Mučilište u Višegradu “Vilina vlas” i dalje na Googleovoj mapi kao lječilište

Banjsko lječilište “Vilina vlas“, pet kilometara udaljeno od Višegrada na istoku Bosne i Hercegovine (BiH), i dalje se na Googleovom pretraživaču reklamira kao mjesto za odmor i relaksaciju, bez pomena da se u tom kompleksu tokom rata u BiH 1992-1995. godine nalazio logor za silovanja i mučenja nesrpskog stanovništva, piše Radio slobodna Evropa (RSE).

Iako je skoro 28.000 ljudi, u posljednjih sedam mjeseci potpisalo online peticiju na stranici Change.org, u kojoj se traži uklanjanje lječilišta iz pretraživača, kao turističke destinacije, Google to nije učinio.

Peticiju je u julu 2020. godine inicirala Amela Trokić, koja je, kako je navela za RSE, bila razočarana time da se nigdje ne pominju stradanja i silovanja koja su se dogodila u tom lječilištu tokom rata u BiH.

– Moja jedna prijateljica objavila je story kako se taj objekat koristi kao lječilište, a ne govori se o tome šta je bilo. Pitala sam se zašto – priča Trokić za RSE.

U “Vilinoj vlasi je, prema izvještaju posebnog Komiteta UN-a iz 1994. godine, tokom 1992. godine silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile i samoubistvo.Prema jednoj od presuda, izrečenih pred Sudom BiH, višegradskom policajcu Željku Leleku, osuđenom i zbog silovanja svjedokinje M.H. u “Vilinoj vlasi”, navedeno je kako je ovaj “rehabilitacioni centar, pretvoren u ženski logor u koji su dovođene žene i djevojčice koje su sistematski maltretirane”.

Amela Trokić je rodom iz Banje Luke, ali je odrasla u Torontu, u Kanadi. Nakon rata u BiH vratila se da živi u Sarajevu. O tome šta je bila “Vilina vlas” i šta se događalo tokom rata u Bosni i Hercegovini saznala je sama.

Najprije je, kaže, ostavljala negativne reviewe kako bi ocjene tog mjesta bile što manje.

– I ja sam stavila loš rejting te su taj dan ocjene pale, ali su sutradan porasle i onda su ti naši reviewi nestali. Onda smo shvatili da algoritam Googlea ne prepoznaje šta je dobro, a šta loše, već smatra da su ocjene lažne, pošto se ne prijavljujemo sa te lokacije. To nije bilo rješenje i palo mi je na pamet da pokrenem peticiju i da što više ljudi sazna šta se dešavalo, ako već nema nekog spomenika u hotelu – priča ona.

U peticiji je upitala Google kompaniju da li bi dozvolili jednaku reklamu ukoliko bi neko odlučio koncentracione logore Aušvic-Birkenau pretvoriti u wellness odmaralište pogodno za “opuštajući vikend odmor”.Nije je, napominje, iznenadilo što Google nije reagovao. Oglasio se, međutim, TripAdvisor, na čiju je adresu upućen zahtjev da se prestane sa oglašavanjem “Viline vlasi” kao turističkog centra.- Nismo u poziciji da komentarišemo bilo šta u vezi s historijom ovog objekta. Bilo koji objekat koji je u skladu s našim pravilima može biti promovisan na stranici. Mi ne uklanjamo smještajne kapacitete ukoliko rade – navodi se u odgovoru koji u ime tima za podršku TripAdvisora potpisuje Linard.

Gosti ne znaju da spavaju u mučilištu

– Ne postoji mjesto ni soba u hotelu ‘Vilina vlas’, a da nije mjesto zločina. Jedino su okrečili i dušeke promijenili. Imate svjedočenja preživjelih onoga šta se dešavalo od recepcije, bazena, podruma, pa do soba – kaže za RSE Bakira Hasečić, predsjednica udruženja “Žena žrtva rata”, koje okuplja žene silovane tokom rata u BiH.

Bakira je i sama tokom rata silovana u Višegradu. Smatra kako je zbog žrtava, ne samo žena, već i muškaraca, koji su u tom hotelu bili mučeni i zlostavljani, najmanje što se moglo uraditi postavljanje spomen-ploče.

– To bi bila satisfakcija za žrtve, čime bi se pokazala i saosjećajnost. Mnogi koji dođu ne znaju da spavaju u sobama i krevetima na kojima je izvršeno masovno silovanje i ubistva – smatra Hasečić.

Hotel “Vilina Vlas” tokom rata bio je sjedište paravojne formacije “Beli orlovi” na čijem je čelu bio Milan Lukić, osuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine u Višegradu.

