Čime se baviti u državi poput Bosne i Hercegovine i živjeti bez mnogo stresa, kako dolikuje čovjeku? Inženjeri su bez posla, medicinari i mnogi drugi (ako već nisu otišli van granica zemlje) štrajkuju, dok svaka privatna investicija u zemlji u kojoj vladaju nepotizam i korupcija nosi visok stepen rizika od kraha.
Odgovor je valjda jasan i zove se – politika.
Ginekolozi, defektolozi, inženjeri, K-1 borci, hrvači, agronomi, umjetnici, pjevači, arhitekte…, svi su se ujedinili da kroz zajedničke institucije ili vlasti nižih nivoa poprave društveno-ekonomsku krvnu sliku i građanima uljepšaju živote. Ili, ako pogledamo pregled njihovih primanja, to učine makar za sebe, kada je već država u takvom stanju – dugotrajnoj kliničkoj smrti.
Šta se onda može očekivati? Odlična zarada, sigurnost, ne previše posla, obilje blagodeti u svakom mogućem smislu (bonusi, dodaci, članstva u kojekakvim nadzornim, upravnim i drugim odborima…) i lagodan život dostojan prelijepe zemlje kakva je Bosna i Hercegovina. Makar tako govore činjenice.
Predsjedništvo BiH zaradi devet puta više od Vučića
Ukoliko krenemo od vrha, prema istraživanju iz 2018. godine, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine u gornjem su dijelu primanja u balkanskim zemljama, a njihovih oko 9.000 eura ukupne mjesečne zarade (oko 3.000 po članu Predsjedništva) tri puta je više od plate, recimo, Boruta Pahora.
Premijer mnogo razvijenije i posloženije države EU-a kakva je Slovenija ima za svega nekoliko stotina eura viša primanja od jednog člana Predsjedništva BiH, što izlazi iz okvira logike, tim prije što prosječna plata u Sloveniji u 2019. iznosi 1.108 eura, gotovo tri puta više nego u BiH.
Pahor je u to vrijeme, prema ličnom imovinskom kartonu, imao platu od oko 3.322 eura, samo oko 300 više od pojedinačnih plata trojice članova Predsjedništva BiH, na čija se primanja potroši čak devet puta više nego što Srbija, prema zvaničnim podacima, izdvaja za platu predsjednika Aleksandra Vučića, koja jedva da prelazi 1.000 eura!
A ako govorimo o ministrima, njihova zvanična primanja u Vijeću ministara kreću se od 2.300 do 2.500 eura, predsjedavajući zarađuje malo više od toga, dok se, ako ćemo pogledati podatke koje objavljuje Centar za istraživačko novinarstvo BiH iz zvaničnih izvora, ipak najviše isplati biti parlamentarac. Uz platu koja nerijetko nadmaši ministarsku, parlamentarni zastupnici ne moraju bukvalno ništa, pa čak niti doći na ono malo godišnjih sjednica, a plata i svi benefiti koji dolaze uz nju (bonusi, dodaci, službene ovlasti…), ne samo da ne dolaze u pitanje, već, kako pokazuju podaci, rastu iz godine u godinu. I još mogu, bez ikakvih posljedica, raditi na destrukciji zemlje koja im to daje.
U prosjeku, plata parlamentarca na državnom nivou kreće se od 2.500 do 3.300 eura, gotovo duplo više nego u Srbiji.
Parlament unosniji od ginekologije
Stoga ne treba da čudi zašto je član Stranke demokratske akcije Halid Genjac karijeru u ginekološkoj citologiji još 1996. odlučio zamijeniti političkom. Prema podacima CIN-a, on je još 2002., kao delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH (DN PSBiH) imao prijavljenu platu od oko 1.700 eura. Znači prostom računicom, za četiri godine, preko 80.000 eura. Već u narednom zastupničkom mandatu od 2006. do 2010. prijavio je preko 2.300 eura, uz još 380 dodataka, da bi zarada u sljedeća dva mandata nastavila blago rasti do sadašnjih 2.400 eura, ne računajući dodatke. Prosta računica kaže da, ako bismo sve to sabrali i pomnožili, Genjac je od 2002. do danas, prema podacima iz baze podataka CIN-a, od svog parlamentarnog angažmana inkasirao preko 479.000 eura, uz blage devijacije. Prevedeno na bosanski jezik, preko 950.000 konvertibilnih maraka.
