Nisam uopće siguran, pogotovo se ne bih smio kladiti, ili nedao Bog ruku u vatru staviti, da je navodna borba Stranke demokratske akcije za suverenu, cjelovitu demokratsku Bosnu i Hercegoivinu, što više od patetične predizborne parole i mamaca za službeno građanstvo i seljaštvo. Nisam, također, siguran da je to ikada bilo drugačije. Sve je bilo krivo, neiskreno u binarnoj shemi koju je nametnuo bošnjački vrh predvođen Alijom Izetbegovićem tijekom rata, da bi spasio državu ili narod. Tačan odgovor je bio i tada i dan-danas: njima je najvažnije bilo spasiti sebe na vlasti.
Suverena i cjelovita BiH je dobra predizborna žvaka, ima jak marketinški potencijal, mnogo veći od novih radnih mjesta, socijalne i zdravstvene politike, Evropske Unije i sličnih smicalica. Ozbiljna države, pravne i demokratske, se ne oktroiraju niti padaju sa neba. Do njih se dolazi u teškom procesu, ozbiljnim radom, izgadnjom institucija, precizno izgrađenim sistemom odgovornosti. Jako lijepu i neodljivu pozivnicu za izgradnju zajedničkih kuća drugim partnerima šalje stranku čijim se najistaknutijim članovima sudi za sva moguća teška krivična djela, od ratnih zločina, privrednog kriminala, podrivanja ekonomske osnovice države, zlopotrebu položaja.
Stranka demokratske akcije se za jedinstvenu i cjelovitu BiH bori i zalaže na podjednako vjerodostojan način na koji gradi pravnu državu i vladavinu zakona, forsiranjem i neuklanjanjem sa funkcija ljudi iz svojih redova koji ne izlaze iz sudskih klupa i policijskih dosijea.
Moglo bi se brojnim primjerima dokazivati da „famozna“ suverena i cjelovita BiH“ nije cilj kojim suštinski teži i na kojem radi bošnjački vrh, nego je sredstvo za osvajanje glasova i trajni ostanak na vlasti. Evo, današnjeg, svježeg primjera za koji se nalazi na portalu koji financira anonimne turske dobrotvore, urednički nadzire SDA. Povodom posjete njemačkog ministarstva vanjskih poslova Annalene Baerbock koja se u Sarajevu srela i sa gradonačelnicima Sarajeva, Mostara i Banja Luke, taj je bošnjačko-patriotski portal „plaho narezilio“, prozvao Njemicu. „Da li bi Baerbock šetala Berlinom s negatorom holokausta, kao što je u Sarajevu sa negatorom genocida“ !?, pita se autor aludirajući da dolazak u Sarajevo Draška Stanivukovića. Da bi ovo pitanje bilo legitimno, i da ne bi u podtekstu imalo tretiranje Sarajeva, ne kao glavnog grada BiH, nego kao ratnog plijena SDA-ovske elite, moralo bi biti konskeventno postavljeno i nekim drugim akterima domaćim i stranim. Samo dan nakon šetnje njemačke ministarstva Sarajevo u društvu troje gardonačelnika, Milorad Dodik je posjetio Tursku, gdje je primljen uz najviše državne počasti, uključujući i susret sa predsjednikom te zemlje Recepom Tayyipom Erdoganom .
Nije gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković kolovođa negiranja genocida u RS, nego je Milorad Dodik. Stoga bi bilo dragocjeno uspostaviti jedinstvene standarde i kriterije. Zašto bošnjački patrioti nisu isto pitanje postavili Erdoganu. „Da li srdačno primio nekoga ko tvrdi da je Turska nad Jermenima počinila genocid, kao što je ugostio Dodika negatora genocida u Srebrenici“ . Oni hrabriji i odvažniji među bošnjačkim patriotima bi pitali turskog lidera, ako Turska nije priznala genocid u Srebrenici, kakva je, onda, razlika između njega, Dodika i Aleksandra Vučića …
Piše: Senad Avdić