Mostarski sajam privrede redovna je proljetna tema već 27 godina. Iako je ekonomija u nazivu i misiji ovog skupa, politika često bude u prvom i jedinom planu. Tako je bilo i ove godine.
Skromna ceremonija otvaranja bila je očekivana, s obzirom da se posljednjih godina u gradu na Neretvi ne može primijetiti da se održava međunarodni ekonomski skup. Nekada je Mostar u predsajamsko vrijeme obilovao bilbordima, zastavama sajma, BiH i zemlje partnera. Ove godine ni zastava ni zemlje partnera.
Bez zemlje partnera
Na konferenciji za medije u martu organizatori su službeno objasnili da nema zemlje partnera jer je Slovenija otkazala učešće zbog unutrašnjih političkih izazova – izbora.
Jako neizvjesni izbori u Sloveniji jesu bili 23. marta, ali ako razmotrimo širu geopolitičku sliku regije. jasno je da to nije jedini razlog. Naravno da je Ljubljani poznato kakva se destruktivna politika iz (zapadnog) Mostara godinama generira.
Na ceremoniji otvaranja obratili su se samo kadrovi dva HDZ-a i vječna direktorica Sajma Dalfina Bošnjak. Čelnik trećeg HDZ-a bio je u publici.
Uz direktoricu Bošnjak, u ime organizatora, prisutnima su se obratili predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, premijer Hrvatske Andrej Plenković i gradonačelnik Mostara Marijo Kordić. Voditeljica skupa nije spomenula nikog od drugih prisutnih gostiju.
Monotoniju političkih govora razbila su dva nastupa lokalne ženske klape.
Svi su se jako pohvalno govorili o Sajmu, istakli da su politička saradnja i ekonomska razmjena dvije države na zavidnom nivou, da se negativne okolnosti na svjetskoj geopolitičkoj sceni osjete te da oni ulažu trud da olakšaju pritiske privrednicima i građanima te da su Hrvati ugroženi u BiH.
Razišli su se oko toga da li je bilo 850 ili 900 izlagača. Koliko su izlagači, koji plaćaju jako visoke cijene kvadrata, poslovni ljudi, privrednici pa i resorni ministri bitni – svjedoči činjenica da nisu bili dio protokola otvaranja Sajma.
To je u praksi primijenjeni koncept jednosmjerne komunikacije koju Čović godinama provodi i koju zorno primjenjuju njegovi stranački kadrovi.
Tradicionalno najopušteniji je bio mostarski gradonačelnik, koji je s bine podijelio jednu “anegdotu” odnosno stav jednog od izlagača. Naime, taj čovjek mu se povjerio da se u Mostaru “svi osjećaju kao kod kuće i gdje se o važnim ekonomskim temama može otvoreno razgovarati bez osjećaja da tu ne pripadaju”.
Kordić nije mogao sakriti emocije povodom kandidature Darjane Filipović te je zloupotrijebio Sajam da joj uputi javnu podršku.
Odmah po završetku TV prijenosa, iz BHRT-a su se ogradili od njegovog govora. Pojasnili su kako nemaju ništa s promocijom HDZ-ove kandidatkinje, odnosno da nisu bili upoznati da sadržajem njegovog obraćanja.
S obzirom da su ove godine izbori, Plenković je dan uoči sajma dao javnu podršku Čovićevoj “osobnoj” kandidatkinji za Predsjedništvo koju je okitio podrškom (dijela) HNS-a. Ipak, Plenković se iz Mostara vratio s polovičnim rezultatom, jer nije uspio da prisili “oporbenu petorku” da Hrvati imaju jednog kandidata za Predsjedništvo.
Ali Plenković je u svom obraćanju popunio vakuum koji je svojim nedolaskom napravio ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, koji se nije pojavio u Mostaru. Valjda je procijenio da će mu to biti minus u izbornoj godini u stranačkoj bazi koja doslovno isparava.
Naime, premijer Hrvatske je indirektno spomenuo izbore u “jednoj” članici EU, nakon kojih bi se trebao otkočiti proces širenja. Naravno, svima je jasno da se radi o Mađarskoj.
Plenković je u svom govoru više puta potvrdio tezu o Herceg-Bosni kao “dubokoj državi” pohvalivši investicije bh. Hrvata u Hrvatskoj te naglasivši da “praktički nema resora koji ne podupire projekte” vezane za Hrvate u BiH. Naravno, to je očekivano, a nije ni posebno zahtjevno jer po “dubini” u svakom ministarstvu i instituciji sjede brojni hercegovački, a manje bosanski Hrvati.
Loša infrastruktura
Mostarski sajam je nastao kao odgovor politika koje su naslijedile ‘Herceg-Bosnu’ na nekada ugledni sajam u Zenici, ZEPS. Drugi važan stub opstojnosti ovog Sajma su javna preduzeća koja tradicionalno zauzimaju jako mnogo izložbene površine. Pitanje je koliko je to svrsishodno, opravdano i potrebno, posebno za one kompanije koje imaju monopol. Koliko građani, odnosno porezni obveznici imaju koristi od štandova koji su veći dio sajma prazni.
U infrastrukturu Mostarskog sajma se godinama gotovo nikako ne ulaže. Iako se hale nekadašnjeg Sokola koriste samo za sajam, one redovno prokišnjavaju, a prilazni put kroz naselje Rodoč je u očajnom stanju.
Dvije novine ove godine jasno su vidljive – parking je nasut tamponom od frezanog asfalta i broj murala i grafita u Rodoču posvećenih presuđenom generalu Praljku se rapidno povećao.
Nužno se podsjetiti i na historijske činjenice da je prvi čovjek namjenske industrije Soko, HDZ BiH i HNS-a isti čovjek. Upravo u ovom kompleksu on je izdavao tokom agresije HVO i HV na BiH naredbe da se Bošnjaci iz koncentracionog logora prisilno dovedu na rad u Soko. Taj prostor se posljednjih godina prenamjenjuje u muzej HVO-a, a bošnjačkim žrtvama je zabranjen ulaz na godišnjicu zatvaranja logora HB.
Izgleda da Čović i dalje osjeća nostalgiju za sretnim vremenima u kojima se slobodno mogao osjećati Jugoslavenom, potpisivati ćirilicom, pa su zato izostala ulaganja u ovaj zapušteni dio Mostara.
I tako Mostarski sajam se vratio na svoj početak, izvornoj misiji, a to je godišnji vašar samo jedne politike.