Demokratska inkluzija koju želimo može biti postignuta samo ako otvoreno govorimo protiv netolerantne klime koja je zavladala na svim stranama, navod je iz otvorenog pisma naslovljenog “Pismo o pravdi i otvorenoj debati” objavljenog 7. jula u američkom Harper’s Magazine.
Pismo zagovara slobodu govora i osuđuje trend ‘kulture otkazivanja’ (cancel culture) jer se ovom praksom, kako navode, “ograničava debata”.
Potpisnika pisma je više od 150, a među njima su i Noam Chomsky, američki lingvista, autorka popularnog serijala o Harry Potteru J.K. Rowling koja je i sama bila meta kulture otkazivanja zbog komentara o transrodnim osobama, kao i Margaret Atwood, kanadska spisateljica po čijem romanu je snimljena serija “Sluškinjina priča”, te Salman Rushdie na koga je 1989. godine bačena fatva. Naime, tadašnji iranski duhovni vođa Ajatolah Homeini, izdao je vjerski edikt u kojem izriče fatvu (priziva smrt), na indijsko-britanskog pisca zbog objavljivanja kontroverznog djela “Satanski stihovi”.
U pismu se kaže da porast “javnog sramoćenja i izopštavanja” i “zaslijepljena moralna isključivost” nisu korisni po pravičnost ili diskusiju. Intelektualaci, autori, akademici, potpisnici otvorenog pisma tvrde da je “kultura otkazivanja” otišla predaleko, a njihov stav o tome produbio je debatu o prirodi same javne debate.
Šta je kultura otkazivanja?
Najkraće rečeno, kultura otkazivanja je oblik bojkota u digitalnoj eri. Kultura otkazivanja odnosi se na popularnu praksu povlačenja podrške (otkazivanje) javnim ličnostima i kompanijama nakon nekog njihovog negativnog poteza kojem se prigovara ili se smatra uvredljivim. O kulturi otkazivanja uglavnom se govori na društvenim medijima gdje poprima oblik grupnog sramoćenja ličnosti ili kompanije u fokusu.
Prema Merriam-Webster riječniku kultura otkazivanja se definiše ovako: “Otkazivanje dobija novu svrhu. Otkazivanje i kultura otkazivanja tiču se uklanjanja podrške javnim ličnostima kao odgovor na njihova ponašanja ili mišljenja. Mogu uključivati bojkot ili odbijanje promocije njihovog rada”.
Jedan od posljednjih primjera kulture otkazivanja odnosio se na pisca Georga Orwela, iako je on mrtav već 70 godina. Lijevo orijentisani novinar Ben Norton nazvao ga je “podlacem” koji je pomagao nacistima kritikujući staljinističku Rusiju.
“Osim što je bio vladin doušnik, prevarant George Orwell je proveo Drugi svjetski rat demonizirajući SSSR dok je pobjeđivao nacizam. Dok je Crvena armija žrtvovala milione boreći se protiv Hitlera i dok je nacistički režim gurao Jevreje u plinske komore, Orwell je pisao Životinjsku farmu. Podlac”, napisao je Norton na Twitteru.
Jedan od potpisnika je i Gari Kasparov, svjetski šampion u šahu koji je na svom Twitter nalogu napisao: “Kao neko sa ličnim iskustvom pritiska na debatu zbog ideološkog konformizma, sretan sam da vidim imena sa različitih strana političkog spektra koji su potpisali otvoreno pismo… “.
Popis javnih ličnosti koje su bile mete kulture otkazivanja su i Kevin Spacey, Erykah Badu, Bill Gates, Michael Jackson, Woody Allen.
Debata o slobodi debate
Navedeni potpisnik Noam Chomsky (91), poznat po svojim lijevim stavovima, objasnio je da je njegov najveći strah da je ljevica preuzela mehanizme desnice i time počela da isključuje ljude iz javnog života
Poznat je njegov citat o slobodi govora prije pojave fenomena kulture otkazivanja: “Goebbels je bio za slobodu govora u stavovima koji se njemu sviđaju. Isto tako i Staljin. Ako ste zaista za slobodu govora, onda ste i za slobodu govora upravo onoga sa čime se ne slažete. U suprotnom, niste za slobodu govora“.
Zbog potpisivanja “Pismo o pravdi i otvorenoj debati”, sam Chomsky se našao na udaru svojih pristalica.
Kao kontrapunkt otvorenom pismu u magazinu The Objective pojavilo se otvoreno pismo sa naslovom “Još preciznije pismo o pravdi i otvorenoj debati” u koje se zamjera elitistička pozicija potpisnika: “Potpisnici, mnogi od njih bijelci, bogati i podržani na masivnim platformama tvrde da se boje da su ućutkani, da je tzv. kultura otkazivanja izvan kontrole i da se plaše za svoje poslove i slobodnu razmjenu ideja čak i kada progovaraju sa jednog od najprestižnijih magazina u zemlji (Harper’s Magazine)”.
U tekstu magazina Forbes navodi se da je najupečatljivija stvar u vezi pisma “mutna ambivalentnost” jer se ne navode konkretni primjeri već samo maglovite aluzije ili događaji kojih čitalac može, ali i ne mora biti svjestan. Ne precizira se ko je ućutkan i ko ućutkuje već se samo daje na znanje da socijalni mediji mogu imati nešto sa tim.
Glas Amerike prenosi mišljenja koja je sakupio Associated Press među kojima je i ono feminističke spisateljice Jessice Valente koja kaže: “Jedini govor do kojeg je stalo ovim moćnim ljudima jeste njihov. (…) Sigurno se ne radi o slobodi govora… ‘otkazan’ je etiketa koju svi razumijemo, moćna osoba pozvana na odgovornost”.
U magazinu Politico objašnjava se psihologija iza debate o kulturi otkazivanja time da se generacija intelektualaca i novinara našla u poziciji “boriti se ili pobjeći”. “Haos i bijes su posvuda. Instinkt pobjeći ili boriti se aktivirao se kod svakoga. Pisci koji su potpisali otvoreno pismo – uključujući poznata imena poput Salmana Rushdiea, Malcolma Gladwella i J.K. Rowing – odlučili su da se bore. Ali u pokušaju da projektuju kolektivnu snagu, osvijetlili su kolektivne nesigurnosti”, piše Politico.
Argumentacija za ili protiv ipak se može naći u samom zaključku pisma koje je produbilo debatu o debati slobode govora: “Način da se poraze loše ideje jeste ukazivanje na njih, argumenti i ubjeđivanje, a ne pokušajima da se ućutkaju ili odagnaju. Odbijamo svaki lažni odabir između pravde i slobode, koje ne mogu postojati jedna bez druge. Kao piscima, potrebna nam je kultura koja ostavlja prostor za eksperimentisanje, rizikovanje čak i greške. Moramo očuvati mogućnost neslaganja u dobroj volji bez teških profesionalnih posljedica. Ako želimo braniti ono od čega zavisi naš rad, ne trebamo očekivati da će to javnost ili država braniti za nas”.
Piše: Asja Hafner, RFE