za ljude koje ugrožava siromaštvo i da to ne bude prepušteno samo udruženjima volontera.
Uprava narodne kuhinje u Oberhauzenu zadovoljna je zbog toga što se o teškoj situaciji u kojoj se nalaze sve više govori u javnosti.
Istina, još nema nestašice hrane, “ali malo je novca, a i personala”, kaže Fridhelm Bever. I troškovi rastu. Porasla je recimo cijena goriva za vozila kojima se hrana dovozi, a znatno je veća i cijena struje za frižidere.
Ana Ivoninska kaže da joj je utorak najljepši dan u nedjelji. Ta mlada majka je početkom marta sa svoje četvoro djece pobjegla od rata iz Kijeva u Oberhauzen. Bez narodne kuhinje život u tuđini bio bi joj još teži.
Sa svojom najmlađom kćerkom Solomijom, koja ima samo četiri mjeseca, ona ide od štanda do štanda s hranom u prostorijama nekadašnje crkve “Svete porodice”. U sredini je još uvijek oltar. Ovog sunčanog majskog dana kroz šarene prozore crkve prodire svjetlo. Ispod orgulja su volonteri uredili prostor za hlađenje hrane. “Narodna kuhinja je za mene velika podrška”, kaže Ivoninska. I brzo odlazi s četiri kese do sljedećeg štanda da ne bi nestalo svježih začina koje ona voli.
Među redovitim korisnicima narodne kuhinje, kako kaže Fridhelm Bever, nije bilo svađe niti zavisti zbog izbjeglica iz Ukrajine. Samo rijetki su strahovali da će sada zbog izbjeglica oni manje da dobijaju.
A Ana Ivoninska dodaje: “Kada opet – nadam se uskoro – budem u Ukrajini, jedno će mi sigurno nedostajati: simpatični volonteri i odlična ponuda u narodnoj kuhinji u Oberhauzenu.”