Sadik Ahmetović, koji je nakon 27-godišnje lojalnosti partiji u 2017. izbačen iz SDA, te se priključio Nezavisnom bloku, u politiku je ušao sa backgroundom u vidu magisterija na temu „Povezanost edukacijskog i društvenog statusa osoba sa opterećenjem sluha na području BiH“, a lako se može zaključiti i zašto. Kao zastupnik u Predstavničkom domu PSBiH od 2006. do 2009. imao je platu od 2.500 eura, a od 2014. do 2018. oko 2175, uz 580 eura dodataka. Ako se tome doda i oko 2.000 eura sa dodacima od oko 50 eura, koliko je zarađivao od 2009. do 2012. kao ministar sigurnosti BiH, lako je zaključiti da bi taj novac zaista bilo teško zaraditi bavljanjem problematikom osoba sa opterećenjem sluha.
Da je unosan i lokalni politički angažman, svjedoči primjer Hasana Ajkunića, profesora mehaničke tehnologije, koji je tri puta osvajao mandat načelnika Bugojna, te za to vrijeme imao platu koja se kretala od 1.100 do preko 1.600 eura, uz nezaobilazne dodatke.
Unosan i lokalni angažman
Inženjer strojarstva iz Mostara Ljubo Bešlić, kadar HDZ-a, od 2003. godine praktično vlada haotičnim gradom na Neretvi. Kao gradonačelnik, počeo je sa platom od 830, a sada mu ona iznosi preko 1.500 eura.
Njegov stranački kolega Mato Zovko vlada Žepčem od 2002., gdje kao načelnik prima platu od 1.900 eura, nešto više od zeničkog gradonačelnika Fuada Kasumovića, koji je posao u rudarstvu zamijenio politikom. Kasumović je kao zamjenik ministra finansija BiH imao platu od oko 2.200 eura, uz 270 za topli obrok i odvojeni život, a kao gradonačelnik Zenice, prijavio je platu od preko 1.500 eura.
Jasmin Imamović iz SDP-a je kompletnu političku karijeru gradio na području Tuzle. Posljednja prijavljena plata na mjestu gradonačelnika iznosi mu 1.700 eura, uz dodatak od dodatnih 70 eura.
Njegov stranački kolega Damir Hadžić je kao načelnik sarajevske Opštine Novi Grad prijavljivao platu od 700 (od 2000. do 2004.) pa do 1.800 eura (2008.–2012.), a dvogodišnji izlet na poziciju ministra prometa i komunikacija BiH krunisao je platom od oko 2.300 eura. Nakon što je optužen za zloupotrebu položaja i ovlaštenja, izašao je iz politike i posvetio se obavezama direktora Euroherc osiguranja.
Željko Komšić je od 2014. do 2018. kao zastupnik u PD PSBiH imao platu od 2.300 eura, uz dodatak od 420 eura, no, ipak manje nego što je ranije u dva navrata imao kao član Predsjedništva BiH (oko 2.650 eura).
Njegov sadašnji kolega iz Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, kao zastupnik u PD PSBiH od 2010. do 2014. zarađivao je oko 3.000 eura.
Presudio zov politike
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je kao zastupnik, predsjednik kluba SDA i predsjedavajući Delegacije PSBiH u Vijeću Evrope zarađivao ukupno 2.800 eura, a imao je sličnu zaradu i kao član Predsjedništva BiH (od 2010. do 2014.) i predsjedavajući Doma naroda PSBiH.
