Djeca Liplja, koja i četvrtu sedmicu štrajkuju i ne idu na nastavu zbog nemogućnosti izučavanja bosanskog jezika, pisala su visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini Valentinu Incku.
U nastavku u cijelosti donosimo pismo djece Liplja:
– Cijenjeni gospodine Inzko,
Srdačno Vas pozdravlja grupa školaraca iz Liplja. Dok sva druga djeca naših godina već nekoliko sedmica idu u školu, mi smo jos uvijek izolirani od ostalih i željno iščekujemo da neko nama i našim iscrpljenim roditeljima pruži pravo rješenje i izlaz, pa da i mi konačno sjednemo u školske klupe. Svi smo uzbuđeno čekali prvi dan škole, sa već spremnim ruksacima, pernicama i sveskama.
Roditelji su nas spremali za školu u novim uslovima, pričali nam o malim junacima što će u ovu školsku godinu kročiti na nešto drukčiji način, pod maskama i sa posebnim oprezom. Bili smo spremni da budemo svojim roditeljima i cijelom svijetu ti junaci, koji će pokazati kako znaju čuvati i sebe i cijelu planetu. Ipak, mi i jesmo budućnost planete, zar ne?
Gledali smo i gospođu Cvijanovic kako SVIM đacima poručuje da im želi sretan prvi dan škole. Nažalost, gospođa očito nije mislila i na nas, jer zašto bi nju i druge bilo briga što nekoj tamo djeci u nekom Liplju nije dozvoljeno da budu kao drugi i da školsku godinu započnu sa konačno riješenim pitanjem njihovog maternjeg jezika. Da gospođa zaista želi da svi budemo sretni, ne bi nam uskraćivala naše pravo da se obrazujemo na onom jeziku koji svi mi znamo kao svoj maternji – na bosanskom jeziku.
Međutim, mi izgleda nismo djeca, ili barem nismo dovoljno vrijedni da budemo jednaki. Zar treba da se odreknemo onog jezika kojim govorimo u našim kućama? Jezika naših roditelja, naših nana i djedova? Jezika na kojem su nas naše majke othranile, pjevale nam na njemu uspavanke i u školu nas ispraćale?
Gospodine, koga vrijeđa taj jezik i zašto? Možda nam Vi možete objasniti, jer imamo samo gomilu pitanja i nijedno rješenje i nijedan odgovor. Kažite nam Vi, trebamo li pustiti da nas guraju u ćošak i smatraju nas manje vrijednim? Zar i mi nismo samo djeca, sa istim pravom na obrazovanje i na maternji jezik, kao i svako drugo dijete bilo gdje na planeti? Pokažite nam barem Vi, gospodine, da je nekome tamo ipak stalo do nas i pomozite nam da ostvarimo ono što je naše pravo.
Dođite, posjetite nas i uvedite nas u đačke klupe, ne dopustite da se preko naših dječijih leđa lome kola politike.”
Podsjetimo, učenici i roditelji Područne škole „Sveti Sava“ iz Liplja kod Zvornika od 1. septembra su u štrajku zbog odluke rukovodstva centralne škole da se u matične knjige unesu ocjene iz „jezika bošnjačkog naroda“ umjesto bosanskog jezika, koji su izučavali.