Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini bit će upriličeni 15. novembra 2020. O kandidatskim listama političkih stranaka, političkim kampanjama, i općenito o političkom stanju u našoj zemlji, analizu za naš portal napravio je prof. dr. Enes Osmančević, komunikolog i vanredni profesor na Univerzitetu u Tuzli.
Primijetio je da političke stranke ususret aktuelnim izborima propagiraju populizam i klijentelizam, što se može vidjeti na osnovu kandidatskih listi, na kojima, tvrdi Osmančević uglavnom “dominiraju amaterizam i diletantizam”.
– Imamo masere, sportiste, pjevače, influenserke… Dakle, potpunu estradizaciju politike i imamo ljude koji možda imaju neki rezultat, koji su možda i dobre osobe, ali njihove kompetencije za bavljenje politikom se ne vide.
Pitanje je da li su oni uopće kompetentni da razumiju politiku, da se koriste političkim sredstvima i da politički predstavljaju ljude koji za njih glasaju. Vidimo da su stranke zapravo bezidejne, da nemaju, odnosno nisu uspjele odškolovati podmladak politički. Umjesto da stranke nude nove ljude, oni ljude i sa viših pozicija i nivoa vlasti kandiduju na lokalnim izborima. To je potpuno neshvatljivo, i to pokazuje da se stranke samo vrte u istom krugu ljudi koji predstavljaju neku vrstu stranačkih oligarhija – ističe Osmančević.
S druge strane, dodaje profesor, na kandidatskim listama su ljudi koji potpuno nespremno ulaze u politiku.
– Oni nemaju dovoljno znanja o politici, nemaju iskustva, i pitanje je onda kako će se snaći u toj političkoj džungli kakva vlada u BiH. Tako da nažalost ne možemo biti optimisti glede strukture kandidata i novog kvaliteta – i ljudskog resursa i ideja, koje se u nedostatku tih ideja kompenziraju viškom asfalta koji se posipa po našim kasabama. Što manje ideja političkih, to više asfalta aktuelni načelnici izručuju po ulicama, po kaldrmama, i to trošeći naš novac za svoje privatne političke kampanje – objašnjava Osmančević.
Smatra da je politička kultura i komunikacija BiH na jako niskom nivou, da je malo onih koji to uočavaju i upozoravaju na anomalije, dok “politika taj izostanak kritike koristi vrlo vješto, na našu opću nesreću i svoje opće zadovoljstvo”.
– Ovo je bila moja propovijed. Kad bih bio hodža, to bi bila hutba, a kad bih bio pop, ovo bi bila misa – zaključuje Osmančević.
Upitali smo ga i kakvu izlaznost na izborima očekuje.
– Ne očekujem da će se izlaznost promijeniti u nekom ozbiljnijem procentu. Dakle, imamo situaciju da je puno ljudi otišlo, pobjeglo iz BiH, govori se dakle potpuno o depopulaciji. To je nešto što naša politika i statistika teško uočavaju, oni naime nemaju za tu vrstu ni intelektualnog ni moralnog kapaciteta da uoče nesreću ljudi, ono zbog koga i čega ljudi bježe, a to je možda i razumljivo jer ljudi bježe zbog njih – zbog tih loših politika.
S obzirom na to da stranke nemaju ideja, da nemaju kandidata, oni će se grčevito boriti da ljudi izlaze na glasanje. Dakle, angažirat će se vozila, taksisti, huškači, agitači, razne vrste stranačkih doušnika koji će ljude, htjeli to oni ili ne, izvoditi na glasanje. I to je zapravo jedan način koji dugo traje uz naravno onu kupovinu glasova, s tim da ta cijena glasa rapidno pada u uvjetima sveopćeg siromaštva. Dakle, ne očekujem neku bitniju promjenu postotka izlaznosti na biračka mjesta – odgovorio je Osmančević.
Političkim strankama i njihovim kandidatima nije želio ništa poručiti, jer…
– Šta god bih im poručio, oni to svakako neće slušati. Oni imaju svoje političke, vjerske autoritete, etničke, folklorne, nacionalne, ideološke itd. Politika je davno ovdje prestala biti disciplina koja se bavi intelektualnim argumentiranjem, izgubila je tu intelektualnu dimenziju. Ovdje se politika poima kao neka vrsta religije. Dakle, bitno je da su ljudi pravovjerni, i da vjeruju tim svojim idolima ili nametnutim autoritetima. Tako da pričati o nekoj kritičkoj svijesti, o nekom političkom prosjećivanju u ovom trenutku, nema baš puno smisla. Ovo je ponio vrag, a gdje će ga ostaviti, to ćemo tek da vidimo – kaže Osmančević.
Izvor: Faktor