Kao i Izertbegović, Denis Zvizdić dobar dio života posvetio je izučavajući arhitekturu, ali u izboru karijere presudio je zov politike. Ovaj kadar SDA je kao premijer Vlade Kantona Sarajevo od 2003. do 2006. imao prijavljenu platu od 1.300 eura, kao predsjedavajući Skupštine KS-a ukupnih 1.900. Kao predsjedavajući Vijeća ministara, prijavio je oko 2.500 ukupne mjesečne zarade, dok je ranije, kao zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH zarađivao oko 2.200.
Senaid Memić, jedan od osnivača SDA i vlasnik doktorata sa Poljoprivrednog fakulteta, mjesto direktora za logistiku Military Professional Resources, koje je držao od 1997. do 2006. zamijenio je unosnijim političkim angažmanom. Kao dopredsjedavajući Općinskog vijeća Ilidće od 2004. do 2011. je zarađivao oko 1.800 eura, a kao načelnik od 2011. do 2016. načelnik oko 2.800.
SDP-ov Damir Nikšić je preko niza funkcija došao do mjesta predsjednika Vlade FBiH, gdje je od 2011. do 2014. zarađivao oko 1.800 eura, dok mu je kao zastupniku u PD PSBiH na račun na mjesečnom nivou stizalo gotovo 2.700 eura.
Mladen Ivanić je kao predsjedavajući/zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH od 2007. do 2014. zarađivao oko 2.500, kao delegat u DN PSBiH 3.500, a kao član Predsjedništva BiH od 2014. do 2018. gotovo 3.000 eura.
Igor Crnadak se u ranoj fazi karijere bavio novinarstvom, čak je radio i za Glas Amerike, ali nije odbio zov politike, pa je tako kao zamjenik ministra odbrane BiH od 2007. do 2010. prijavljivao platu od 1.900, a kao ministar vanjskih poslova zarađuje ukupno 2.300 eura.
Bolje biti zastupnik nego ministar
Lider HDZ-a Dragan Čović je u periodu od 2010. do 2014. kao zastupnik zarađivao 2.900 eura, uz fakultetski dodatak od 420, te 530 eura na ime mjesečne naknade za 2013. Kao član Predsjedništva BiH od 2014. do 2018. zarađivao je gotovo 3.400 eura.
HDZ-ova Borjana Krišto je u političkoj karijeri bila zastupnica u PS PDBiH (plata 2.200 eura), predsjednica entiteta FBiH (plata od 1.500 do 2.150 eura), delegat u Domu naroda PSBiH (2.500 eura), zastupnica i zamjenica predsjedavajućeg PS PSBiH (2.900 eura ukupne mjesečne zarade), te zastupnica i predsjedavajuća PD PSBiH (2.850 eura).
Jerko Ivanković Lijanović, u čijoj biografiji stoji da je završio Poljoprivredno-prehrambeni školski centar u Sarajevu, većinski je vlasnik kompanije Lijanovići d.o.o. Njemu još traje suđenje po optužnici za utaju poreza, a ranije je kao zastupnik u PD PSBiH (2006.-2010.) zarađivao oko 2.900 eura, a kao federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, imao je 2.000 eura.
Najveća zarada Sredoja Novića, SNSD-ovog zastupnika u DN PSBiH, iznosila je 2.900 eura, više i od plate koju je primao kao ministar civilnih poslova BiH – oko 2.500 eura.
I tako dalje…
I uz sve to, treba napomenuti da se sve ove brojke, dostupne na stranici Centra za istraživačko novinarstvo, odnose samo na plaće i dodatke. Dakle, nije uračunato ništa od nadzornih, upravnih i ko zna sve kakvih odbora i pozicija koje idu uz benefite političkog angažmana u BiH, u kojoj se prosječna plaća u avgustu ove godine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, popela na – 470 eura.
Izvor: Al Jazeera i CIN