”Svaka država je dužna izručiti osobu ili provesti odgovarajući postupak u vlastitoj zemlji, ali ne može se niko praviti blesav poput Srbije, pa biti utočište za ratne zločince”, govori nam Goran Šimić, doktor pravnih nauka i podsjeća na međunarodno pravo.
– Većina zemalja ne izručuje svoje državljane i to nije sporno, ali onda im se sudi u toj zemlji za djelo koje traži druga država. Mi imamo višedecenijsko iskustvo prema kojem osobe sa dvojnim državljanstvima pobjegnu u susjedne zemlje, govori Šimić, ističući da bi se takvim osobama, u postupku, odmah trebao odrediti pritvor, upravo zbog bojazni od bijega.
”UVAŽENI” KORNJAČA
Međutim, bježali su mnogi, većinom u Srbiju u kojoj sada žive i rade.
– Međunarodna zajednica toleriše pasivno ponašanje Srbije kada su u pitanju potjernice koje su izdate iz BiH. Od Karadžića i Mladića, kao eklatantnih primjera, sada imamo i Duška Kornjaču, optuženog za ratne zločine u BiH. Ja da sam kao on pobjegao iz Čajniča, promijenio bih ime i prezime, uradio bih plastičnu operaciju da me nikad niko ne nađe, a on je pod svojim imenom “uvaženi” specijalista u Novom Sadu, kaže Šimić, smatrajući da je situacija takva jer Kornjača u Srbiji ne osjeća nikakvu bojazan ni pritisak da bi ikada mogao biti izručen.
A što bi i osjećao kada Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, izričito kaže da ta zemlja neće nikoga izručivati.
– To nije moguće, svi ti ljudi su državljani Srbije, a BiH želi da mi hapsimo ljude koje nemamo pravo hapsiti. I sporazumi kažu da nema izručenja za ratne zločine između Srbije i Bosne i Hercegovine, kazao je i dodao da zbog toga BiH ne izručuje Nasera Orića, bivšeg komandanta Armije RBiH.
– To je politika, to nema nikakve veze s pravom, nemamo mi šta izručivati Orića, njemu se sudilo i u BiH i na Međunarodnom tribunalu, dva puta je pravosnažno oslobođen za djela koja se spominju u toj političkoj retorici tako da ta priča uopće nije relevantna, a i kad bi bila, uvjetovati vlastitu dobrotu tuđom dobrotom je licemjerno, govori Šimić smatrajući da Srbija nema kredibilitet da traži Orića.
– Kredibilitet da upirete prstom u nekog drugog možete imati samo onda kada vi uradite sve što trebate, ali reći, mi nećemo suditi svojim zločincima zato što vi ne sudite svojim zločincima, e to ne može, istakao je.
Damir Arnaut, državni parlamentarac, podsjeća na to da je BiH sa Srbijom sklopila sporazum o međusobnom izručenju sopstvenih državljana, ali ne i za djela ratnih zločina.
NEISPUNJENA OBAVEZA
– Međutim, ništa formalno-pravno, da citiram Vučića, ne sprečava Srbiju da izmijeni svoje pravne akte ako želi da omogući procesuiranje tih zlikovaca, kao što su SAD omogućile izručenje bivših nacističkih vojnika radi suđenja u drugim zemljama, uporedio je Arnaut kriveći i bh. vlast.
– Da li je Bakir Izetbegović, lider SDA, to tražio od Vučića dok ga je Vučić “tukao u šahu” na Kalemegdanu? Nije. Da li su sadašnji član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i ministrica vanjskih poslova Bisera Turković tražili da posjete naše branitelje koji trunu po srbijanskim zatvorima? Nisu, smatra Arnaut.
BiH je za odbjeglima raspisala potjernice, prema kojima je, govori advokatica Vasvija Vidović, Srbija dužna postupati.
– Međutim, Srbija ih neće izručiti, nije ni dužna, ako je njihovim propisima tako regulisano, kod nas je isti takav propis, državljanin BiH se ne izručuje, pojašnjava.
Vlado Adamović također pojašnjava da uvijek postoji obaveza prema onome što je dio međunarodnih sporazuma.
– Ima obavezu, ali pitanje je da li će je ispuniti. Jedno su potjernice Interpola, a sasvim je drugo provedba postupka za izručenje državljana, zaključio je Adamović.
Dženisa Zukančić/Oslobođenje