U Srbiji je poput bombe odjeknula vijest da je Vladimir Cvijan, bivši generalni sekretar Predsjedništva Srbije za vrijeme mandata Borisa Tadića i nekadašnji član Srpske napredne stranke – mrtav. Nije posve jasno da li je i kada Cvijan preminuo, a misteriju je podgrijala i činjenica da se za Cvijana u medijima nije čulo već dugi niz godina.
Zamjenik glavnog urednika lista “Tabloid” Predrag Popović objavio je na svom blogu tekst koji se temelji na navodnom dopisu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, u kojem se navodi da je VJT 2018. godine isplatio troškove Cvijanove obdukcije Institutu za sudsku medicinu.
Domaći mediji uzeli su ovaj tekst s velikom rezervom, jer je u samom “Tabloidu”, paradoksalno, još 2019. godine objavljeno kako se “već skoro dvije godine u Srbiji vjerovalo da je Vladimir Cvijan ubijen”, ali da se njihovoj redakciji javila osoba koja je otkrila da se on nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Redakcija magazina “Tabloid” uputila je zvaničan upit Insitutu za sudsku medicinu u Beogradu (Deligradska 31), kojim je tražila informaciju i odgovor na pitanje – da li je tokom januara 2018. godine u Institutu obdukovano tijelo Vladimira Cvijana, bivšeg generalnog sekretara predsjednika Srbije Borisa Tadića, zatim potpredsjednika Srpske napredne stranke i narodnog poslanika. Tražili su da im odgovore da li je tijelo obdukovano pod njegovim imenom ili kao NN lice, da li je Više javno tužilaštvo u Beogradu platilo račun i da li je preuzelo nalaz obdukcije.
Vladimir Cvijan rođen je 1976. godine u Beogradu. Diplomirao je 1999, a magistrirao 2004. na Pravnom fakultetu. Od oktobra 2004. bio je angažovan kao konsultant za poslove stručne analize iz oblasti prava za potrebe kabineta predsjednika Borisa Tadića i kao sekretar Pravnog savjeta predsjednika Srbije. U februaru 2008, poslije ponovnog izbora Tadića za predsjednika, Cvijan je imenovan za savjetnika, a obavljao je i dužnost generalnog sekretara Predsjedništva Srbije.
Zbog, prema njegovim riječima, neslaganja oko reizbora sudija, u martu 2010. napušta Predsjedništvo, a već narednog mjeseca pristupa Srpskoj naprednoj stranci. Na listi SNS-a 2012. godine izbabran je za narodnog poslanika.
Vladimir Cvijan napustio je SNS, a 30. decembra 2013. u „otvorenom pismu“ Predsjedništvu SNS-a i Aleksandru Vučiću objašnjava da se u tu partiju učlanio, jer je vjerovao u program i ideju da nikada više neće jedan čovjek vladati Srbijom, “što se nije desilo”.
„Umjesto toga, dobili smo stranku koja u većini gradova ima po više razjedinjenih odbora, smijenjeni su ili po hitnom postupkom izbačeni iz SNS-a svi koji su se usprotivili volji jednog čovjeka. U kampanji smo mnogo toga obećali i skoro ništa nismo ispunili“, ocijenio je Cvijan.
Cvijan u pismu navodi više obećanja koje je SNS davao u predizbornoj kampanji i koja nisu ispunjena, a među njima je i, umjesto slobode medija, „povratak u devedesete, zatvaranje medija i potpuna medijska blokada i satanizacija“.
„Obećali smo fer-izbore – dobili smo batinaše, crne džipove, kupovinu glasova i sve drugo što smo vidjeli devedesetih… Obećali smo slobodno pravosuđe i fer-suđenja – dobili smo montirane sudske postupke protiv svakoga ko drugačije misli, progon opozicije i namještena hapšenja“, smatra on.
„Obećali smo“, naglasio je Cvijan, „da će svako ko je hrabar, imati svoje zasluženo mjesto u Srbiji, a dobili smo predsjednika SNS-a koji se plaši, prijeti svakome ko drugačije misli i progoni mene, moje saradnike, simpatizere i savjetnike.“
Cvijan je smatrao da zbog svega toga SNS nema budućnost i da će mnogi simpatizeri, iskreni članovi i glasači prepoznati potrebu stvaranja nove snage.
„Uvjiek sam spreman da svoja mišljenja i ideje suprotstavim Vučiću pred najširim auditorijumom, ako on to smije“, poručio je Cvijan.
Aleksandar Vučić prijetio je ubistvom svakome ko mu se zamjerio. Počevši od Slavka Ćuruvije, vlasnika “Dnevnog telegrafa”, koji je ubijen za vrijeme bombardovanja. Vladimir Cvijan bio je značajan svjedok zločina Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića.
Izvori “Magazina Tabloid” ukazuju da je Cvijan namamljen u Crnu Goru, da je isporučen Vučiću, a nakon surovog mučenja, Vučić je naredio navijačkim grupama da ga likvidiraju.