Dan uoči odlučujuće sjednice stranačkog Predsjedništva, proključala je atmosfera u SDP-u: jedan od najbližih, a upućeni kažu i najodanijih saradnika predsjednika Nikšića Zukan Helez povukao se s čela Kadrovske komisije i otvorio novi front protiv aktuelnog predsjednika Nermina Nikišća.
Čelnik SDP-a Nermin Nikšić već se dulje vremena nalazi pod pritiskom najbližih saradnika da sazove vanredni kongres SDP-a i otvori ozbiljnu debatu o stvarnim uzrocima izbornog kraha SDP-a na lokalnim izborma u novembru 2020. godine.
Socijaldemokratska partija je na lokalnim izborima u novembru 2020. godine pretrpjela pravi brodolom: osvojila je oko 40.000 glasova manje nego četiri godine ranije, a najveći pad pretrpio je u svojim tradicionalnim uporištima – u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu.
Prvi put nakon rata, SDP u Sarajevskom kantonu nije osvojio niti jednu načelničku poziciju, a po ukupnom broju osvojenih glasova, pao je tek na četvrtu poziciju, iza SDA, NiP-a i Naše stranke!
U najmnogoljudnijem, Tuzlanskom kantonu, SDP je osvojio oko 27 hiljada glasova, što je skoro 21 hiljadu glasova manje nego na lokalnim izborima 2016. godine.
Dramatičan pad podrške SDP-u u Tuzlanskom kantonu posljedica je dubokog raskola nakon parlamentarnih izbora 2018. godine, kada je grupa nezadovoljnih SDP-ovaca, predvođena Enverom Bijedićem, osnovala novu stranku pod nazivom Socijaldemokrati BiH (SDBiH). Za samo godinu dana, novoosnovana partija lijeve orijentacije u Tuzlanskom kantonu uspjela je izgraditi solidnu infrastrukturu i pozicionirati se kao treća partija po snazi, iza drugoplasiranog SDP-a i prvoplasirane partije SDA.
Bijedićevi Socijaldemokrati uspjeli su osvojiti više od 20 hiljada glasova te jednu načelničku poziju (u Lukavcu), dok im je druga (u Kladnju) izmakla za svega 120 glasova!
Prije četiri godine, SDP je u Tuzli osvojio pet načelničkih pozicija, a na izborima 15. novembra prošle godine jedva tri.
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić odupirao se sazivanju vanrednog kongresa, svjestan činjenice da bi se, u tom slučaju, sasvim sigurno postavilo pitanje i njegove odgovornosti za izborni krah. Nije tajna da se u SDP-u već dulje vremena formiraju liste potencijalnih kandidata za stranačko prijestolje, na kojima, navodno, najbolje kotiraju tri imena: Jasmin Imamović, Denis Bećirović i Zukan Helez.
Svjestan opasnosti za svoj položaj, Nikšić je namjeravao problem riješiti smjenom nekoliko čelnika kantonalnih odbora i uvođenjem povjereništva, ali sapleo se već na prvom koraku. Opravdano je predložio smjenu Damira Mašića, predsjednika Kantonalnog odbora Sarajevo, ali je po svaku cijenu odlučio zadržati predsjednika KO Tuzla Dževada Hadžića, pod čijim je vodstvom tuzlanski SDP ostvario najlošije izborne rezultate nakon rata. Hadžić je stvarni kreator nedavno uspostavljene koalicije SDP-a i partije presuđenog kriminalca Mirsada Kukića PDA.
Uz sve to, Nikšić ima i neriješen problem sa predsjednikom Glavnog odbora SDP-a Sašom Magazinovićem, koji je neposredno nakon lokalnih izbora, u znak protesta, podnio neopozivu ostavku.
Magazionović je jedan od brojnih članova stranačkog rukovodstva koji smatraju da bi napokon na čelo SDP-a, kao vodeće multietničke partije u BiH, prvi put u posljednjih tridesetak i kusur godina, trebao doći neko iz reda Srba ili Hrvata.
Sva će se ova pitanja otvoriti sutra na sjednici Predsjedništva SDP-a, ali je malo vjerovatno da će se ijedno riješiti u duboko podijeljenom partijskom rukovodstvu i uzavreloj atmosferi.
A.M./ Slobodna Bosna