U presudi Mitru Vasiljeviću, koji je bio jedan od Lukićevih vojnika, u “Vilinoj vlasi” su “držali zarobljene muslimane i mlade muslimanske žene”, te da je “korišten kao zatočenički centar”.U taj zatočenički centar tokom 1992. godine, mjesec dana je dovođena Ramza Nišić. Imala je 22 godine kada su je iz Višegrada prvi put doveli pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) u “Vilinu vlas”. Nikada ranije, kaže za RSE, tu nije bila.- Ne gledamo mi to svi jednako. Poslije rata u tu ‘Vilinu vlas’ dolazili su ljudi koji nisu ništa preživjeli i idu tamo da uživaju i liječe se. To će postati samo banja i lječilište kad nestanu ljudi koji pričaju – smatra Ramza, te dodaje da nema šta očekivati od Googlea”, ako ni u BiH nisu spremni prihvatiti ono što se dogodilo, uprkos sudskim presudama.

O historiji “Viline vlasi” ne govore u RS-u, jednom od dva bosanskohercegovačka entiteta u kome se ovaj hotel i nalazi.

Pored toga što se nigdje ne navodi da je “Vilina vlas” na bilo koji način bila poprište zločina, niti postoji bilo kakav spomenik ili tabla koja bi o tome obavijestila goste, ovaj se hotel nalazi se na spisku ugostiteljskih objekata u kojima građani RS-a mogu da potroše turističke vaučere. Njih, kao jednu od mjera pomoći turističkom sektoru zbog pandemije korona virusa, dodjeljuje Ministarstvo trgovine i turizma RS.

Iz kompanije Google nisu odgovorili na upite RSE o tome planiraju li ukloniti pretragu za “Vilinu vlas” u kojoj se ona reklamira kao mjesto za odmor, ali ni na pitanje kakva je politika te kompanije kada je riječ o reklamiranju i glorificiranju mjesta na kojima su se dogodili ratni zločini.

Upite je RSE slao u januaru 2021. i septembru 2020. godine.

– Kad sam pokrenula peticiju, znala sam da će teško to da se desi, ali sam očekivala da će barem biti neki disclaimer (odricanje odgovornosti, prim. red.) koji bi ljudima objasnio šta se tu desilo, pa neka ljudi sami odluče hoće li odsjesti tu – kaže Amela Trokić.

Svjesna je, napominje, baš kao i Ramza Nišić, da ni unutar zemlje ne postoji prihvatanje onoga šta se dogodilo u tom hotelu.

– Nakon peticije najavljeno je da će ‘Vilina vlas’ biti renovirana novcem poreskih obveznika. U RS-u troše i novac Bošnjaka, moje porodice koja i danas živi u Banjoj Luci, da obnove centar u kojem ne žele ni da obilježe ničim šta se tu desilo. I zašto bi Google tu intervenisao? – pita se Trokić.

O tome šta se događalo ratnih godina u ovom hotelu potvrdio je i “Amnesty International”. Naveli su da su dokazi o silovanjima i otmicama u hotelu “Vilina vlas” vjerodostojni.

– Veliki broj nevladinih organizacija, takođe je dokumentovao svjedočenja žrtava koje tvrde da su ih silovali pripadnici paravojne grupe pod komandom Milana Lukića. “Amnesty International” je 1993. godine dokumentovao dva slučaja silovanja djevojčica u ‘Vilinoj vlasi’ od pripadnika ‘Belih orlova'”, navodi se u saopćenju objavljenom u julu 2009. godine.

Ujedinjene nacije procjenjuju da je najmanje 20.000 žena bilo izloženo seksualnom nasilju tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mnoge od njih nikad nisu dobile potrebnu medicinsku, psihološku i financijsku podršku.

Haški tribunal označio je seksualno zlostavljanje kao ratni zločin prvi put na suđenju Dušku Tadiću, za zločine na području Prijedora. Pred ovim sudom je za zločine seksualnog nasilja osuđeno više od 30 ratnih zločinaca.

Na sudovima u BiH, od 2004. godine, za iste slučajeve osuđeno je više od 130 izvršitelja zločina, a u postupku je još oko 200 slučajeva koji se odnose na seksualno nasilje. Gotovo dvije trećine osuđenih dobilo je tri do pet godina zatvora, pokazuju podaci nevladinih organizacija.

Ratna dešavanja i zločini počinjeni u Višegradu, doveli su i do značajne promjene strukture stanovništva.U ovom istočnobosanskom gradu 1991. godine, prema popisu stanovništva živjela je više od 21.000 stanovnika, od kojih su 63 posto bili Bošnjaci, a 31 posto Srbi.Posljednji popis stanovništva iz 2013. godine pokazao je kako se broj stanovnika u Višegradu prepolovio, te da ih tu sada živi oko 10.000.Nacionalna struktura nakon ratnih dešavanja od 1992-1995. godine je potpuno izmijenjena.Trenutno u Višegradu živi deset hiljada stanovnika manje, deset posto je Bošnjaka i 87 posto Srba.